Ratovi i ratna dejstva, zajedno sa nasiljem koje se vrši nad stanovništvom i njegovim materijalnim, kulturnim, socijalnim, istorijskim i drugim dobrima, predstavlja najgrublji i najmasovni oblik ugrožavanja čovjekovog zdravlja i izičkog integriteta.

Nakon ratnih dejstava iz 2010. godine na prostoru Sirije, veliki broj njenih građana, a prvenstveno mlađih ljudi, počelo je sa napuštanjem svojih domova što je dovelo do višestrukih posledica prvenstveno za državu Siriju, a kasnije i za bezbjednost balkanskih država i Crne Gore. Svjedoci smo u proteklih 1-2 mjeseca, da naš grad ima „neobične goste“ kojim je dolazna/polazna tačka autobuska stanica u Pljevljima i da pretežno stižu u poslepodnevnim časovima.

Posmatrano sa aspekta bezbjednosti, ta lica da nisu migranti države Sirije, oni bi bili veoma poželjni gosti koje bi mogli jednostavno nazvati turistima, ali na žalost nije tako. Poslednjih dana kroz naš grad kruže priče kako su migranti izvršili provale određenog broja kuća, pod izgovorom kako bi našli zaklon od vremenskih (ne)prilika. Stavovi naših građana prema takvim postupcima su različiti, počevši od kritikovanja i negodovanja, pa sve do humanog pravdanja kako su se ti ljudi morali pobrinuti za svoju ličnu bezbjednost.

Naravno da u krivično-pravnoj i kriminološkoj literaturi, takvi postupci su klasifikovani kao krivična djela u više osnovnih i kvalifikovanih oblika, ali u ovom tekstu neće pažnja biti usmjerena na sankcionisanje takvih postupaka, već na ono šta bi građani Pljevalja mogli da očekuju od migranata i na koji način da se ophode prema tim ljudima, kojima je naš grad postao tranziciona zona.

Ono što je najbitnije shvatiti u prvom planu, jeste da su i oni ljudi i da imaju sve potrebe kao i drugi ljudi na ovoj planeti. Takođe moramo biti svjesni toga, da oni nisu pošli iz svoje zemlje zato što su željeli, već zato što su ih nevolje rata i ratnih dejstava natjerale na taj daleki put. Ipak među njima ima određeni broj onih, koji su (ne)odgovarali i pred sudovima Sirije zbog raznih krivičnih djela kao što su: kd. teških i lakih tjelesnih povreda; kd. silovanje; kd. krađe; kd. teške krađe; kd. razbojničke krađe i td. U biti riječ je o krivičnim djelima, koja su u većini slučajeva izvršena pod uticajem alkohola ili narkotika, a u manjoj mjeri iz koristoljublja (izuzev kd. krađa; kd. teških krađa i kd. razbojničkih krađa). Na svu sreću, ali i preventivnim radom pripadnika CB Pljevlja i pripadnika granične policije, stanovništvo našeg grada nije do sada imalo priliku da se susretne sa ovakvim ili sličnim krivičnim djelima gdje su migranti bili izvršioci, ali ipak moramo biti svjesni konkretne opasnosti. Veliki broj naših građana ima svijest o apstraktnoj opasnosti, znaju da prisustvo migranata može dovesti do ugrožavanja bezbjednosti, ali su vjerovanja da do istih neće doći. S hodno gore pomenutim zaključcima, migranti u našem gradu mogu tražiti određene vrste zaštita odnosno usluga, počevši od zdravstvene zaštite, zaštite crvenog krsta pa sve do usluga smještaja i zaštite sopstvene bezbjednosti.

Dragi naši pljevljaci, znam da ste tradicionalno dobri domaćini i da ste uvijek sa dobrodošlicom dočekali sve ljude bez obzira da li su bili turisti ili ljudi koji su bili u nevolji, ali htio bi da

Vam skrenem pažnju na moguće ugrožavanje Vaše bezbjednosti u vidu:

• ugrožavanja bezbjednosti imovine (kako pokretene tako i nepokretne imovine);

• ugrožavanja vašeg fizičkog integriteta (posebno ako se krećete u kasnim večernjim satima);

• ugrožavanje privatne bezbjednosti (iako do sada u gradskijim sredinama migranti nisu zalazili u privatne posjede, izuzev seoskih domaćinstava);

• ugrožavanje javnog reda i mira;

Ukoliko budete imali neko neprijatno iskustvo sa migrantima po pitanju ugrožavanja Vaše lične, porodične, javne ili druge bezbjednosti, najbolje će svakako biti da kontaktirate CB Pljevlja i da do dolaska pripadnika policije pokušate da izbjegnete kontakt sa tim osobama. Svakako ukoliko je riječ o ugrožavanju Vaše porodične bezbjednosti, imate potpuno pravo da u skladu sa važećim “Zakonom o zaštiti lične bezbjednosti i imovine” preduzmete sve potrebne preventivne i represivne mjere u cilju zaštite.

Pored tih (ne)prilika koje nam mogu izazvati migranti, moramo biti svjesni obaveze da koliko-toliko pomognemo tim ljudima (koliko smo u mogućnosti i da nenarušimo sopstvenu bezbjednost) posebno ženama koje u čestim slučajevima putuju sa malom djecom i bebama.

Autor teksta

mr spec sci Ljupko Klačar