„I pristaće neki od vas na tu sramotu vjerujući da će vam „Visoki predstavnici“ darovati veću pobjedu od one koju smo izborili sami? Pristaćete jer pobjedu niste zaslužili, ni vi, ni mi, nego nas je zadesila tuđim naporom, podvigom onih čudesnih, običnih i slavnih ljudi koji su oduvijek bili hrabriji i pametniji od svojih vođa. Pristaćete jer sukanje iz debelog crijeva nikada nije ni tražilo slobodu. Tom nezajažljivom samoproždirućem porivu smještenom u ljepljivom mraku dovoljni su i otpaci da se nezaboravno provede. Nekadašnji narod bi rekao; niko ne umije kao Bog, a današnji bi dodao; kao Bog i „Visoki predstavnici“!“

Piše: Goran Danilović, lider Ujedinjene Crne Gore

Tu smo gdje smo, a destinacija nam liči na nas. Ako je iko zaslužio da se brčka na ovoj odvratnoj političkoj plaži onda smo to mi. Nismo svi podjednako, ali neka i nas rijetkih taman tu, među vama.Amaterizam, egzibicionizam, pokvarenizam i svi ostali izmi karakteristika su naših međusobnih obračuna u kojima su svi, makar po dva puta, za godinu i malo više, međusobno ratovali. Stigli su stranci da nas pomire i da nam objasne kako smo pobijedili onog 30. avgusta?

Iako su mnogi „Visoki predstavnici“ bili duboko razočarani našom pobjedom, iako su, otvoreno i cinično, godinama navijali za bandu razbojnika, prihvatili su vrlo brzo našu pobjedu za svoju, kako se ne bi desilo da usljed našeg odbacivanja i odricanja ostane siroče u sred pustoši natrpane ostacima lupežanja, mržnje i gonjenja.I kao što biva u nezrelosti i potaknutosti nagonima, umjesto da nastavimo tamo gdje je umorni i pošteni svijet zastao 30. avgusta, darujući nam čudesnu pobjedu, razbježali smo se sa neizdržive svjetlosti po rupama koje nam je tri decenije kopao DPS.

Danas neki pregovaraju o tome kako da se sahrani ona jedva osvojena sloboda? Kako da se doskoči sebi i udahne novi, pa i „manjinski život“ onoj političkoj trulini koju je zgazio slobodni čovjek.

„Visoki predstavnici“ nude da samo odabrani učestvuju u rekonstrukciji ondašnje pobjede. Od čisto našega, od onoga na šta smo morali biti ponosni do kraja protraćenih života, daje im se po koji otpadak slave, kakva izgoretina zaostala iza požara koji smo vlastitim rukama zapalili na sred jedne i jedine pobjede koja je mogla iskupiti svakoga od nas, pa i one neporavljive političke ajvane i budale koje nikada nisu razumjele ni jedno pravilo i ni jedan zov izuzev onog animalnog i groktavog sukanja iz debelog crijeva.

Danas je Daliborka i njena poslovična neutralnost mjera i grafikon učinjenog. Danas je nokautirani lider DPS-a ponuđač raspleta, pitagora naših nerešivih teorema, oklembešen, sa konopaca ringa, nudi novu rundu, nove sudije, novu publiku i konačno „pošteno rješenje“.

I pristaće neki od vas na tu sramotu vjerujući da će vam „Visoki predstavnici“ darovati veću pobjedu od one koju smo izborili sami? Pristaćete jer pobjedu niste zaslužili, ni vi, ni mi, nego nas je zadesila tuđim naporom, podvigom onih čudesnih, običnih i slavnih ljudi koji su oduvijek bili hrabriji i pametniji od svojih vođa. Pristaćete jer sukanje iz debelog crijeva nikada nije ni tražilo slobodu. Tom nezajažljivom samoproždirućem porivu smještenom u ljepljivom mraku dovoljni su i otpaci da se nezaboravno provede.

Nekadašnji narod bi rekao; niko ne umije kao Bog, a današnji bi dodao; kao Bog i „Visoki predstavnici“!