Najavljeni rast minimalnih zarada mogao bi ozbiljno ugroziti poslovanje dijela malih i srednjih preduzeća u Crnoj Gori, upozorava više poslodavaca koji su za „Vijesti“ govorili o mogućim posljedicama novog modela. Prema njihovim računicama, neke firme morale bi da povećaju cijene proizvoda i usluga između 20 i 50 odsto, dok bi druge bile prinuđene da smanjuju broj zaposlenih ili zatvaraju poslovne objekte.

Analize koje su uradili pojedini privrednici pokazuju da bi u određenim malim i srednjim preduzećima dodatni trošak zarada bio veći od sadašnje dobiti. U takvim okolnostima, tvrde sagovornici, poslovanje bi iz pozitivnog moglo preći u gubitak, nelikvidnost, a u krajnjem slučaju i gašenje.

„Tabacco Shop“ najavljuje otpuštanje 260 zaposlenih

Posebno izražen primjer mogućih posljedica navodi najveći lanac maloprodajnih objekata – kioska „Tabacco Shop“. Izvršni direktor kompanije Vildan Čičić kazao je da bi najavljena promjena zarada za tu firmu značila dodatni trošak od oko 2,3 miliona eura.

Kompanija je prošle godine ostvarila neto profit od 922 hiljade eura, pa bi novi trošak, prema Čičićevim riječima, poslovanje učinio krajnje neisplativim i neodrživim.

„Tabacco Shop“ trenutno ima 599 zaposlenih, od kojih je 554 angažovano u maloprodajnim objektima. Za radna mjesta na kojima rade ti zaposleni aktom o sistematizaciji predviđeno je osnovno obrazovanje.

Prema internoj analizi kompanije, najavljene izmjene povećale bi trošak rada za oko 2,3 miliona eura. Zbog toga bi, kako je kazao Čičić, bilo potrebno otpustiti približno 260 radnika i zatvoriti oko 130 objekata.

Problem je, prema njegovom objašnjenju, u strukturi prihoda. Najveći dio prometa ostvaruju prodajom cigareta i elektronskih dopuna mobilnih operatera, gdje su maloprodajne cijene unaprijed utvrđene, dok su bruto marže veoma niske. Zbog toga kompanija, kako tvrdi, nema dovoljno prostora da dodatne troškove rada pokrije povećanjem cijena.

Zatvaranje 130 kioska ne bi, prema Čičićevim riječima, značilo samo smanjenje broja zaposlenih. Kompanija bi imala i manji promet zbog smanjenog broja prodajnih mjesta, manje uplaćenog PDV-a, 130 ugovora o zakupu manje, kao i manje dažbina prema državi i opštinama koje proizlaze iz tih ugovora. Istovremeno bi nestali i troškovi poput električne energije i komunalnih usluga za zatvorene objekte.

Čičić smatra da bi posljedice osjetili i zakupodavci poslovnih prostora, državni budžet i druga preduzeća koja posluju sa kompanijom.

Zbog svega toga, iz „Tabacco Shopa“ predlažu da se povećanje zarada ne sprovede odjednom, već etapno. Njihov predlog je da tokom 2027. osnovne zarade budu povećane na nivo od 800, 1.000 i 1.250 eura, dok bi se zarade predviđene sadašnjim Vladinim predlogom primjenjivale od dana pristupanja Evropskoj uniji.

Proizvođač hrane: 200.000 eura veći godišnji trošak

Probleme sa povećanim troškovima očekuje i vlasnik firme koja se bavi proizvodnjom i preradom hrane. Prema njegovoj računici, kompanija sa 50 zaposlenih imala bi oko 200 hiljada eura veći godišnji trošak rada, dok je prošle godine ostvarila neto dobit od 80 hiljada eura.

Da bi zadržao sve zaposlene i poslovao bez profita, ovaj privrednik bi, prema sopstvenoj računici, morao da poveća cijene svojih proizvoda za najmanje 20 odsto, uz pretpostavku da prodaja ostane na istom nivou.

