Piše: Radomir Anđelić, diplomirani inženjer elektrotehnike – energetika, Srbijagas, Pljevljak

Poštovani sugrađani i ja sam bio jedan od onih Pljevljaka, koji je posle izbora nove Vlade rekao da se konačno dogodila dobra stvar za naš grad, jer ćemo posle dugo vremena imati ministra i to još finansija, našeg sugrađanina i da će on biti prvi Pljevljak koji će konačno uraditi i neku dobru stvar za svoj napaćeni grad. Nisam padao u vatru svih ovih mjeseci da istražujem kao mnogi drugi, da li je njegova porodica DPSovska, koje su nacionalnosti, kako su se izjašnjavali upisujući fakultet u Beogradu pa da imaju manju školarinu ako se izjasne kao Srbi, da li je u vezi sa premijerovom ćerkom i tako dalje, nego sam očekivao konačno njegove prve poteze u korist rodnog grada. Posle toliko mjeseci od dolaska na vlast, on je sa premijerom posjetio Pljevlja i gostovao na lokalnoj televiziji. Na pitanje voditelja kakva je perspektiva Pljevalja, Miki kaže kako je eto najbolja stvar za Pljevlja i Crnu Goru to: „što u Vladi imamo po prvi put ljude koji su iz svijeta i koji znaju da pregovaraju sa strancima i ne libe se i da se pobiju na tim pregovorima…“ Ovde pod ovim ljudima iz svijeta, Miki misli prije svih na sebe – dakle Miki nije iz Pljevalja, Miki je iz svijeta.

Iz ove rečenice, iz ove logičke konstrukcije sve vam je jasno. Velikani su uvijek rado pominjali svoj rodni kraj: Pupin je iz Idvora, Tesla je iz Smiljana, Đoković je sa Banjice i sa Kopaonika, a Miki je iz svijeta.

Poslednjih mjeseci se na političkoj sceni ozbiljno zahuktao sukob između koalicije ZBCG, sa jedne strane i premijera koga brane Demokrate svom snagom sa druge strane. U jednom od sukoba tema je bila i opstanak kompleksa termoelektrane i rudnika uglja u Pljevljima, gdje je Nebojša Medojević, inače po struci diplomirani elektroinženjer tvrdio da oni nemaju budućnost i da će biti zatvoreni u narednih nekoliko godina. Odmah su se javili neki konobari, pravnici i menadžeri iz redova Demokrata da pokušaju da ušićare koji glas u Pljevljima sa uvjeravanjima kako eto jedan Pljevljak, Medojević, hoće da ostavi ljude bez kore hljeba, te da oni odlično poznaju makroekonomiju, energetiku, berzu, ekologiju, evropske propise i direktive i ko zna sve koje oblasti te da će Termoelektrana i Rudnik raditi na sreću Pljevljaka i njihovih respiratornih bolesti još dugo godina.

I onda, prije neki dan, ministar Miki ponovi svu Medojevićevu priču od tačke do tačke, ostavljajući stručnjake iz Demokratske Crne Gore na cjedilu, s tim što reče da je jedina dobra stvar što je eto on čovjek iz svijeta tu i da se ne brinu.

U nastavku izlaganja Miki reče, da ne trepne, ali poče da muca, najveću laž od svih, a to je: da je razgovarao sa srpskim ministrom finansija Sinišom Malim i da mu je ministar Mali najavio da će da „ produže gasno napajanje za Pljevlja“.

A zašto je ovo laž?

Prva stvar, koju zna i svaki poluobrazovani građanin Srbije je da nije u ingerenciji ministra finansija Srbije da dogovara projekte iz oblasti energetike, jer Srbija ima ministra energetike, u ovom trenutku Zoranu Mihailović, ali izgleda to ne zna ministar Miki ili računa – lako je meni sa glupim i polupismenim Pljevljacima, jer samo oni gledaju ovu emisiju na TV Pljevlja. Dakle, ministar Mali prilikom izrade budžeta opredeljuje sredstva za pojedine projekte, te tako na zahtjev ministarstva energetike, dodjeljuje sredstva za pojedine projekte za koje Vlada zaključi da su dobri i isplativi, ili ministarstvo energetike dogovara kredite sa međunarodnim investitorima za pojedine projekte, u dogovoru sa ministarstvom finansija i Vladom.

