Kada se govori o rekordnim transferima, u prvom planu su obično klubovi i fudbaleri. Međutim, zanimljivo je pogledati koliko je novca kroz tržište transfera prošlo tokom mandata pojedinačnih trenera. Na vrhu liste potrošnje nalazi se Pep Gvardiola, dok je kod prodaje igrača prvi Dijego Simeone.

Transfer tržište je odavno postalo industrija u kojoj se milijarde eura pomjeraju između klubova, a treneri su često ljudi koji iz prve ruke učestvuju u višegodišnjim rekonstrukcijama timova. Analiza sajta Winsportsonline obuhvatila je transfere realizovane tokom mandata trenera u klubovima i napravila dvije odvojene rang-liste – prema novcu potrošenom na dolaske igrača i prema prihodima od njihove prodaje.

Pep Gvardiola je ubjedljivo prvi kada je riječ o potrošnji. Klubovi koje je vodio – Barselona, Bajern Minhen i Mančester siti – tokom njegovih mandata potrošili su ukupno 2,60 milijardi eura na nove igrače. Drugi je Žoze Murinjo sa 2,22 milijarde eura, dok je na trećem mjestu Ernesto Valverde sa 1,88 milijardi.

Zanimljivo je da su upravo Gvardiola i Murinjo jedina dvojica trenera koji su tokom karijere premašili granicu od dvije milijarde eura potrošnje.

Kod Gvardiole se među najvećim transferima izdvaja dolazak Džeka Griliša iz Aston Vile za 117,5 miliona eura, dok je Joško Gvardiol plaćen 90 miliona. Murinjov najveći transfer bio je Pol Pogba, koji je iz Juventusa prešao u Mančester junajted za 105 miliona eura.

Iza Valverdea je Karlo Ančeloti sa 1,85 milijardi, dok peto mjesto zauzima Dijego Simeone sa 1,72 milijarde. Unai Emeri je šesti sa 1,68 milijardi, što znači da je šest trenera već prešlo granicu od milijardu i po eura potrošenih na igrače.

A granica od milijardu više nije naročito ekskluzivna. Ukupno je 21 trener tokom svojih mandata u klubovima nadgledao transfere igrača vrijedne više od milijardu eura.

Kada treneri počnu da prodaju: Simeone na vrhu

Slika se, međutim, značajno mijenja kada se pogleda druga strana transfer tržišta – prodaja igrača.

Tu je na prvom mjestu Dijego Simeone, čiji su klubovi tokom njegovih mandata od prodaje igrača prihodovali ukupno 1,47 milijardi eura. Drugi je Unai Emeri sa 1,35 milijardi, dok je Gvardiola treći sa 1,26 milijardi eura.

Kod Simeonea se posebno izdvajaju transferi Antoana Grizmana u Barselonu za 120 miliona eura i Lukasa Ernandeza u Bajern Minhen za 80 miliona.

Emerijev rezultat od 1,35 milijardi eura nastao je tokom angažmana u više klubova – od Valensije i Sevilje, preko Pari Sen Žermena i Arsenala, do Viljareala i Aston Vile. Među većim prodajama izdvaja se Džon Duran za 77 miliona eura, Musa Dijabi za 60 miliona i Daglas Luiz za 51,5 miliona.

Gvardiola je i ovdje pri vrhu, sa 1,26 milijardi eura prihoda od prodaje. Među njegovim najvećim izlaznim transferima su Hulijan Alvarez za 75 miliona eura, Rahim Sterling za 56,2 miliona i Feran Tores za 55 miliona.

Međutim, za razliku od kupovine igrača, ovdje je milijarda mnogo teže dostižna. Samo devet trenera prešlo je granicu od milijardu eura prihoda od prodaje igrača, istražuje Winsportsonline.

Deset trenera nalazi se na obje liste

Posebno je zanimljivo poređenje dvije strane transfer tržišta. Čak deset trenera nalazi se među 15 najboljih i po potrošnji i po prihodima od prodaje: Gvardiola, Murinjo, Ančeloti, Simeone, Emeri, Alegri, Konte, Luis Enrike, Mareska i Tuhel.

Ali njihove pozicije na dvije liste često su veoma različite.

Gvardiola je prvi po potrošnji, a treći po prihodima od prodaje. Simeone je peti po potrošnji, ali prvi po prodaji. Emeri je šesti po potrošnji i drugi po prodaji.

Murinjo je, sa druge strane, drugi po potrošnji, ali tek osmi po prihodima od prodaje, sa 1,03 milijarde eura. Kod Mareske je odnos gotovo obrnut – 1,23 milijarde eura potrošnje donosi mu mjesto u vrhu liste, dok ga 1,04 milijarde od prodaje igrača podiže još više na listi prodaje.

Ovi podaci, naravno, ne govore da je neki trener „profitabilniji” od drugog. U pitanju su različiti klubovi, periodi, budžeti i transfer politike. Ali pokazuju koliko različito može da izgleda karijera jednog trenera kada se posmatra kroz dvije strane istog tržišta.

Valverde troši milijarde, ali nije među najvećim prodavcima

Ernesto Valverde je možda najzanimljiviji primjer te razlike. Sa 1,88 milijardi eura nalazi se na trećem mjestu po potrošnji, ali nije među 15 trenera sa najvećim prihodima od prodaje igrača.

Tokom njegovog mandata u Barseloni realizovani su neki od najskupljih transfera u istoriji kluba, uključujući Usmana Dembelea za 148 miliona i Filipea Kutinja za 135 miliona eura.

Sa druge strane, Đan Pjero Gasperini zauzima četvrto mjesto po prihodima od prodaje, sa 1,18 milijardi eura, iako nije među 15 trenera sa najvećom potrošnjom.

Na listi 15 najvećih prodavaca nalaze se i Leonardo Žardim, Peter Boš, Erik ten Hag i Roberto De Zerbi, dok su među trenerima sa najvećom potrošnjom, ali ne i prodajom, Manuel Pelegrini, Mikel Arteta, Nuno Espirito Santo i Edi Hau.

Brojke tako daju zanimljivu sliku fudbala kao velikog tržišta: neki treneri su tokom karijere uglavnom povezani sa klubovima koji mnogo kupuju, drugi sa sistemima koji stvaraju i prodaju igrače, dok se kod nekih – poput Gvardiole i Simeonea – obje strane transfer tržišta mjere milijardama.

Jedno je sigurno: u modernom fudbalu trener više nije samo čovjek koji bira postavu za nedjeljnu utakmicu. Tokom višegodišnjeg mandata može se naći usred transfer poslovanja vrijednog milijarde eura.