Evropske elektroenergetske mreže su uglavnom nedovoljno pripremljene za očekivani skok kapaciteta proizvodnje iz obnovljivih izvora energije, kako u pogledu nacionalnih ciljeva za 2030, tako i u odnosu na tržišne projekcije. Kako se novi objekti za obnovljivu energiju već suočavaju sa odlaganjem priključenja na mrežu, ograničavanjem kapaciteta i višim cijenama za krajnje potrošače, ovaj manjak ambicija može ozbiljno da omete energetsku tranziciju, upozorava organizacija Ember u svom novom izvještaju. Nema tranzicije bez prenosa, rekla je njena analitičarka za energetske i klimatske podatke Elizabet Kremona.

Analizom planova za razvoj nacionalnih mreža Ember je utvrdio da je 11 od 26 njih zasnovano na manjim kapacitetima solara i vjetra nego u nacionalnim ciljevima. Ovaj raskorak prijeti da dovede do nedovoljne pripremljenosti za integraciju solara i vjetra. Solarni kapacitet je u 11 zemalja potcenjen za ukupno 60 GW, a vjetar za 27 GW.

Najambicioznije ciljeve za razvoj mreže imaju Finska, Holandija, Danska i Hrvatska, gde planovi operatera prenosnih sistema (TSO-ova) za 2030. premašuju nacionalne ciljeve za solar za više od 50%. Ako se plan TSO-a Hrvatske uporedi sa nacionalnim ciljem za vjetar, svrstana je među zemlje koje „blago zaostaju“, one kod kojih plan premašuje cilj za 10% do 50%.

Hrvatska je „izuzetno ambiciozna“ kada su u pitanju planovi za mreže u odnosu na ciljeve za solar

Što se tiče ostalih zemalja koje prati Balkan Green Energy News, Slovenija i Kipar su „neutralni“, sa planovima za mrežu 10% iznad ili 10% ispod nacionalnih ciljeva za solar i vjetar. Rumunija i Grčka „blago zaostaju,“ dok Bugarska „znatno zaostaje“ jer je njen plan preko 50% ispod nacionalnog cilja za 2030. godinu. Zemlje Zapadnog Balkana nisu mogle biti ocijenjene zbog nedostatka podataka, navodi Ember.

Kad se gledaju tržišne projekcije udruženja SolarPower Europe i WindEurope, rast solara je u planovima za mreže potcijenjen za čak 205 GW u 19 od 23 zemlje, dok je vjetar potcijenjen u 10 od 31 plana, i to za ukupno 17 GW. Ova neslaganja nagovještavaju da bi se zagušenje mreža moglo pogoršati u kratkom roku, kaže Ember.

Većina zemalja je nedovoljno pripremljena za očekivani znatni rast solara, sa izuzetkom Hrvatske, Bugarske, Holandije i Danske. Situacija je nešto bolja kada je u pitanju vjetar, gdje se veći broj TSO-a ne smatra nedovoljno pripremljenim, uključujući one u Bugarskoj, Sloveniji i na Kosovu*.

Kašnjenje u jačanju kapaciteta mreže biće skupo

Elizabet Kremona, analitičarka energetskih i klimatskih podataka u Emberu, kazala je da Evropa ne može sebi priuštiti da zanemari mreže jer da time rizikuje da ukoči energetsku tranziciju u punom zamahu. Prema njenim riječima, priključivanje solara i vjetra na mrežu je jednako važno i ključno kao i sami paneli i turbine. “Nema tranzicije bez prenosa,“ istakla je.

Neuspjeh u rešavanju pitanja ograničenosti mreže na vrijeme biće jako skup, a za mnoge zemlje već predstavlja značajan trošak, upozorava Ember, napominjući da je Španija, na primjer, 2023. potrošila više novca na upravljanje svojom već preopterećenom prenosnom mrežom nego što je uložila u njen razvoj.

U izvještaju se navodi da ipak ima pozitivnih signala, jer planovi TSO-a pokazuju da postoji tendencija proširenja i modernizacije mreže u narednoj deceniji.

U 35 evropskih zemalja je ukupno do 2026. godine planirano preko 25.000 kilometara novih dalekovoda, čime bi se ukupna dužina nacionalnih prenosnih mreža povećala 5,3% na 523.000 kilometara.

Ambiciozni planovi proširenja mreže kod nekoliko TSO-a pokazuju da je brz razvoj izvodljiv ako se postavi kao politički prioritet, primjećuje Ember, pozivajući na odvažnu akciju i bolje planiranje razvoja mreže širom Evrope.

Autori izvještaja dodaju da je neophodno uključiti vodonik u planiranje razvoja mreže, obrazloživši da će proizvodnja i potrošnja vodonika imati ozbiljan uticaj na elektroenergetske mreže. I mada ga mnogi operateri sve više uključuju u svoje planove, neki od njih razmatraju samo jednu stranu jednačine – ili potrošnju ili proizvodnju, navodi Ember.