On, međutim, upozorava da bi takvo povećanje otvorilo dodatni problem – konkurenciju jeftinije uvozne hrane. Ukoliko bi domaći proizvodi poskupjeli, smatra da bi kupci mogli da se okrenu istoj ili sličnoj robi iz uvoza.

Ovaj sagovornik odbacuje računicu prema kojoj bi veće zarade automatski dovele do povećanja potrošnje i prometa za sve firme. Kao primjer navodi da porodica koja sada može da priušti jedan hljeb i litar mlijeka dnevno neće nužno kupovati dvostruko više tih proizvoda ako joj prihod poraste sa 600 na 1.000 eura. Slično je, kaže, i sa uslugama – osoba koja se šiša jednom ili dva puta mjesečno neće zbog veće plate početi da se šiša četiri puta mjesečno.

Prema njegovoj ocjeni, to je posebno važno za mala i srednja preduzeća, koja čine značajan dio ekonomije i kod kojih povećanje zarada ne može automatski biti nadoknađeno većom potražnjom.

Ugostitelji računaju na nova poskupljenja

Pritisak bi, prema procjenama sagovornika, bio izražen i u ugostiteljstvu.

Vlasnik manjeg restorana u Podgorici sa 15 zaposlenih kazao je da bi mu mjesečni trošak bio povećan za oko 6.000 eura. Do sada mu je, nakon što podmiri sve troškove, mjesečna neto zarada iznosila oko 2.500 eura.

Prema njegovoj računici, da bi pokrio nove troškove bez smanjenja postojeće zarade, morao bi svakog mjeseca prodati oko 1.500 obroka više, što smatra nemogućim. Druga mogućnost bila bi povećanje cijena za 20 do 25 odsto.

Još veći procenat povećanja cijena pominje vlasnik ugostiteljskog objekta sa šest zaposlenih. Njemu bi, prema njegovim riječima, mjesečni trošak porastao za oko 3.500 eura. Da bi ostao na sadašnjem nivou poslovanja, morao bi mjesečno prodati oko 5.000 kafa ili drugih pića više nego do sada ili, uz isti promet, povećati cijene za oko 50 odsto.

Firma za čišćenje: moguć gubitak većine klijenata

Slične posljedice očekuje i četvrti sagovornik „Vijesti“, čija firma pruža usluge održavanja i čišćenja prostora.

On navodi da bi primjenom najavljenog modela njegovi troškovi rada porasli na oko 250 hiljada eura. Firma bi, prema njegovoj računici, iz pozitivnog poslovanja prešla u gubitak i nelikvidnost, uz mogućnost zatvaranja ukoliko bi povećanje cijena dovelo do gubitka klijenata.

Poseban rizik vidi u strukturi klijenata. Oko 70 odsto baze kupaca, prema njegovim riječima, čine mikro i mini preduzeća koja bi teško mogla finansijski podnijeti zakonsko povećanje zarada. Usluge čišćenja i održavanja prostora, objašnjava, predstavljaju eksternalizovane troškove, odnosno outsourcing, pa bi mogle biti među prvim izdacima koje mikro firme smanjuju kada ostanu bez dovoljno likvidnosti.

Ovaj privrednik već je razradio tri moguća scenarija.

Prvi podrazumijeva da mikropreduzeća zbog novih troškova zatvore biznis ili drastično smanje rashode kako bi mogla da isplate svoje zaposlene. U tom slučaju, prema njegovoj procjeni, oko 70 odsto njegovih kupaca moglo bi otkazati ugovore. Prihodi firme pali bi na približno 450.000 do 500.000 eura.

Istovremeno, novi fiksni trošak radne snage za 16 zaposlenih projektovan je na 248.077 eura, dok ostali rashodi iznose oko 450.000 eura. Takva kombinacija bi, prema njegovim riječima, prvi put dovela kompaniju u ozbiljan neto gubitak i zonu nelikvidnosti.

