Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović ocjenio je da je politička kriza u Crnoj Gori, kojoj se kako kaže, ne nazire kraj, zapravo produkt „prisutnosti velikosrpske i ruske destrukcije koja traje već pet – šest godina“.

Đukanović je u interjvuu za grčki dnevni list „Kathimerini“ između ostalog govorio o ratu u Ukrajini, a odgovarajući na pitanje da li se kriza može preliti na Zapadni Balkan navodi da kroz svoju istoriju, Balkan nije nikada bio problem da se nađe povod za novi rat.

-Pored neriješenih pitanja zaostalih još iz vremena raspada Jugoslavije, plodno je tle za destrukciju je i zastoj u evropskoj integraciji cijelog regiona poslednjih godina. To hrabri i jača retrogradne snage koje ne vide budućnost naših zemalja u EU. Bosna je i dalje nefunkcionalna, srpski entitet konstantno prijeti secesijom. Dijalog Beograda i Prištine vrti se u krug. Sjeverna Makedonija i Albanija još nijesu otvorile pregovore o pristupanju. U Crnoj Gori već 5-6 godina pritisnutoj velikosrpskom i ruskom destrukcijom imamo političku krizu kojoj se ne nazire kraj. Protivnici njenog evropskog i evroatlantskog puta u međuvremenu su od opozicije postali dio vlasti, i iznutra podrivaju institucije sistema. Da ironija bude veća, to je urađeno ne samo politikom, tj. nacionalističkim angažmanom Srpske pravoslavne crkve, koja je remetilački faktor i u Crnoj Gori i u regionu, nego i uz podršku pojedinih zapadnih partnera koji nijesu vidjeli i još uvijek dovoljno ne vide destrukciju trećih strana zaogrnutu floskulama o demokratskom napretku društva. Projekat „Ruskog sveta“ se na Balkanu zove „Srpski svet“, a Crna Gora smatra se njegovim prirodnim dijelom- ocijenio je Đukanović.

Dodaje i da je prije agresije Rusije na Ukrajinu, tokom posjete Grčkoj, javno izrazio bojazan da bi se ukrajinska kriza mogla odraziti i na Balkan.

-Sad nakon što je buknuo rat ta opasnost se pojačava. Podsjetili ste da na to upozoravaju i ruski ministar inostranih poslova, i predstavnici NATO. Zar ima relevantnijih adresa za takvu tvrdnju- kazao je.

Kako je kazao, povod za novi rat mogao bi se naći gotovo u svakoj od balkanskih zemalja, ali strah donekle racionalizuje pravovremena i odlučna reakcija Evropske unije i NATO.

Pokušaj državnog udara u CG bio je nagovještaj ukrajinskih strahota

Odgovarajući na pitanje ko su promoteri štetnih ideologija na Zapadnom Balkanu, Đukanović podsjeća na pokušaj državnog udara u Crnoj Gori 2016., kojem se, kako je kazao, država sama oduprla bez pomoći sa strane.

-Mislim da se danas i te ideologije, i njihovi promoteri, vide golim okom. To ne vidi samo onaj koji neće da vidi. Pokušaj državnog udara u Crnoj Gori 2016. kom smo se oduprli bez bilo čije pomoći sa strane, bio je tek nagovještaj ukrajinskih strahota kojima svjedočimo. Rusija obnavlja svoju istorijsku punoću, okuplja ruski svijet u njegovoj sveukupnosti rusa, bjelorusa i malorusa – kako ratni pohod Rusije na Ukrajinu ovih dana vidi jedan od promotera njenih imperijalnih ambicija- kazao je Đukanović.

On je podsjetio i na izjavu mitropolita crnogorsko – primorskog Joanikija, rekavši da mitropolit crkve Srbije u Crnoj Gori istovremeno izjavljuje da su „događaji u Ukrajini posljedice bezbožništva“ i da je „Crna Gora projektovana da bude mala Ukrajina“.

-Slijedi Rusku crkvu koja bezrezervno podržava invaziju na Ukrajinu. Srpski popovi na društvenim mrežama kliču „triput ura“ čečenskom predsjedniku Kadirovu koji je poslao svoje specijalce na Kijev. Proruske snage u Srbiji, Crnoj Gori, u Republici Srpskoj organizuju skupove podrške Putinu i slave „podvige“ ruske vojske. Medijska infrastruktura, uz obilatu finansijsku podršku za takvo djelovanje, već odavno je postavljena u regionu. Centri su u Beogradu i Banjaluci, odakle aktivnost šire na Crnu Goru i cijeli region- navodi Đukanović.

On je Srbiju okarakterisao kao otvoreni proksi Kremlja na Zapadnom Balkanu.

