Na osnovu 86 ugovora o djelu, sklopljenih 29. decembra prošle godine, Skupština Crne Gore će u 2026. godini isplatiti najmanje 939.987,53 eura bruto. Najunosnije ugovore sklopili su Milorad Gogić, bivši sudija Ustavnog suda, čija je mjesečna naknada 1.400 eura neto, Mirko Lalatović dobijaće 1.300 eura mjesečno, a dr Milan Krstić 1.200 eura, kao i diplomirana pravnica Jelena Radonjić.

Ugovori o djelu, koji nose potpis generalnog sekretara Skupštine Crne Gore Bobana Stanišića, sklapani su radi pokrivanja najrazličitijih zanimanja: kurira, fotografa, čistačica i vozača, daktilografa… Obrazovni profili angažovanih kreću se od završene osnovne škole do doktora nauka.

Iznosi na koje su potpisani ugovori kreću se od 800 do 1.400 eura, koliko će dobijati Gogić.

Ines Mrdović, direktorica Akcije za socijalnu pravdu, smatra da se većinom radi o licima koja obavljaju redovne poslove i to su praktično zaposleni, ali ne uživaju zakonsku zaštitu i prava kao lica koja imaju regularne ugovore o radu.

“Budžetom za ovu godinu je na poziciji Administracije Skupštine Crne Gore projektovano oko 550 hiljada eura za izdatak ugovora o djelu. S obzirom da se govori o duplo većoj sumi, moguće da su poreski izdaci za ove ugovore projektovani na drugoj budžetskoj liniji, ili će tokom godine dolaziti do preusmjeravanja sa drugih budžetskih linija”, ističe Mrdović.

U izbornom grotlu

U svakom slučaju, dodaje ona, radi se o velikoj sumi koju Skupština izdvaja za ugovore o djelu. Mrdović ističe da je moguće da u završnici pregovora sa EU parlamentu treba više ljudi, ali njih onda treba angažovati javnim oglašavanjem i kroz redovne ugovore o radu, a ne kroz ugovore o djelu.

Naravno, dodaje Mrdović, ne treba zaboraviti ni činjenicu da smo mi već u izbornom “grotlu”, uprkos tome što će se izbori, i parlamentarni i lokalni, održati za godinu.

Direktorica ASP podseća da je DPS kao svoj patent uveo ugovore o djelu kao “prečicu” u zapošljavanjima u javnom sektoru iz partijskih, nepotističkih ili drugih interesa.

“Ta praksa je odomaćena i nije zaustavljena. “Partijska kapitalizacija” ove prakse obično dolazi u izbornom danu. Ugovori o djelu su zapravo jedan od produkata partitokratskog društva, jer smo mi partitokratija, a ne uređeni sistem sa jakim institucijama”, upozorava Mrdović.

Ona podseća da je u javnom sektoru kontrola zakonite potrošnje novca iz Budžeta zadatak Budžetske inspekcije, a kod javnih preduzeća i ustanova Inspekcije rada.

“Međutim, sistem je omogućio da ovi ugovori praktično postanu “regularni” za zaposlenja, iako zakon jasno kaže kada se oni mogu zaključiti i koliko trajati. Budžetske jedinice projektuju Budžetom iznose za ova angažovanja i tu se sva priča uglavnom završava, jer su budžetski “pokriveni”, zaključuje Ines Mrdović.

Do podataka za ovaj tekst “vijesti” su došle koristeći aplikaciju MANS-a “pitajte institucije”.