Drugi scenario je da klijenti ne raskinu odmah ugovore, ali počnu da kasne sa plaćanjem faktura. Razlog bi, prema njegovoj procjeni, bio taj što bi prioritet dali isplati povećanih minimalnih zarada sopstvenim radnicima.

U tom slučaju bi firma formalno imala prihode, ali na računu ne bi imala dovoljno novca za projektovanih 20.673 eura mjesečnih zarada za svojih 16 zaposlenih. Sagovornik smatra da bi takva situacija mogla dovesti do prve blokade računa u istoriji firme.

Treća mogućnost bila bi pronalaženje većih klijenata koji bi bili manje pogođeni novim mjerama. Ako u tome ne uspije, vlasnik firme navodi da bi morao smanjiti broj zaposlenih kako bi godišnje troškove rada spustio ispod 200.000 eura.

Poljoprivredno-prehrambeni sektor među najugroženijima

Sagovornik „Vijesti“ iz poljoprivredno-prehrambenog sektora smatra da je upravo ta djelatnost među najugroženijima zbog niskoakumulativnog karaktera proizvodnje i sadašnjih relativno niskih zarada.

Njegova procjena je da bi bruto trošak zarada mogao porasti između 50 i 70 odsto. Takav udar, tvrdi, mogao bi se nadoknaditi jedino povećanjem cijena.

Problem bi, prema njegovom objašnjenju, počeo već kod poljoprivrednika. Njima bi porasli troškovi, zbog čega bi morale da rastu otkupne cijene. Nakon toga bi se povećanje prenijelo na cijene proizvoda nakon prerade, a dodatni rast bi nastao i kroz procentualno obračunavanje marži i poreza na veću osnovicu.

Krajnji rezultat, prema njegovoj procjeni, bio bi znatno skuplji domaći prehrambeni proizvod. To bi moglo navesti potrošače da se okrenu jeftinijoj uvoznoj robi, čime bi, kako tvrdi, bili ugroženi dosadašnji napori domaćih proizvođača da očuvaju i unaprijede domaću proizvodnju i uvjere potrošače da kupuju domaće proizvode.

Dodatni problem predstavlja kreditna zaduženost proizvođača. Zbog ulaganja u proizvodnju, oni su, prema njegovim riječima, visoko kreditno zaduženi, pa svaki dodatni rast troškova povećava rizik da neće moći redovno otplaćivati kreditne obaveze.

Zaključak njegovih procjena je da prihodi ne bi mogli pratiti povećane rashode. Prodaja po postojećim cijenama, prema toj računici, vodila bi u gubitak, dok bi povećanje cijena moglo rezultirati gubitkom kupaca i njihovim prelaskom na jeftinije uvozne proizvode.

U tom scenariju, smatra sagovornik, povećanje prihoda ne bi bilo dovoljno da nadoknadi rast troškova, pa bi model visokog povećanja minimalnih zarada mogao direktno ugroziti opstanak dijela domaće proizvodnje.

Slične procjene dolaze i iz drugih djelatnosti: dok proizvođači hrane računaju na najmanje 20 odsto rasta cijena, pojedini ugostitelji govore o povećanju od 20 do 50 odsto, a „Tabacco Shop“ već najavljuje mogućnost otpuštanja oko 260 radnika i zatvaranja približno 130 kioska.

Zajednički problem koji privrednici ističu jeste to što povećane troškove rada ne mogu u svim djelatnostima jednostavno prenijeti na potrošače. Tamo gdje su marže niske ili je potražnja ograničena, tvrde da bi posljedica mogla biti smanjenje broja zaposlenih, zatvaranje poslovnih prostora, gubitak klijenata, veća nelikvidnost ili prelazak dijela potrošača na uvozne proizvode.