“Srpska pravoslavna crkva značajno je izgubila legitimitet kod vjernika pravoslavne vjeroispovijesti koji sebe vide i doživljavaju Crnogorcima. Crkveno pitanje je, nakon izbora, već postalo složenije. Nova politička većina, a posebno među njima intelektualci koji su podržali platformu građanskog pokreta URA, imaju dodatnu odgovornost da budu obazrivi prema dostojanstvu i pravima etničkih Crnogoraca.

U datim okolnostima priznavanje istorijskog kontinuiteta Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori značilo bi poništavanje svih istorijskih činjenica i otvoreno privilegovanje jedne vjerske zajednice i djelovanje i postupanje na štetu crnogorske kulturne baštine, crnogorskog istorijskog i političkog iskustva i Crnogorske pravoslavne crkve”, poručuje u intervjuu Vikend novinama Aleksandar Saša Zeković, državni sekretar u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava.

Komentarišući najave nove političke elite o nacionalnom pomirenju, Zeković kaže da je on lično dosljedan zagovornik tog i procesa suočavanja s prošlošću, ali napominje da pomirenja nema ukoliko se isključi bilo koji akter, dakle i DPS.

“Pomirenje, u bilo kojem smislu, a posebno u kontekstu podjela i potomaka iz 1918, 1941, 1945, 1948, 2006. nije moguće ukoliko se isključuje bilo koji društveni akter, pa tako ni Demokratska partija socijalista, koja ima snažno istorijsko i nesporno državotvorno iskustvo. To bi značilo dodatnu polarizaciju i izbjegavanje uspostavljanja stvarne demokratske politike i kulture koja bi društvu mogla donijeti istinski napredak’, naglašava Zeković.

VN: Nakon izbora intenzivirano je nasilje prema političkim protivnicima, manjinskim narodima, novinarima i medijima koji žele očuvati kritičku notu i podstaći društvenu debatu o važnim pitanjima. Kako Vi to vidite?

ZEKOVIĆ:Od završenih izbora se naročito uspostavlja narativ nasilja na koji je polovina našeg društva nijema, kao da se ništa ne događa. Stiče se utisak da su prijetnje, vrijeđanje, ponižavanje i najava poništavanja polovine društva prihvatljive i opravdane aktivnosti. Ohrabruje reagovanje novinara u odnosu naDušku Pejovićjer njen slučaj otvoreno pokazuje građansku i političku kulturu dijela simpatizera buduće vlasti. Neprihvatljivo je da se zbog neznanja ili nerazumijevanja, ideološke ostrašćenosti i vjerske isključivosti čine ustupci prema nasilju, nacionalizmu i mržnji i ignoriše bilo čije kršenje prava. Otvoreno i bez podjela treba govoriti o potrebi da se zaštiti dostignuto i poboljša poštovanje ljudskih prava. Kultura ljudskih prava podrazumijeva i zagovaranje obrazovanja lidera, članova i simpatizera političkih partija o univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava. Najava progona i zatvaranja novinara i medija, poput “Dnevnih novina”, nije demokratska legitimacija onih koji uspostavljaju novu vlast. Sučeljavanja argumenata i demantovanje navoda ne smije biti zamijenjeno totalitarističkom direktivom “Zatvaraj, tuci, gazi”.

VN: Iako ste kratko u Vladi, čini se da ste vidljivo i argumentovano branili pravo Crne Gore da usvajanjem i primjenom Zakona o slobodi vjeroispovijesti potvrdi i sačuva svoj suverenitet i sekularnost…

ZEKOVIĆ: U regionu i Crnoj Gori, od kada je usvojen, sprovodi se prava hororizacija Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Objektivnost i istinska posvećenost ljudskim pravima nameću obavezu i odgovornost da se prepozna propagandistička i ideološka pozadina nedokazanih i nepotvrđenih tvrdnji da je zakon diskriminatoran i da je proizveo lošu posljedicu po vjerske zajednice i nekog vjernika pojedinačno. Brzo će svi shvatiti da je važeći Zakon o slobodi vjeroispovijesti bio nužni kvalitativni iskorak iz teokratije, totalitarističkog i populističkog nasljeđa. Zato je i naišao na agresivni otpor struktura koje su za prikrivanje i relativizovanje najozbiljnijih državnih, nacionalnih i najličnijih identitetskih pitanja kao i za očuvanje statusa quo, kako bi se Crna Gora lišila stvarnog pomirenja i napretka. Zakon je usvojen da bi se spriječila diskriminacija svake vrste i da nijedna vjerska zajednica ne bude privilegovana. Srpska pravoslavna crkva (SPC) jedina danas ima privilegovan status i to je dokazivo iz svake perspektive gledanja. SPC je pristupila manipulacijama i kroz organizovanu kampanju, uspješno i na izborima, spriječila aktuelnu Vladu da potvrdi i dovrši sekularnost i suverenost Crne Gore.

