Decenijama unazad u maju i junu je bila česta meteorološka pojava da u poslepodnevnim časovima dođe do pojave kiše uz redovne grmljavinske procese. Međutim rijetka je bila pojava grada, koji ako je i padao uvijek je bio slabog intenziteta i nije pričinjavao materijalnu štetu građanima.

Međutim 28. i 31. maja 2022. godine u Pljevljima je padao jak grad, dugog intenziteta i veličine lješnika, koji je pričinio veliku štetu na poljoprivrednim kulturama, voćnjacima i cvjetnim zasadima.

Zbog ove neuobičajene meteorološke pojave za Pljevlja, Redakcija portala je kontaktirala meteorologa Branka Miceva iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore, koji je za „PV Informer“ komentarisao pojavu grada na ovim prostorima :

„Meteorološka situacija od subote pa do utorka je ukazivala na pojavu olujnih vremenskih nepogoda. Radi se o situacijama koje su karakteristične za maj i jun, naročito na sjeveru Crne Gore za jun. Meteorološki gledano za ovakve vremenske situacije potrebno je da se ispune dva ključna uslova а to su da postoji veliko prisustvo vlage u atmosferi i veliko toplotno zagrijevanje.

Proteklih dana smo imali ekstremno velike temperature vazduha na sjeveru. Kao primjer imamo Žabljak u kome je meteorološka stanica na najvećoj visini i u kome su prethodnih 5-6 dana oboreni temperaturni rekordi, uz veliku količinu vlage, što za posledicu ima pojavu olujnih grmljavinskih oblaka.

Grad je pojava koja je isključivo lokalnog karaktera, ograničena samo u zoni gradonosnog oblaka i to se ovih dana desilo na području Pljevalja. Taj oblak se premješta u zavisnosti od generalnog strujanja. Poslednji gradonosni oblak koji se sručio na Pljevlja se formirao jugozapadno od Pljevalja i u strujanju je išao direktno na Pljevlja. Meteorološki to su situacije kojih u praksi ima dosta i registruju se u meteorološkim službama praćenjem na satelitu.

Ekstremno visoke temperature su indikator i pokazuju da se nešto dešava, one nisu uzrok već posledica tih neuobičajenih ekstremnih meteoroloških dešavanja. Takve velike temperaturne razlike temperatura u Pljevljima i Bijelom Polju od jutarnjih do poslepodnevnih, znaju biti različite i po 22 stepena, što u atmosferi izaziva velike promjene i stvara veliku energiju. Planinska područja posebno omogućavaju stvaranje gradonosnih oblaka. Ne postoje zakonitosti gdje će gradonosni oblak da izruči svoj sadržaj. Za ova dva slučaja Pljevlja su se našla u središtu gradonosnog oblaka“ – saopštio je meteorolog Micev.

Redakcija portala je prateći objave o pojavama grada i šteti koju je u prošlosti pričinjavao na planeti mogla da zaključi da su i pored pričinjene štete na poljoprivrednim kulturama ipak građani Pljevalja dobro prošli, jer grad zna biti i veličine kokošijeg jajeta i pričiniti veliku štetu na krovovima kuća, automobilima i ubijati manje životinje.

Letnje oluje su prave fabrike ledenih kuglica. Jake vazdušne struje nose gore-dolje po olujnom oblaku prašinu, pijesak i druge sitne čestice. Ledena kuglica se obrazuje kad se oko neke od tih čestica nakupi led. Dok je vjetar baca gore-dolje po oblaku, kuglica se povećava skupljajući sve više leda.

Ako prepolovimo kuglicu, naći ćemo dokaz da je tako putovala kroz oblak. Na presjeku se vide prstenovi slični godovima na panju posječenog drveta – smenjuju se providni i mlječnobijeli slojevi. Kad se led na kuglici smrzava brzo, na veoma niskim temperaturama, u njemu ostaju zarobljene snežne pahulje i mjehurići vazduha. Zato je taj led mlječno bijel. Ali na višim temperaturama, kad se led sporije smrzava oko kuglice, pahulje imaju dovoljno vremena da se otope, a vazduh da se oslobodi. Zato je led koji tako nastane providan. Ti slojevi ukazuju na postojanje oblasti različitih temperatura u oblaku kroz koji je putovala ledena kuglica.

Ako je oblak visok oko 13 km, vjerovatnoća da on prospe grad iznosi 50%. Vjerovatnoća nastanka grada u olujnom oblaku visokom oko 14,8 km iznosi 75%. Ali ako je oblak visok 17,5 km, grad je gotovo neminovan.

Krećući se gore-dolje ledena kuglica poraste i oteža. Zato su za nastanak zaista velikih komada leda potrebni veoma jaki vjetrovi. Na primer, da bi zadržala u oblaku ledenu kuglicu grada prečnika 10 cm, vazdušna struja u olujnom gradonosnom oblaku mora se kretati naviše brzinom od 290 km∕h. Te moćne vazdušne struje nose ledene kuglice sve dok ne postanu preteške, a onda iz oblaka padne grad.

Jedan od najvećih komada leda koji je ikada pronađen pao je u blizini Kofivila u Kanzasu, SAD, septembra 1970. godine. Imao je obim oko 43 cm i težinu od gotovo 0,8 kg. Veliki komadi leda štrčali su sa njegove površine pod nevjerovatnim uglovima.