Životne lekcije slavnog nobelovca: Kad bi ljudi znali koliko malo pameti upravlja svijetom, umrli bi od straha!

    3 godine pre 757 pregleda Izvor: standard.co.me

Čuveni srpski i jugoslovenski književnik i diplomata kraljevine JugoslavijeIvo Andrić, rođen je 09. oktobra 1892. U Travniku (sticajem okolnosti), dok su Andrićevi roditelji bili Sarajlije.

Brojni su značajani datumi u životu našeg čuvenog pisca, tako na primjer 1912. dobivši stipendiju započinje studije u Zagrebu, već dvije godine kasnije objavljenje su njegove prve pjesme. 1919. godine počinje da radi kao činovnik u Beogradu i od tada se vezuje za ovaj grad u kome je 1975. godine dočekao i kraj života. Iako je mladi pisac i konzulant živio i u Bukureštu, Gracu, Marseju, Madridu..

Kao najvažnije godine izdvajaju se svakako 1944. i 1945. (kada se po zvaničnom završetku Drugog svjetskog rata) objavljuje “Na Drini ćuprija“, te “Gospođica“.

Godine 1958. Ivo Andrić u svojoj 66. godini vjenčava se sa svojom dugogodišnjom ljubavlju Milicom Babić.

1961. dobija Nobelovu nagardu za književnost.

Iako su ovo brojevi koje je najlakše izdvojiti iz života talentovanog pisca i cijenjenog diplomata, mnogo je teže izvojiti broj njegovih najznačajnjih misli i citata, te smo se mi opredijelili za minoran broj onih najvažnijih, iako je i ovo grupisanje dosta nezahvalno.

Svakako, najveću zbirku njegovih najčuvenjih citata možete pronaći na jednom mjestu u knjizi “Znakovi pored puta“, iako su objedinjeni iz raznih njegovih djela izašli i kao posebne knjige u edicijama različitih izdavača.

1. Ko čini dobro, od njega se još više dobra očekuje.

2. Ljubav, kad je iskrena i duboka, lako prašta i zaboravlja.

3. Mir i spokojstvo jedina su dobra i najveće dostojanstvo skromnih i bezimenih ljudi.

4. Mladost je srećno doba u kome čovjek počne da vjeruje u sebe, a još nije prestao da vjeruje drugima.

5. Od svog porijekla i djetinjstva ne može se lako pobjeći.

6. Onaj koji ne iznosi nježni cvijet svoje duše na vjetrove iskušenja, pa makar ga i cijelog spasio i prenio do kraja, tome je kao da ga nikad nije ni imao.

7. Rana koja se krije, sporo i teško zarasta.

8. Zvijezdanog neba i ljudskog srca nikad se čovjek neće moći nagledati.

9. Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo.

8. Svi pravi životi su lijepi i teški.

9. Životna snaga jednog čovjeka mjeri se, pored ostalog, i njegovom sposobnošću zaboravljanja.

10. Mnogi postignu ono što su htjeli, a izgube sebe.

11. Ljepša duša dublje jeca.

12. Život je stanje aktivnosti koje stalno teži ka smrti i primiče joj se lagano i postupno; a smrt je rješenje te duge bolesti koja se naziva život.

13. Svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo.

14. Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se plašili. A nije trebalo. Trebalo je živjeti.

15. Kad bi ljudi znali koliko malo pameti upravlja svijetom, umrli bi od straha.

16. Dok god ima mraka, ima i svanuća!

17. Ako nešto izgubiš, vjeruj, to će biti zbog toga da nešto bolje dobiješ. Nikad nas nisu dostojni oni za koje se previše borimo, a oni sami ništa ne daju.