Od avgusta regularne ruske snage i vojnici ozloglašene privatne plaćeničke grupe Wagner u stilu bitaka iz Prvog svjetskog rata artiljerijom napadaju Bahmut u pokušajima da izmjeste ukrajinsku odbranu iz rovova u malom gradu u regiji Donjeck.

Borbe su posljednjih mjeseci prebačene kontraofanzivom Ukrajinaca na sjeveru u regiji Harkiv i na jugoistoku oko Hersona na zapadne obale rijeke Dnjepar.

Ali napadi su se intenzivirali u decembru i sada su ruske snage sa tri strane opkolile Bahmut. Otvoren je samo jedan glavni put koji je još uvijek dostupan Ukrajincima. Grad bi potpuno mogao da padne u ruske ruke u narednim danima, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Šta to znači?

Za vojne stručnjake i one koji pažljivo prate ukrajinska ratišta, Bahmut ima simbolični značaj mnogo više nego strateški.

Na obali rijeke Bahmutka, svega 20 kilometara udaljen od administrativne granice zapadno od regije Lugansk, grad sa populacijom od 70.000 ljudi prije rata bio je poznat po svojim pjenušavim vinima i rudnicima soli.

Grad je takođe lociran na relativno otvorenoj ravnici, okružen brežuljcima i na raskrsnici nekoliko glavnih puteva. Razlika u brdovitom terenu oko grada čini ga ranjivim na napade granatama, a raskrsnica je važna za kretanje trupa i opreme na okolne položaje.

Sada s višestrukom ruskom ofanzivom koja je ušla u sedmu i osmu sedmicu, Bahmut bi mogao pasti u ruke ruskih trupa za nekoliko dana.

„Moj unutrašnji osjećaj je da ga možemo zadržati“, rekao je za Ukrajinski servis Radija Slobodna Evropa Jurij Sjortjuk, vojnik Ukrajinske 5. jurišne brigade. „Da, veoma je teško. Da, teško je podnositi neprestane napade neprijatelja. Da, sada je prilaz gradu otežan… Ali, svejedno, nove trupe dolaze, municija dolazi, a ranjenici se evakuišu iz grada.“

Ukrajinski zvaničnici, predsjednik Volodimir Zelenski, prije svih, signalizirali su da će se odbrana Bahmuta nastaviti.

Visoki ukrajinski komandir, general Valerij Zalužnij, i drugi oficiri „govorili su u prilog nastavka operacija odbrane i daljeg jačanja naših položaja u Bahmutu“, rečeno je iz kabineta Zelenskog 6. marta.

U svom noćnom video obraćanju istog dana, Zelenski je to dalje pojasnio.

„Komanda je jednoglasno podržala“ odluku da nema povlačenja, rekao je. „Nije bilo drugačijih stavova. Rekao sam odgovornom komandiru da nađe odgovarajuće snage kako bi se pomoglo našim momcima u Bahmutu.“

Zvaničnici sa Zapada su obazriviji.

„Ako Ukrajina odluči da se pregrupiše na neke od teritorija zapadno od Bahmuta, ne bih na to gledao kao na operativni ili strateški uzmak“, rekao je 6. marta Lloyd Austin, sekretar odbrane Sjedinjenih Država.

„Mislim da Bahmut, sigurno ne želim da omalovažim izvanredan napor koji su ukrajinski vojnici i lideri uložili u odbranu Bahmuta, ali mislim da je to više sombolička važnost nego strateška i operativna.“

„Tako da pad Bahmuta neće nužno značiti da su Rusi preokrenuli situaciju u svoju korist u o borbi“, rekao je novinarima.

„To znači gušenje, ali ne i zaustavljanje kapaciteta Ukrajine da odbrani grad“, napisao je u komentaru, Mick Ryan, bivši australijski general-major i analitičar ruske vojne doktrine. „Zbog ogromnih ljudskih i materijalnih resursa koje su Rusi potrošili na ovaj cilj, situacija bi uskoro mogla da traži da se Ukrajinci povuku.“

‘Talasi topovskog mesa’

Ako postoji logika da se zadrži Bahmut, ona se može objasniti onim što neki posmatrači kažu da je ponavljanje taktike koja je uspjela u ofanzivi na Harkiv: intenziviranje teških gubitaka i štete nanesene ruskim snagama, slabeći ih u pripremama za kontraofanzivu na proljeće ili ljeto.

