Foto: Bankahrane.me –

Međunarodni dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti se prvi put obilježio protestnom akcijom ljudi u Parizu 17.oktobra 1987. Više od 100 000 ljudi okupljenih na mjestu gdje se 1948. potpisala Opšta deklaracija o ljudskim pravima,  glasno je izrazilo da je siromaštvo kršenje ljudskih prava i da se moraju preduzeti koraci u rješavanju ovog problema. Skupština UN-a ovaj je dan službeno proglasila 1993. godine.

Siromaštvo je globalni problem i ne poznaje granice godina, pola , vjere ili religiji. Zbog svega toga, države svijeta su se kroz ciljeve održivog razvoja obavezale,  iskorijeniti siromaštvo u svim oblicima i dimenzijama do 2030. godine. Ciljevi su postavljeni 2015. godine međutim, pandemija korona virusa, rat u Ukrajini i dužnička kriza u siromašnim zemljama,  unazadili su njihovo  ostvarivanje.Prema navodima UN-u, ako se stvari ne promijene, 575 miliona ljudi i dalje će živjeti u ekstremnom siromaštvu, a više od 600 miliona će biti gladno 2030. 

Najnoviji podaci Monstata ne pokazuju značajna odstupanja o broju siromašnih u Crnoj Gori od ranije.

Prema AROPE je indikatoru   koji  služi za službeno mjerenje siromaštva  na teritoriji  Evrope

, stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti u Crnoj Gori je  iznosila 34,1 odsto,  što znači  da se trećina  stanovništva lišava osnovnih životnih potreba.

Najvišu stopu rizika od siromaštva imaju osobe u porodicama koja čine jedna odrasla osoba sa jednim izdržavanim djetetom i ona je 47,9 odsto.Ukoliko su dvije odrasle osobe sa troje ili više djece rizik od siromaštva je 37,6 odsto. 

Nezaposleni su u sličnoj situaciji pa rizik od siromaštva iznosi 40,3 odsto

U 2022. godini 22,7 odsto građana živjelo je u domaćinstvima koja uz mnogo poteškoća spajaju ‘kraj sa krajem’, a 27.4 odsto to činilo  sa teškoćama,  dok 34.8 uz neke teškoće može plaćati obaveze. Zabrinjavajuće je da skoro 85 odsto građana Crne Gore,  ne može od svog primanja plaćati svoje obaveze redovno , bez napora. Svega 0,6 odsto  građana Crne Gore mogu veoma jednostavno spajati  “kraj sa krajem”.

Podaci koje dobijamo moraju nam služiti  da socijalnu politiku unaprijedimo i učinimo efikasnijom u cilju smanjenja siromaštva  i nejednakosti. 

Preporuke koje  su nam davale  relevantne medjunarodne organizacije, u cilju napretka u suzbijanju siromaštva i umanjenja socijalnih razlika, nisu implementirane. Skrenuta nam je pažnja da je socijalna pomoć,  teško ostvariva za mnogo socijalno ugroženih građana  i da je izrazito  niska.  

Socijalna pompć za jednu osobu iznosi 84,98 eura, za porodicu sa dva člana 102,05 eura, za tročlanu porodicu  122,5,  za četvoročlanu 144,6 a za familiju sa pet i više članova 161,37 eura. 

Prema Monstatovim najnovijim  podacima prag rizika od siromastva za jednu osobu mjesečno,  iznosi  214 eura a socijalna pomoć  je daleko ispod, svega  85 eura.

Granica siromastva za četvoročlanu porodicu za dvoje maloljetne djece, po Monstatu, mjesečno  iznosi 450 eura, što  je iznos minimalne zarade u našoj državi i čini malo više od polovine potrošačke korpe,  u koju nije uračunata renta tj kirija ili rata za kredit. Ukoliko zadovolji stroge kriterijume ostvarivanja jedinog socijalnog davanja namijenjenog siromašnima četvoroclana porodica ce od države dobiti svega 144, 6 eura odnosno više od tri puta manje od granice siromaštva i pet puta manje od minimalne potrošačke korpe bez rente. 

Da li država svjesno okreće glavu od ugroženih? 

Po zadnjem popisu u Crnoj Gori, prosječno je zaposlen jedan član u porodici.Najveći  broj zaposlenih  je radni odnos zasnovalo u uslužnim djelatnostima i trgovini, gdje se  zarade  kreću  oko  450 eura.

Staračka nadoknada je svega 180 eura i može je ostvariti samo nosilac poljoprivrednog porodičnog domaćinstva i to, ako nema baš  nikakvih drugih primanja.

Na žalost  iz navedenog  mozemo zaključiti  da je prosječna crnogorska porodica siromašna. 

Kako je moguće da nezaposleni ljudi, ne dobijaju nikakvu pomoć od države,

a stopa siromastva medju njima je  40 odsto.Samo registrovanih na ZZZ je 37 649, što nije konačan  broj  jer mnogo ljudi  prijavljivanje na biro ne vidi kao put ka zaposlenju.

Kako da prežive penzioneri kada se većinski njihova penzija kreće  oko monimalne; povećanjem penzija, minimalna je dostigla mnoge druge penzije, pa se penzioneri žale, da iako nisu ranije, sad primaju  skoro minimalnu penziju  sa 10, 20, 50 eura razlike. 

Šta da rade stari ljudi koji nemaju  penziju, od čega da žive? Socijalna penzija kod nas je i dalje mrtvo slovo na papiru.

Dok cijene zakupa stanova divljaju socijalni stanovi  egzistiraju.  samo na papiru.

Ljudi  imaju problem da se prehrane a socijalnih  samoposluga  ili socijalnih  bonova, nema. 

Kako siromašna djeca da se izvuku iz nemaštine, ne ponove sudbin svojih roditelja,  ako nakon osnovne škole nemaju čak ni besplatne knjige,  a kamoli užinu, školski  pribor, pomoć u savladavanju gradiva, tehnička pomagala,  nemaju ni u osnovnoj školi.

Naša Vlada ne razmišlja da djecu,  čiji su roditelji nezaposleni, pa čak ne primaju ni socijalnu  pomoć, trebaju pomoći kako bi prekinuli lanac siromaštva. 

Proaktivna politika zapošljavanja socijalno ugroženih, morala bi biti obavezujuća.Socijalno ugroženi bi morali imati prednost pri zapošljavanju, moralo bi se uložiti  u njihovu obuku prema potrebama poslodavaca.

Povoljni krediti za porodične biznise, podrška za mala poljoprivredna gazdinstva,  mogu biti jedan od načina umanjenja siromaštva, smanjenja uvozne zavisnosti za hranom i aktivnog rada na sprečavanju bacanja hrane. 

Vlada Crne Gore mora borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti,  postaviti  kao prioritet svog djelovanja. Kroz programe potrebno je sastaviti konkretne mjere kojima bi se osigurali bolji životni standardi najugroženijeg dijela stanovništva.Potrebno je pokrenuti niz reformi, mjera i aktivnosti u cilju dugoročnog unaprjeđenja kvalitete života najranjivijih grupa u Crnoj Gori .Na to nas obavezuju i svih 17 ciljeva  održivog razvoja.

Saopštenje je napisala predsjednica Banke hrane Crne Gore.

Saopštenje je poslao Volonterski tim Banke hrane Crne Gore