Drugo, u Srbiji pored ministarstva energetike postoji još nekoliko institucija koje se bave gasom, energetikom i slično, a sa kojima je trebalo da razgovara ministar Miki, a to su ministar bez portfelja Nenad Popović, zadužen za veze sa Rusijom, Agencija za energetiku, JP Srbijagas i JP Transportgas. Dakle, Miki je računao da ova plasiranu laž neće stići do ministra Malog i da je sasvim u redu da ga on pomene, pozove se na njega i da svi u to povjeruju, što je svakako manir i premijera Krivokapića da se uporno poziva na blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija. Na mom selu postoji čovjek koji neprestano ne govori istinu, ali svaki put, kada neko posumnja u njegove priče, on se pozove na nekoga ko je odavno mrtav.

Treća stvar, da li sav taj gas koji stiže Turskim tokom, koji pomenu Miki i za koji kaže da ima dobru cijenu, pripada Srbiji ili je Srbija transportna zemlja za ruski gas kada je u pitanju Turski-Balkanski tok? Čak i da je Srbija voljna da ulaže u izgradnju gasovoda prema Crnoj Gori i Pljevljima, Crna Gora je dužna da prvo ispregovara sa Rusijom u vezi sa tim projektom, a nešto mi se čini da u ovom trenutku Vlada ne gaji baš najbolje odnose sa Moskvom? I četvrto najvažnije-isplativost i mogućnost izgradnje gasovoda do Pljevalja.

Jedna od rijetkih stvari koje je ministar Miki rekao, a da je istina to je da će gas uskoro stići do Prijepolja. Tačnije, Srbija gradi gasni prsten u ovom kraju pa će u Prijepolje stići gasovodi iz 2 pravca: jedan iz pravca Zlatibora, i imaće ogranke prema Priboju i Novoj varoši, a drugi iz pravca Kraljeva, preko Novog pazara i Sjenice. Naravno, ovo nije projekat koji postoji od juče, nego je temeljno rađen i uzet je u obzir broj stanovnika u ovom kraju, kao i razvijenost privrede, te je tako projektima predviđen optimalan prečnik (DN) gasovoda koji će snabdevati ove opštine. Dakle, projekat ne predviđa veći prečnik cevi, ako to nije potrebno zbog povećanja potrošnje, kao i tehničkih uslova projekta.

Ako u rudniku uglja u Pljevljima radi oko 1000 radnika, a u termoelektrani 200 i ako stručnjaci kažu da bi gašenjem ta 2 kompleksa ostalo bez posla ne samo tih 1200 radnika neko cijelih 3000 radnika koji su indirektno vezani na ove dvije kompanije, da li bi izgradnja gasovoda do Pljevalja riješila taj problem? Odgovor je – NE!!!

Da je Miki stvarno razgovarao sa nekim kompetentnim licem iz Srbije kada je u pitanju potrošnja gasa, onda bi on rekao sledeće: Kada bi u Pljevlja kojim slučajem stigao gasovod, onda bi izgradnja gasovoda koštala 20-30 miliona evra i u Pljevljima bi bila izgrađena toplana na gas koja bi koštala oko 5 miliona evra i toplovodni sistem kao i potrebne podstanice po gradu u vrijednosti od još 5 miliona evra. Zatim bi pored glavne merno regulacione stanice za gas bile izgrađene i manje mernoregulacione stanice kao i gradska gasna mreža za privredne potrošače, kao i pojedinačna domaćinstva, što bi koštalo još 5 miliona evra, što je sve ukupno približno 50 miliona evra. U novonastalim gasnim i komunalnim firmama bi bilo zapošljeno manje od 100 radnika, a sjetimo se onog broja od 1200-3000 radnika koji bi dobili otkaz, a Crna Gora bi bila uskraćena za jednu elektranu od 200MW, pa bi morala da uvozi mnogo više el. energije.