Postepeno napredovanje Rusije, postepeno opkoljavanje grada sa sjevera, istoka i zapada, kažu vojni analitičari, imalo je jako veliku cijenu: prethodnih mjeseci, neke su procjene govorile da je na svakog ubijenog ili ranjenog ukrajinskog vojnika bilo šest ili sedam ruskih žrtava. Neimenovani zvaničnici NATO-a takođe su potvrdili taj omjer u komentarima za CNN.

„U principu, neprijateljska taktika se nije promijenila“, portparol 1. brigade za specijalne namjene, Taras Berezovec rekao je za Current Time, medijski projekat RSE i Glasa Amerike (VOA). „Talasi topovskog mesa napadaju položaje ukrajinske odbrane.“

Omjer ukrajinskih i ruskih žrtava sada je najvjerovatnije jedan naprema jedan, kažu stručnjaci.

„Glavna strateška važnost Bahmuta, naravno, je pitanje ko može koga u većoj mjeri da iscrpi u velikoj bitci za Bahmut, jer će to imati veliki uticaj na vojne kampanje u 2023.“, napisao je u poruci za RSE analitičar u Nacionalnom institutu za strateške studije, Mikola Bjeljeskov. „Sada je veoma teško reći ko je uspješniji.“

Institut za ratne studije takođe je izrazio slično mišljenje.

„Ruska vojska će se najvjerovatnije mučiti s tim da održi ofanzivne operacije nekoliko mjeseci, dajući tako priliku Ukrajini da iskoristi priliku i preuzme inicijativu“, navodi se u dnevnim procjenama ovog think tanka.

Ali borba Ukrajinaca za Bahmut takođe je postala značajna zbog trenutnog sastava ruskih snaga koje su raspoređene na ratištu u ovom području.

„Mislim da se upornom odbranom Bahmuta mnogo postiglo, trošeći ljudstvo i municiju (Rusije)“, napisao je na Tweeteru Michael Kofman, analitičar za odbranu pri Centru za američke pomorske analize, nakon nedavne posjete Bahmutu.

„Ali strategije mogu doći do tačke kada se povoljnosti smanjuju, s obzirom da Ukrajina pokušava da pridobije resurse za ofanzivu, to bi moglo da onemogući uspjeh važnije operacije.“

‘Osvajanje ruševina’

Za Ruse, pobjeda u Bahmutu dala bi priliku da se pohvale pobjedom u seriji pobjeda Ukrajinaca koje su ukazale na sistemske probleme ruske vojske.

Ruski ministar odbrane, Sergej Šojgu rekao je 7. marta da bi osvajanje Bahmuta bilo ključno za pokretanje dalje ofanzive u regiji Donjeck.

Na ruskoj strani, žrtve su u najvećoj mjeri podnijeli plaćenici grupe Wagner, a većina tih trupa su robijaši regrutovani iz zatvora u zamjenu za smanjenje kazne, kao i manje obučeni mobilizovani rezervisti.

Zapadni zvaničnici kažu da je do 50.000 zatvorenika pristupilo Wagneru, i gotovo svi su poslani na ratište u Bahmut.

„Ovo je njihova zadnja šansa“ da zauzmu Bahmut, rekao je Ukrajinskom servisu RSE, pukovnik Serhi Čerevati, portparol ukrajinskih snaga na istoku. „Pokušavaju izvojevati barem kakvu-takvu lokalnu pobjedu.“

Šef Wagner grupe, Jevgenij Prigožin, najmanje je dva puta ustvrdio da su njegove trupe osvojile Bahmut i javno je rekao da je iscrpljivanje ukrajinskih snaga takođe jedan od ciljeva.

Prigožin, čiji je politički uticaj porastao tokom rata, iskoristio je zastoj napredovanja ruske vojske kod Bahmuta kao razlog da kritikuje ministarstvo odbrane. Neobično je da je svađa između ruske vojske i šefa grupe Wagner toliko javna.

U međuvremenu, ukrajinski i zvaničnici Zapada kažu da se sastav snaga Wagner grupe koje napadaju Bahmut promijenio, sa mnogo više profesionalno obučenih vojnika koji dolaze da se bore.

Posljednjih sedmica, Prigožin i njegovi saveznici krenuli su u napad na Šojgua i generalnog komandanta ruskih snaga Valerija Gerasimova, žaleći se da je nedostatak municije za borce grupe Wagner na ratištu kod Bahmuta namjeran.

„Stvarnost je takva da ako Rusi osvoje Bahmut, oni osvajaju ruševine“, napisao je Ryan. „To je grad sa minimalnim strateškim značajem, sa gotovo nimalo preostale infrastrukture da podrži snage okupatora. To što su Rusi toliko uložili da osvoje (Bahmut) glasnije od svega govori o njihovoj lošoj strategiji u ovom ratu.“