-Beograd je jedna od rijetkih evropskih prijestonica, ako ne i jedina, koja nije osudila rusku agresiju, i koja se nije pridružila politici sankcija Evropske unije, iako je zemlja kandidat. Priča o neutralnosti je priča za malu djecu. Kako je Čerčil govorio, parafraziram: nije bitno je li jedna zemlja neutralna, nego na čiju je stranu neutralna. Srpski nacionalisti do današnjeg dana ponavljaju kako je Beograd vodio ispravnu politiku devedesetih tokom krvavog raspada Jugoslavije, ali nije ostvario ciljeve zato što je Rusija bila slaba. Zato novu šansu traže danas kada je vide jakom, i spremnom da ratuje i sa najbližima, i dedmonstraciju ruske sile u Ukrajini smatraju svojom velikom šansom. Vjerujem da je i u ovome u dobroj mjeri odgovor i na Vaše prethodno pitanje- naveo je crnogorski predsjednik.

Crna Gora nije neprijatelj Rusije, biti protiv rata je stvar časti

Kao što je antiistorijski čin napad Rusije na Ukrajinu, tako je i antiistorijska odluka Kremlja da Crnu Goru svrsta u neprijatelje Rusije, prokomentarisao je Đukanović odluku Kremlja.

Dodaje da je danas biti protiv rata koji Rusija vodi protiv nezavisne evropske države Ukrajine, protiv jednog od Rusima najbližih naroda, pitanje ne samo časti i nacionalnog dostojanstva, nego i zdravog razuma.

-Nije Crna Gora nikad bila, niti je neprijatelj Rusije, već je protiv takvog anticivilizacijskog bespravnog nasilničkog ponašanja- ocijenio je.

Govoreći o inicijativi određenih zemalja poput BiH, Moldavije, Gruzije i Ukrajina da podnesu zahtjeve za članstvo u EU i NATO, Đukanović govori da je razumljivo da okolnosti uvijek diktiraju određene poteze i namjere.

-Razumljiva je i bojazan zemalja koje ste naveli da se to i njima koliko je sjutra može desiti, pa pokušavaju da u ubrzanom putu do članstva u EU i NATO nađu spas. Međutim, neutemeljena očekivanja i nade nikad nijesu dobar saveznik u politici. Bojim se da je to nerealno u ovom trenutku. Kao što je realno da briselska administracija i zemlje članice odgovornije i ozbiljnije sagledaju značaj politike proširenja koja se do prije nekoliko godina pokazala kao jedna od najboljih politika EU. Ono za šta se mi do kraja zalažemo jeste da svaka zemlja ima pravo da bira svoj put u budućnost- kazao je Đukanović.

Na pitanje kako vidi kraj rata u Ukrajini, predsjednik Crne Gore kaže da je siguran da u ovom trenutku ni oni koji su rat otpočeli, kao ni oni koji su prinuđeni da se brane, nemaju odgovor na to pitanje.

-Tu ne pomaže iskustvo dugovječnosti u politici, jer prosto u novijoj evropskoj istoriji nijesmo imali primjer sličan ukrajinskom ratu. Moskovski stratezi već zadovoljno poručuju „da se Ukrajina vratila Rusiji“, „da će biti preuređena i vraćena u svoje prirodno stanje dijela Ruskog svijeta“, iako još ne znaju da li će to biti kroz Organizaciju Sporazuma o kolektivnoj bezbjednosti, Euroazijsku uniju ili Saveznu državu Rusije i Bjelorusije. Međutim, ono što se izvjesno može već danas reći, najveći gubitnik ovog rata će istorijski gledano biti Rusija- tvrdi Đukanović.

Putinov kult vođe isti kao onaj koji je uživao Slobodan Milošević

Neko je ovih dana podsjetio da je ono što se dešavalo slanjem tenkova i opsade Vukovara i Sarajeva početkom devedesetih preslikano danas na Kijev, Harkov i Mariupolj u Ukrajini. Kao i da je kult vođe isti onaj koji je uživao Milošević. Slični su istorijski ciljevi, motivisani rješenjem nacionalnog pitanja koje polazi od etničke i vjerske pripadnosti, ocijenio je Đukanović odgovarajući na pitanje da li nalazi sličnosti između Putina i Miloševića.

Kako je kazao, vršenje vlasti u svim vremenima nosi sa sobom određene sličnosti, bez obzira na sistem ili veličinu zemlje.

-Ako je rat nastavak politike drugim sredstvima, onda to posebno dolazi do izražaja u ratnim situacijama. Slični su istorijski ciljevi, motivisani rješenjem nacionalnog pitanja koje polazi od etničke i vjerske pripadnosti. Takođe i totalna kontrola medija, samo što je to danas na daleko većem nivou jer su tehnologije u međuvremenu značajno napredovale. Potpuno je identičan i povod za rat – manipulacija o ugroženosti sunarodnika u susjedstvu. Zaista je zanimljivo, i biće zanimljivo za istoričare i političke analitičare tražiti odgovore na to kako je Rusija trideset godina kasnije ušla u sve ovo po konceptu balkanskih velikodržavnih projekata iz devedesetih. I kako nije ništa naučila iz tuđih grešaka- zaključio je Đukanović.