Druga varijanta je da se izgradi gasovod do Pljevalja duplo večeg presjeka i duplo skuplji, a da u Pljevljima bude izgrađena gasna elektrana-toplana od 200MW kao u Pančevu recimo, koja košta blizu 200 miliona evra. Karakteristika elektrana na gas je da u zavisnosti od tipa, snage i cijene same elektane ona daje kao i termoelektrana električnu energiju i toplotnu energiju odnosno vrelu vodu. Da bi elektrana bila uopšte isplativa ta topla voda mora da se iskoristi za grejanje grada u kom se elektrana nalazi, pri čemu je utrošena snaga na proizvodnju električne energije prena toplotnoj energiji 50:50, odnosno pola-pola, a nerijetko taj odnos ide u korist toplotne energije. Tako bi, u slučaju da se gradi ovakva elektrana koja bi bila pandan postojećoj termoelektrani morala da ima 400 MW instaliranu snagu, pa bi Pljevlja trebalo da budu kao Novi Sad da bi potrošila toliku količinu tople vode na grijanj. Treba naglasiti da se ne isplati graditi toplovode u susjedne CG gradove jer bi bili veliki gubici toplotne energije. S druge strane za ovoliku elektranu-toplanu je potrebno da se izgradi gasovod većeg poprečnog presjeka, ako je Mikijeva namjera da se priključi na srpski gasovod u Prijepolju, a Srbija to nije predvidjela u projektu, pa postojeći kapacitet srpskog gasovoda ne zadovoljhava ovaj uslov, nego bi morao da se gradi novi gasovod kroz Srbiju sve do Ćuprije gdje je najbliža tačka kuda prolazi Turski tok. Cio projekat i kad bi bio izveden koštao bi preko 300 miliona evra. Zaposlio bi nekih 300 radnika što je opet daleko manje od postojećih 1200-3000. S druge strane, čak i da se projekat realizuje da li postoje radnici u Pljevljima koji znaju da rade sa ovom tehnikom.Jedini mogući način je da se gradi gasovod je gasovod do Nikšića, preko Pljevalja, Žabljaka i Šavnika i da u Nikšiću bude sagrađena gasna elektrana-toplana manjeg kapaciteta, a da Pljevlja, Žabljak i Šavnik imaju samo snabdevanje gasom za neke manje toplane koje zadovoljavaju njihove potrebe. No i ovo je naučna fantastika, jer se povećava dužina gasovoda, a svi dobro znamo da Rusija nije voljna da finansira ovakve male, neisplative projekte u jednoj NATO zemlji, a Srbija baš te pare i nema.

U svakoj od ovih varijanti, radnici Rudnika uglja i Termoelektrane odlaze na Biro za zapošljavanje.

Mala napomena: Svaki inženjer energetike zna da će u narednih nekoliko godina biti formirana jedinstveno tržište-berza električne energije, na kom učestvuju pojedinačni proizvođači, transporteri, distributeri i potrošači el. energije. Samim potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Crna Gora je kao i sve zemlje EU pristala da poštuje evropske propise o energetici.

Kada je u pitanju cena elektr. energije, najjeftinija energiju proizvode nuklearne elektrane, pa hidroelektrane, pa gasne elektrane, pa su onda sve one male elektrane na vjetar, sunčevu energiju, mini hidroelektrane, elektrane na plimu i oseku, elektrane na termalnu vodu i na kraju termoelektrane kao proizvođači najskuplje energije.

Pravila funkcionisanja tržišta el. energije će sprovoditi operater sistema kao i sama berza pa ko ne bude poštovao opšta pravila plaćaće drakonske kazne.

Distributeri i potrošači kupuju el. energiju na veliko, na nivou godine, kvartala, mjeseca i nedelje, dok po principu ponude i potražnje proizvođači nude svoj proizvod. Veći kupci kupuju veće količine el. energije po manjoj cijeni, pa ako mu treba još kupuje sve skuplje i skuplje količine el. energije. Na taj način termoelektrane poslednje prodaju svoj proizvod koji je inače skuplji, tako da će one sve slabije da posluju, zato što su one uvijek poslednja rupa na svirali.transporteri su dužni da obezbijede prenos el. energije kroz svoj el. energetski sistem, po ceni koja je na tržištu dogovorena.Kada se na sve ovo doda cijena koju termoelektrane moraju da plate zbog emisije CO2 u atmosferu, one nikako neće moći da posluju sa profitom i biće prinuđene da se zatvaraju.

Takva sudbina čeka i Pljevlja, dakle moj rodni grad nema budućnost , ako se oslanja na Rudnik i Termoelektranu i to moji sugrađani moraju da shvate. Ministar Miki je došao i nasmijao im se u lice, omalovažio ih je pokušavajući da im plasira laž da bi pridobio koji novi glas za Demohrišćansku stranku. Ne bi me začudilo da uskoro Vlada i Demokrate izjave, eto Pljevljaci, Srbija vas je ostavila na cjedilu i neće da vam da gas. Pa izvolite gospodo iz Vlade pa realizujte neki od ovih projekata, kad je to tako lako.

Dakle, Pljevljaci, Medojević vam je govorio istinu ma koliko bila gorka, upozorio vas da na vrijeme pokušate da se preorjentišete kako ne bi uništili budućnost svoje djece.

Ne ubijajte glasnika, pa čak i kad loše vijesti nosi.