Danas je dvije godine i 10 dana od kada su mog brata Božidara Čabarkapu dva maskirana udbaša bliska tadašnjoj nedemokratskoj vlasti, tačnije DPS-u, pretukli na 20 metara od naše kuće i nanijeli mu teže tjelesne povrede.

Od tada od tog 14-og marta 2020. Božidar i mi kao porodica dobijamo samo lažna obećanja da će slučaj biti rasvijetljen ubrzo, kako od tadašnjeg načelnika policije Dragana Slavulja, tako od sadašnjeg Harisa Đurđevića koji je gostujući na televiziji Pljevlja javno obećao da je na pragu rasvjetljavanja slučaja prebijanja mog brata i da će počinioci biti privedeni licu pravde. Ali kako je tada obećao tako istraga tapka u mjestu bez bilo kakvog napretka, pa me interesuje do kada misle da nas lažu?

Policiji i tužilaštvu su dostavljeni i video dokazi sa video nadzora jedne kuće iz komšiluka na kojima se počinioci vide „glavom i bradom“, ali tužilaštvo tada daje izjavu da ti snimci „nisu vjerodostojni“ i da ne mogu poslužiti kao dokaz za otkrivanje batinaša!

Do kada ćemo mi kao porodica i moj brat kao oštećeni da čekamo pravdu? Dok je svima poznato da su se „prijetnje“ pojedinim pripadnicima nacionalnih manjina riješile takoreći preko noći!

Ovim putem se obraćam i Dritanu Abazoviću kao i Zoranu Brđaninu koji su postavili Harisa Đurđevića na mjesto načelnika CB Pljevlja koji je ni manje ni više nego JAVNO PUTEM TELEVIZIJE OBEĆAO da će rasvijetliti slučaj, da ga rasvijetle i da se zaustavi praksa dotadašnje (DPS) vlasti, da se nad prijetnjama i prebijanjem ljudi koji se izjašnjavaju kao nacionalni Srbi žmuri i ćuti dok se i najmanja psovka prema manjinskim narodima tretira kao raspirivanje vjerske i nacionalne netrpeljivosti.

Ni ja a ni Božidar ne tražimo ništa od bilo koga osim to da se rasvijetli slučaj njegovog prebijanja i da se počinioci kao i nalogodavac izvedu pred lice pravde!