Slučaj bjekstva Miloša Medenice, koji je mjesecima uredno prisustvovao suđenjima i odazivao se sudu, a zatim nestao u trenutku izricanja presude, otvorio je ozbiljno pitanje za pravni sistem Crne Gore: da li je višegodišnja praksa odbijanja jemstava bila održiva i da li je, u konačnici, državu koštala i novca i ugleda, kazao je za CdM advokat dr Miloš Vukčević.

On objhašnjava da je dugi niz godina u javnosti je postojao otpor prema jemstvu, dijelom zbog nedovoljnog razumijevanja same svrhe instituta, dijelom zbog medijske percepcije u kojoj se jemstvo prikazivalo kao “popuštanje” okrivljenima.

“U takvom ambijentu, sudije su nerijetko birale najtežu mjeru – pritvor – kako bi izbjegle kritiku javnosti. Međutim, posljednja dešavanja pokazuju da takav pristup ima ozbiljne nedostatke. Jer, istina je jednostavna i mjerljiva:
da je jemstvo bilo određeno u ovom predmetu, država bi danas imala višemilionske novcane iznose  na svom računu”, istakao je Vukčević u izjavi za CdM.

Prema njegovim riječima umjesto toga, ostala je bez novca i bez kontrole nad okrivljenim.

“Dodatni problem, koji se sada vidi u punoj težini, jeste i to što Crna Gora već godinama nema elektronski nadzor, odnosno opremu neophodnu za efikasnu primjenu kućnog pritvora. Uprkos zakonskom postojanju ove mjere, ona se u praksi gotovo ne može primijeniti, jer država nema ni uređaje, ni sistem, ni infrastrukturu da nadzire lica kojima se odredi kućni pritvor”, istakao je advokat.

Zbog toga sudovi, dodaje Vukčević, često ni ne razmatraju kućni pritvor kao mogućnost, jer bi njegova primjena bez elektronskog nadzora bila gotovo simbolična.

“Time se gubi jedna od najvažnijih alternativa pritvoru, posebno u slučajevima u kojima bi kombinacija jemstva plus elektronskog nadzora bila najracionalniji i najefikasniji model – i za državu i za pravosudni sistem”, smatra sagovornik CdM-a.

On naglašava da je važno reći i da većina medija nije namjerno uticala na sudske odluke, ali je dio javnog diskursa doprinio stvaranju percepcije u kojoj se jemstvo prikazivalo kao slabost sistema, umjesto kao mehanizam kontrole i zaštite interesa države.

“Danas, međutim, imamo realan primjer šta znači ne koristiti instrumente koje zakon predviđa. Zato ovaj slučaj treba da bude okidač za ozbiljno preispitivanje dosadašnje sudske prakse. To uključuje: jasniju primjenu jemstva gdje god je to zakonski moguće, hitno uspostavljanje elektronskog nadzora kao standardnog sredstva kontrole i depolitizaciju javne percepcije alternativnih mjera”, poručio je Vukčević.

Jer, kako napominje, u situacijama gdje postoji realna opasnost od bjekstva, upravo kombinacija jemstva i elektronskog nadzora predstavlja najefikasniji model: motiviše okrivljenog da ostane, a istovremeno garantuje da će država, u slučaju kršenja obaveza, zadržati milionske iznose.

“Sada kada vidimo kako izgleda scenario bez jemstva i bez elektronskog nadzora, jasno je da pravni sistem mora krenuti u modernizaciju i dosljedniju primjenu zakona. Interes države to zahtijeva”, zaključio je Vukčević za CdM.

Medenici je 28. januara, nakon izricanje presude od 10 godina i dva mjeseca zatvora sutkinja Vesna Kovačević odredila pritvor zbog opasnosti od bjekstva. Nakon toga, pripadnici policije nijesu pronašli Medenicu na kućnoj adresi. Za njim je raspisna crvena Interpolova potjernica.