Foto,stop kadar: rtcg.me-

Nezadovoljavajući rezultati PISA testiranja potvrđuju ono na šta nauka godinama upozorava – metode koje se koriste u obrazovanju su prevaziđene, dok se okruženje u kojem djeca odrastaju značajno promijenilo, kazao je stručnjak za rani razvoj dječje inteligencije dr Ranko Rajović. Poručuje da djeci prije 12. godine ne bi trebalo davati mobilne telefone, da je kretanje ključno za razvoj mozga, da ih roditelji ne bi trebalo prezaštićivati. Rajović je istakao da roditelji posebno u ranom uzrastu obrate pažnju na to da dijete bude fizički aktivno, spretno i okretno. Roditeljima je savjetovao da djeci omoguće više samostalnosti i prostora za igru i razmišljanje. Dajte malo, pustite djecu da dišu. Da im bude dosadno. Da malo manje štitimo, da nađemo bolju granicu, poručio je, između ostalog, Rajović.

Gostujući u Jutarnjem programu, Rajović je ocijenio da se bez ozbiljne reforme obrazovanja ne mogu očekivati bolji rezultati.

„To će se i nastaviti, bez neke velike reforme ne ide to“, rekao je Rajović, navodeći da stručnjaci već godinama upozoravaju da djeca u školu dolaze sa slabijom pažnjom i koncentracijom, siromašnijim rječnikom i slabijim opštim znanjem.

Kako je istakao, jedan od ključnih problema je to što se obrazovanje i dalje u velikoj mjeri oslanja na učenje napamet.

„Djeca mogu učiti kroz igru“

„Okruženje se promijenilo, mozak naše djece je malo drugačiji. Ako ne shvatimo kako, kako će mi pomoći? A onda dolaze u školu, a u školi ide učenje napamet. Mi i dan-danas učimo napamet“, kazao je Rajović.

Prema njegovim riječima, neuronauka pokazuje da djeca mogu učiti kroz igru, asocijacije i nelogične priče koje aktiviraju različite regije mozga. Kao primjer naveo je povezivanje imena i pojmova kroz neobične slike i asocijacije, čime se podstiču razmišljanje, mašta i kreativnost.

Rajović smatra da su upravo kreativnost i sposobnost povezivanja informacija među najvažnijim vještinama koje bi škola trebalo da razvija.

„Suština škole budućnosti je da koristimo lekciju, gradivo, da izvedemo te misaone procese“, poručio je.

Ukazao je i da nova naučna saznanja sporo ulaze u obrazovnu praksu, navodeći da su pojedina otkrića iz neuronauke poznata decenijama, ali da još nijesu dovoljno zastupljena u obrazovanju budućih pedagoga i nastavnika.

Rajović je kazao da je u Crnoj Gori ranije bilo seminara posvećenih NTC sistemu učenja, ali da su oni u jednom trenutku prekinuti. Dodao je da je sada pokrenut projekat Ministarstva, ali da, kako kaže, i dalje postoje određeni otpori prema uvođenju novih pristupa u obrazovanje.

„Ako ne prihvatimo nove stvari, kako ćemo naći rješenje“, upitao je Rajović, ukazujući da saznanja iz neuronauke veoma sporo ulaze u praksu.

Kao primjer naveo je naučna otkrića o značaju kontrasta kao jedne od prvih stimulacija mozga kod beba.

„Znači, beba ne vidi ništa, vidi mutno, prvih 30 dana. Šta vidi? Pa kontraste. I tad oči kreću lijevo-desno. To je prvi znak za mozak da se nešto kreće, da treba da napravi. Kreće mijelinizacija, sazrijevanje mozga. A mi i dalje imamo roditelje koji kupuju rozu sobu za žensko dijete i plavu sobu za muško. To je greška. Ako je to jedina, neka bude. Ali ako ima 2, 3, 5, 10, 20 grešaka, evo ga razvojno oštećenje“, rekao je Rajović.

Rajović smatra da problem predstavlja to što brojna nova naučna saznanja ni decenijama nakon otkrića ne nalaze mjesto u udžbenicima iz fiziologije, a samim tim ni u oblastima poput pedagogije, psihologije i kineziologije.

„Nova znanja postoje, ali sporo ulaze u praksu. To su neuronauke – da brže sistematizujemo otkrića koja postoje i da budu primjenjiva u praksi“, kazao je Rajović.

Govoreći o ranom razvoju djece, naveo je da roditelji, često iz najbolje namjere i želje da zaštite dijete, mogu da ograniče njegovo kretanje i prirodnu stimulaciju.

Prema njegovim riječima, bebi je važno omogućiti pokrete glave i tijela, a kasnije djeci dati prostor da se vrte, skaču, trče i penju, jer takve aktivnosti, kako tvrdi, podstiču razvoj mozga.

„Ako fiksiramo glavu, ne damo djetetu da se vrti, da skače, da se penje po drveću, mi utičemo na njegov razvoj. To su greške koje nastaju iz najveće ljubavi“, poručio je Rajović.