VN: Političke partije koje treba da formiraju novu vlast nijesu toliko kompaktne, ali su složne da Zakon o slobodi vjeroispovijesti treba ukinuti i raditi novi jer je “protivustavan” i “diskriminatoran” jer nije dovoljno zaštitio srpske nacionalne interese i Srpsku pravoslavnu crkvu. Kako vidite dalji politički rasplet?

ZEKOVIĆ:Političke koalicije koje namjeravaju formirati vlast jedinstvene su da je Zakon o slobodi vjeroispovijesti diskriminatoran i da će ga ukinuti. Zakon, u pogledu eventualnih nedostataka, nije provjeren na za to relevantnim adresama kod ombudsmana ili nadležnog suda. To je nesporna činjenica. Ne nastupam sa političke pozicije, već hoću do kraja biti objektivan. Primjetno je da se olako i površno pristupa ovom važnom društvenom pitanju na kojem su pažljivo radile dvije crnogorske vlade. Politika je odgovorna da, u odnosu na raniju političku elitu, kvalitetnije i bolje rješava prepoznate probleme, ali ih ne može prikrivati ili ignorisati jednostavnim ukidanjem pojedinih odredbi ili zakona u cjelini. Koliko se god činile teške i neprijatne, treba učiniti rješivim i vrlo emotivne teme koje se zasnivaju na poricanju istorijskih činjenica, višedecenijskim zabludama i proizvode veoma vidljive frustracije na izborima. Aktuelna Vlada je pokazala odlučnu namjeru da djeluje hrabro po ovim pitanjima iako nije imala dobru političku klimu za to. Vrijeme može pokazati da je upravo ovo čini reformskom vladom.

Demokratska partija socijalista je najavila konstruktivnu ulogu, što već znači, za razliku od ranijeg opozicionog iskustva, da će novi saziv Skupštine Crne Gore kvalitetnije i inkluzivnije zastupati javnost.

VN: Na šta konkrentno mislite?

ZEKOVIĆ:Vjerujem da će to spriječiti zanemarivanje stvarnog stanja, ali i nepobitnih istorijskih i naučnih činjenica pa poslanici neće, zbog nezadovoljstva jednom vlašću, razbaštiniti Crnu Goru, pogaziti nacionalne interese, ali i pravo Crnogoraca da budu samobitni i autohtoni.

Podsjetiću da su srpske vlasti, kao rezervni plan u odnosu na eventualni loš rezultat srpske opcije na crnogorskim izborima, najavile formiranje specijalnog tima za zaštitu svetinja, odnosno srpske i hrišćanske duhovne baštine, na prostorima na kojima živi srpski narod. Uz ovo što sam rekao, očekujem da nova vlast, ili bar jedan njihov građanski prepoznatljiv dio, ne smetne sa uma koliko je izazovan i osjetljiv bio proces donošenja ovog zakona. Ne treba zaboraviti da se uz policijske snage proslavljao Božić i druge vjerske svetkovine i da je j edan broj rasprava sproveden na ivici linča učesnika iz Crnogorske pravoslavne crkve od strane onih iz SPC. Prepoznata višedecenijska netrpeljivost postavila je društvenu obavezu pred Vladu da se spriječi diskriminacija svake vrste i da nijedna vjerska zajednica ne bude privilegovana. To je bio i višedecenijski zahtjev crnogorske političke alternative, nezavisnih intelektualaca i medija u odnosu na sve crnogorske vlade.

VN: Tri izborne liste koje sve češće govore o potrebi nacionalnog pomirenja. Vjerujete li da su to iskrene poruke?

