Pljevaljski kraj od ljeta naredne godine biće bogatiji za svojevrsni etno muzej koji će biti smješten u Gačevića dolini, u selu Mataruge, nedaleko od vidikovca Meandri Ćehotine. Muzej će nositi naziv Pljevaljska seoska etno kuća.

Na oko dvadesetak kilometara iz pravca Pljevalja prema Vrulji, u Matarugama, nalazi se taj vidikovac s kojeg se pruža pogled na prelijepe meandre Ćehotine. Posjetioci ovog kraja tako će, za koji mjesec, osim u pogledu na ljepote meandara, moći i da saznaju nešto više o tome kako se nekada gradilo i živjelo u ovom dijelu naše zemlje. 

Istorija i kultura pljevaljskog kraja

“Objekat je adaptiran građevinski spolja i iznutra. Urađena je adaptacija drvenog lučevog krova, spoljnih i unutrašnjih zidova od dizme, rekonstrukcija drvenih prozora i vrata. Ono što još slijedi jeste uređenje enterijera prostorije sa ognjištem (kuće u užem smislu) i sobe za konačenje sa tradicionalnim elementima enterijera”, najavljuje Vaso Knežević iz NVO “Da živi Pljevaljska seoska etko kuća dio je njihovog projekta.

Nakon što su uspjeli da meandre Ćehotine približe crnogorskoj javnosti, odlučili su da posjetiocima pruže priliku da upoznaju kulturu i istoriju ovog kraja. 

“Većina starih predmeta koji su korišćeni u kući su nabavljeni. Tu su starinski kreveti sa slamaricama, natra, sinija, dječja kolijevka, drvene i zemljane posude, prostirke i tradicionalni odjevni materijali. Ispred kuće je u planu na proljeće da se izgradi jedan drveni hladnik za posjetioce, kao i drvena ograda sa info tablama za turiste”, kaže Knežević.

Od ideje do muzeja

Posmatrajući stare seoske kuće koje propadaju i odlaze u zaborav, Knežević ističe da su došli na ideju da upravo jednu takvu obnove i sačuvaju za buduća pokoljenja. 

“Dobar primjer čuvanja tradicionalne seoske arhitekture se nalazi u zlatiborskom području u Sirogojnu, gdje se nalazi muzej tradicionalne seoske arhitekture, koji je vrlo posjećen i edukativan za mlade naraštaje. Nakon što smo uredili i promovisali vidikovac Meandri Ćehotine ukazala se potreba da se u blizini osmisli još neki dodatni sadržaj za posjetioce. Krenuli samo sa idejom da revitalizujemo jednu autentičnu seosku kuću i da je pretvorimo u seoski etno muzej”, priča Knežević. 

U blizini vidikovca nalazio se, kako kaže, objekat, koji je Milutin Gačević poklonio udruženju “Da zaživi selo”. 

“Nakon toga smo krenuli 2021. u adaptaciju te kuće. Prvo smo rekonstruisali krov, a kasnije i zidove i drvenariju, a paralelno sa radovima nabavljali smo i stare predmete i elemente enterijera stare kuće. Tradicionalna seoska arhitektura sa specifičnim načinom gradnje zasniva se na velikom iskustvu naših seljaka, samoukih narodnih graditelja, koji su življeli u skladu sa prirodom i na osnovu toga birali najbolja rešenja i prilagođavali ih svom životu i radu”, priča Knežević. 

Svjedočanstvo o životu predaka

Muzej u Matarugama biće svjedočanstvo o tome kako se nekad živjelo, stvaralo i radilo. 

“Posjetioci će moći da vide kako su naši preci gradili svoje domove. Vidjeće kakve su alate koristili kako bi izrađivali sopstvenu odjeću. Imaće priliku da vide alate za poljoprivredu. Jednom riječju – budući pljevaljski seoski etno muzej će predstavljati tradicionalni i kulturni identitet pljevaljskog seljaka – naših predaka”, objašnjava Knežević.

Muzej u Matarugama, kako kaže naš sagovornik, primjer je “kuće na ćelici” odnosno „kuće na magazi“, koja je posebno česta u seoskoj arhitekturi Pljevalja. 

“Imala je izduženu pravougaonu osnovu, podizana je na terenu sa nagibom i bila je poznata po podrumskoj poluetaži „izbi“ ili „magazi“, nastaloj podziđivanjem prednjeg dijela kuće. Na mjestima gdje je nagib bio veći morao se izgraditi gotovo cijeli sprat. U pljevaljskom kraju kuće su se pravile od drveta i kamena kojih je u neposrednoj okolini bilo u izobilju, tako da su se kuće gradile od čamovih greda, brvana”, objašnjava Knežević. 

Tipična seoska kuća

Pod kuće, nekada davno, u pljevaljskom kraju bio je od nabijene zemlje, a tavan je bio na većoj visini od sobnog. 

“Soba je bila značajno niža i imala je patos od drveta. Ognjište za vatru nad kojim su se nalazili lonac za kuvanje jela i varenje mlijeka nalazio se na sredini kuće. Dim se širio i izlazio je kroz badžu i otvore na vrhu krova, a dimnjak su imali samo bogatiji domaćini. Kuća i soba bile su pokrivene visokim šindranim krovom, odnosno drvenim krovom od daščica. Šindra je osjetljiva na vlagu, tako da je i krov morao biti strmiji kako bi kiša brže oticala i kako bi se snijeg kraće zadržavao. Visok, strmi četvorovodni šindrani krov koji se približavao obliku piramide bio posebno je uočljiv detalj”, objašnjava Knežević.

Pošto se Pljevaljska stara etno kuća nalazi u neposrednoj blizini vidikovca očekuju da će kroz buduću zaštitu područja gornjeg toka rijeke Ćehotine i formiranja Parka prirode, na kojoj se trenutno radi, ovaj kraj imati veliku mogućnost za dalji razvoj ruralnog turizma. 

“U slučaju proglašenja Parka prirode, naš etno muzej može se finansirati od prihoda ulaznica, a svakako i preko projekata NVO Da zaživi selo”, poručuje Knežević.