„Dosada stvara kreativnost“

Rajović je posebno ukazao na značaj igre, kretanja i dosade u razvoju djece.

„Dosada stvara kreativnost. A danas, kad nema dosade, to je frustracija. Dijete ne može da se snađe“, kazao je, upozoravajući da roditelji često pokušavaju da djeci odmah obezbijede televiziju, video-igre ili mobilni telefon kako im ne bi bilo dosadno.

„Pustite dijete da mu bude dosadno, to je u redu“, rekao je Rajović.

Rajović je ocijenio da je kod djece oslabila unutrašnja motivacija za učenje, dok su pažnja i fokus sve kraći. Smatra da se dio problema nalazi u ranom razvojnom periodu, zbog čega je važno da se određene sposobnosti podstiču još prije polaska u školu.

„Unutrašnja, pokretačka motivacija je izgubljena kod naše djece. Oni uče napamet, neće da uče. Fokus je kratak, ne mogu da uče, ne mogu da čitaju. Prvo moramo da popravimo ono što je u razvojnom periodu mozga izostalo, da bi počeli da čitaju i da misle“, kazao je Rajović.

Roditeljima savjetuje da do šeste godine posebno vode računa o tome da dijete bude fizički aktivno, spretno i okretno, jer se na taj način, kako objašnjava, podstiče povezivanje različitih regija mozga.

Kao jedan od načina za razvijanje mašte i kreativnosti naveo je igre sa nelogičnim asocijacijama, kroz koje djeca pojmove, imena ili gradivo povezuju sa neobičnim slikama.

„To je jedna mala igra da aktiviraju maštu i kreativnost. Kada dođe učenje, mora da se uči drugačije, ne napamet“, rekao je Rajović.

Kao primjer naveo je učenje pjesmica, gdje od djece traži da nacrtaju određeni stih i tako sama pronađu asocijaciju koja će im pomoći da ga zapamte.

Govoreći o mobilnim telefonima, Rajović je kazao da bi njihovu upotrebu kod djece trebalo značajno ograničiti.

Ne preporučujem mobilni telefon prije 12. godine

„Po meni, nemojte do 12. godine nikako da dajete telefon. Ja bih zabranio do 18. Kao što alkohol, cigarete ne može djetetu ili zavisnosti. Pa i telefon je zavisnost“, rekao je Rajović.

Prema njegovim riječima, djeca u školi imaju informatiku, kao i programiranje.

„To je u redu, 1 sat, 2 sata dnevno. Kad on ima telefon kod kuće, vjerujte, bude po 5-6 sati dnevno. Imamo onaj mjerač kad izaberemo koliko su bili aktivni. To se lako može provjeriti. To je 5-6 sati dnevno. Šta će im? Ako već imaju u školi programiranje, informatiku, to je to“, kazao je Rajović.

On smatra da prekomjerna upotreba ekrana utiče na pažnju i sposobnost učenja, te da djeca treba da provode više vremena u fizičkim aktivnostima.

Kretanje ključno za razvoj

Rajović je poručio roditeljima da posebno u ranom uzrastu obrate pažnju na to da dijete bude fizički aktivno, spretno i okretno.

„Mozak se razvija kretanjem. Kraj priče“, kazao je Rajović, navodeći da trčanje, skakanje, penjanje i druge složenije aktivnosti zahtijevaju od mozga da neprestano obrađuje veliki broj informacija.

Prema njegovim riječima, fizičko, muzičko i likovno obrazovanje imaju posebno važnu ulogu u razvoju djece, naročito do 12. godine.

Rajović je upozorio i na problem prezaštićivanja djece, navodeći da roditelji često iz straha pokušavaju da ih zaštite od svakog pada ili povrede.

Prema njegovim riječima, majke i očevi često imaju različite obrasce ponašanja prema djetetu, zbog čega je važno pronaći ravnotežu između zaštite i slobode koja je djetetu potrebna za razvoj.

„Prezaštićivanje je biološka stvar. To radi mama. Tata radi suprotno. Treba tražiti tu ravnotežu između mame i tate“, kazao je Rajović.

Kao primjer je naveo igru oca sa djetetom, ističući da se kroz takvu vrstu kontakta kod djeteta razvijaju osjećaj sigurnosti i povjerenja.

„Dijete kada leti, gdje pada? Na tatine ruke. Tata amortizuje i dijete shvata: tata je sigurnost. Oni se povezuju kroz igru“, rekao je Rajović.

Naglasio je da, kako smatra, strah roditelja da dijete ne padne ili se ne povrijedi može dovesti do pretjerane zaštite.

„Nije mama kriva, to je strah. Ali ponoviću: u ravnoteži između mame i tate raste zdravo i srećno dijete. Mjera u svemu“, poručio je Rajović.

Roditeljima je savjetovao i da djeci omoguće više samostalnosti, manje ih prezaštićuju i ostave im prostor za igru, razmišljanje i dosadu.

„Dajte malo, pustite djecu da dišu. Da im bude dosadno. Da malo manje štitimo, da nađemo bolju granicu“, poručio je Rajović.