ZEKOVIĆ:Tačno je da su intenzivnije nego ikada ranije u javnom prostoru prisutne najave nove političke elite o nacionalnom pomirenju u Crnoj Gori. Ozbiljan sam i dosljedan zagovornik tog i procesa suočavanja s prošlošću. Pomirenje, u bilo kojem smislu, a posebno u kontekstu podjela i potomaka iz 1918, 1941-1945, 1948, 2006… nije moguće ukoliko se isključuje bilo koji društveni akter, pa tako ni Demokratska partija socijalista, koja ima snažno istorijsko i nesporno državotvorno iskustvo. To bi značilo dodatnu polarizaciju i izbjegavanje uspostavljanja stvarne demokratske politike i kulture koja bi društvu mogla donijeti istinski napredak. Ukidanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti neće, kako se misli, riješiti stvarnost društvenih i političkih podjela u Crnoj Gori. Te podjele su nesporno postale još dublje učešćem dijela pravoslavne crkve na parlamentarnim izborima. Mislim da je svima teško, pa i neprijatno da to priznaju, a naročito da to i kažu vladikama eparhija SPC u Crnoj Gori. Ukoliko do izražaja stvarno dođu progresivne i zdrave snage okrenute reformama, ne isključujem da izborna pobjeda i političko iskustvo sa SPC mogu postati i ozbiljan teret i noćna mora novih vlasti.

VN: Kako vidite dalje razvijanje i rješavanje tzv. crkvenog pitanja? Stiče se utisak da je za novu buduću vlast Crnogorska pravoslavna crkva nepostojeća i nebitna kako u istorijskom smislu, tako i u aktuelnom političkom trenutku.

ZEKOVIĆ:Treba otvoreno reći, bez obzira koliko je to trenutno politički i dalje osjetljivo, da je, u postojećem programskom, organizacionom i kadrovskom formatu, Srpska pravoslavna crkva značajno izgubila legitimitet kod vjernika pravoslavne vjeroispovijesti koji sebe vide i doživljavaju Crnogorcima. Crkveno pitanje je, nakon izbora, već postalo složenije. Nova politička većina, a posebno među njima intelektualci koji su podržali platformu građanskog pokreta URA, imaju dodatnu odgovornost da budu obazrivi prema dostojanstvu i pravima etničkih Crnogoraca. Ovo nije, što bi oni rekli, udbaško prozivanje i manipulacija, već slobodnomisleći komentar pa i građansko očekivanje, jer se u u datim okolnostima etnički Crnogorci, realno, u novoj vlasti, i nemaju kome drugo okrenuti i obratiti. U datim okolnostima priznavanje istorijskog kontinuiteta Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori značilo bi poništavanje svih istorijskih činjenica i otvoreno privilegovanje jedne vjerske zajednice i dj elovanje i postupanje na štetu crnogorske kulturne baštine, crnogorskog istorijskog i političkog iskustva i Crnogorske pravoslavne crkve.

VN: Stalno govorite o pogubnosti političkog posezanja za Srpskom pravoslavnom crkvom, a ima li propusta vlasti?

ZEKOVIĆ:Pobjeda dosadašnje opozicije na izborima u znatnoj i tvrdim dominantnoj mjeri je rezultat uspješno osmišljenog kapitalizovanja političke zloupotrebe SPC. Naravno da ne osporavam druge uzroke, ali kroz litije i uporno i unedogled ponavljajuće poruke o postojanju progona i diskriminacije SPC u Crnoj Gori, uz otvorenu naklonost najuticajnijih medija, uspjela je manipulacija vjernika pravoslavne vjeroispovijesti kojima je nametnuto da su ugrožene svetinje i pravoslavlje. To potvrđuju, izuzev Cetinja, rezultati izbora kada se razmatraju po sredinama
 u kojima dominatno žive građani pravoslavne vjeroispovijesti. Naravno da je u tome, baš po tom pitanju ali i drugim identitetskim dilemama, Vlada trebala imati snažniji odgovor i intenzivniju komunikaciju sa javnošću. Kada to izostane, a manipulacija u odnosu na stvarne činjenice uspije i pobijedi, odgovornost aktuelne vlasti je nesporna.