Boris Bogdanović, generalni sekretar i šef Kluba poslanika Demokrata oglasio se povodom žalbe Specijalnog državnog tužilaštva koja se odnosi na pritvor bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, a koja je upućena Apelacionom sudu. Poručuje da se sistem, koji je već ponižen i ismijan, krije iza papira.

Ko je donio odluku da Medenici ne treba pritvor neka snosi odgovornost ako pobjegne, zahtijeva Bogdanović između ostalog.

Saopštenje prenosimo u cjelosti:

Žalba SDT-a za pritvor Vesne Medenice “još nije stigla” do Apelacionog suda. “Čeka se dostavljanje i izjašnjenja”. “Procesne pretpostavke”.

Dosta je bajki.

Kad je u pitanju običan građanin, sve može “odmah”. Kad je u pitanju Vesna Medenica, odjednom se sistem pretvara u puža i počinje da se krije iza papira. To je sramota za državu i pljuvanje u lice pravdi.

Vesna Medenica je prvostepeno osuđena na oko 12 godina zatvora, a Viši sud joj izriče mjeru koja suštinski znači: “ne idi daleko.”

To je znak da u Crnoj Gori i dalje postoji kasta kojoj se ne izriču mjere, nego se dodjeljuju privilegije.

I najgore, SDT upozorava na opasnost od bjekstva Vesne Medenice, i to nakon što je Miloš Medenica već pobjegao iz kućnog pritvora pred izricanje presude.

Dakle, sistem je već jednom ponižen i ismijan pred građanima, a sada se isti recept ponavlja. Ko god ovo predstavlja kao “slučajnost”, svjesno vrijeđa inteligenciju javnosti.

Zato pitamo direktno:

Ko je u Višem sudu donio odluku da Vesni Medenici ne treba pritvor i da je dovoljno da “ostane u opštini”? I neka ta osoba kaže javno: ja garantujem da neće pobjeći. I neka nosi odgovornost ako pobjegne.

Ko je odgovoran što Milošu Medenici nije bio određen elektronski nadzor 24/7 ?

Da li je iz Višeg suda neko dojavio da stiže osuđujuća presuda?

Jer se ne bježi od slobode. Ne “nestaje se” baš tad, ako se ne zna šta dolazi. Ili je neko dojavio ili je neko pomogao. Treće nema.

Ovo je pitanje elementarne bezbjednosti pravnog poretka: da li sudovi sprovode zakon ili štite svoje bivše šefove.

Zato zahtijevamo odmah:

da se javno objavi ko drži žalbu SDT-a i zašto nije proslijeđena Apelacionom sudu, imenom i prezimenom;

da se objave tačni datumi i sati: kad je odluka otpremljena, kome, kad je uručena, ko je potpisao prijem, ko je zadržao predmet;

da se odmah otvori provjera curenja informacija: ko je imao pristup spisu, ko je znao termin presude, ko je komunicirao sa osuđenima i njihovim okruženjem.

Ovo je posljednji trenutak da pravosuđe pokaže da nije klub privilegovanih.

Ako sada zataji, građani će s pravom zaključiti ono što je najopasnije za državu: da u Crnoj Gori zakon nije isti za sve.