Na prvi pogled, običan automobil na auto-putu. Bez rotacije, bez sirene i bez ičega što bi vozaču odmah otkrilo ko je za volanom. Ali upravo iz ovog automobila prati se saobraćaj, bilježi brzina i reaguje onda kada neko pređe granicu dozvoljenog. Za volanom je danas žena, policijska službenica Mobilne jedinice za bezbjednost saobraćaja Dragana Bulatović, koja nas vodi kroz jednu svoju smjenu na auto-putu.

“Broj angažovanih vozila zavisi od situacije na auto-putu, vremenskih uslova i procjene bezbjednosti saobraćaja, ali u toku 24 časa zastupljen je konstantno jedan presretač na auto-putu. Znači, dionica je 24 sata pokrivena. Mi smo konstantno na dionici, ne pratimo kamere, kamere prate službenici Monteputa iz Komandnog centra i ukoliko oni primijete da se neko vozilo ne ponaša u skladu sa uslovima puta, saobraćajnim znakovima ili da ima čudno kretanje – na primjer, konstantan prolazak iz jedne u drugu saobraćajnu traku – e, u tom slučaju oni nas obavijeste i mi reagujemo”, navodi Bulatović.

Njihovi radari su vrlo precizni.

“Vozilo mogu uhvatiti na daljini na kojoj možemo i golim okom da ga vidimo. S obzirom na to da naše kamere imaju jako dobar zum, potrebna je samo vidljivost i, da kažem, ta čistina prostora između nas i tog vozila”, kaže Bulatović.

Dok ekipa Adria TV sa njom razgovara o tome kako presretač funkcioniše, situacija se mijenja. Na radaru se pojavljuje vozilo koje se kreće brže nego što je dozvoljeno. Službenica ga uočava, procjenjuje situaciju i, bez mnogo prostora za razmišljanje, kreće za njim…

Koje se greške najčešće dešavaju? Kolika je najveća zabilježena brzina na auto-putu?  Ima li tolerancije za prekoračenje brzine? Koliko su vozači spremni da poslušaju znak policije? Da li se dešava da neko nastavi da vozi, uprkos naredbi da stane? Kako policija reaguje u takvim situacijama?