Godišnjica pobjede Koalicije „Za budućnost Crne Gore“ na parlamentarnim izborima i odlazak Demokratske partije socijalista (DPS) u opozicione klupe prolazi gotovo neprimijetno u jeku najnovijih tenzija na dnevno-političkom planu i pandemije koronavirusa.

Od pobjede i fotografija sa prošlogodišnjeg slavlja ostala je samo blijeda sjenka i sjećanje, dok se građani svakim danom suočavaju sa novim udarima na dzepove: od skoka cijena hljeba i ulja do brojnih otkaza koji su podijeljeni u doba korone.

U pozadini je ostala melodija „Veseli se srpski rode“ i dvije zastave- simboli zajedništva, a istovremeno i podjela. 

Samo nekoliko dana pred 30. avgust ove godine desila se rekordna zaplijena kokaina, najveća do sada u Crnoj Gori, što su iz vlasti predstavili kao veliki korak i pomak ka rušenju kriminalnih tokova.

Princip „da ne bude da ne radimo ništa“ pokazao se i u slučaju zaustavljanja radova na mini hidroelektrani Skrbuša, protesti na planini Sinjajevina zbog izgradnje vojnog poligona urodili su plodom, uvođenje dječjeg dodatka i besplatnih udzbenika za đake.

Dio javnosti komentariše i da se nakon razvlašćivanja DPS-a poboljšao status srpskog naroda u Crnoj Gori. Ogroman pomak i pohvalu možemo upututi Ministarstvu odbrane koje je odlučilo da ove godine ne pošlje prestavnika na obilježavnju akcije „Oluja“, a tu je i inicijativa Demokrata da se zločini protiv srpskog življa u Pivi i selu Velika, kod Plava u Drugom svjetskom ratu proglase za genocid, s tim što je DF prvi to predložio još u decembru 2020. godine. 

I dok dio javnosti tvrdi da su izbore dobili crkva, narod i preminuli mitropolit Amfilohije, novi akteri vlasti tvrde da zemlju vode ka evropskom putu i preuzimaju zasluge za pobjedu.

DF kao glavni stožer bunta i organizator svih protesta protiv Đukanovićevog režima smatra da Vlada nije ispunila očekivanja, dok postupke premijera Zdravka Krivokapića označavaju kao izdajničke. 

Među najvećim kritičarima iz njihovih redova odmah se istakao lider Pokreta za promjene (PzP) Nebojša Medojević koji je od početka tvrdio da Vlada neće uspjeti da ostvari ono što građani od nje očekuju. 

Prema riječima poslanika Demokratskog fronta (DF) Jovana Vučurovića, za godinu dana nije demontiran i uništen zločinački režim Mila Đukanovića, koji je decenijama terorisao ovaj narod.

– Umjesto da se odavno na optuženičkoj klupi ili iza rešetaka nalaze Milo Đukanović i ostali iz njegovog okruženja koji su uništavali i pljačkali Crnu Goru trideset godina, mi danas gledamo kako su ti likovi osilili i kako prijete građanskim ratom. To je slika Crne Gore godinu dana nakon izbora, a i dalje traje kohabitacija sa tim i takvim Đukanovićem, i dalje su u tužilaštvu i sudstvu osobe koje pripadaju njegovoj hobotnici- kazao je Vučurović.

Istakao je da je stvar vrlo jasna- nestabilnosti će biti sve dok se vlast ne obračuna sa političko-kriminalnom organizacijom DPS-a.

– Bez obračuna sa ideologijom ustaše Sekule Drljevića nema slobodne Crne Gore. Da je DF bio u poziciji da odlučuje, sigurno je da ovi likovi, poput Đukanovića, Veljovića i slični, ne bi imali mogućnost da ponovo rovare po ovoj državi, a Crna Gora bi danas bila na putu vladavine prava i ekonomskog prosperiteta – dodao je on. 

Direktor Društva za istraživanje politike i političke teorije Vladimir Pavićević kaže da su godinu dana nakon velike avgustovske pobjede građani Crne Gore zadovoljni što je Milov DPS razvlašćen na izborima, ali su nezadovoljni učincima Zdravka Krivokapića i njegove Vlade.

– Pokazalo se da je Krivokapićeva Vlada nereformska, neekspertska i neuspješna i građanima je žao što nije iskorišćen momenat za veliki zaokret nabolje. Danas je većini građana jasno da Krivokapić nije format političara i autoritet kakav je na primjer bio Zoran Đinđić nakon petooktobarskih promjena u Srbiji 2000. godine i sva svoja velika očekivanja vezali su sada za vladu nakon Krivokapićeve – zaključio je on. 

Godišnjicu izbora zasjenilo je i najavljeno ustoličenje mitropolita Joanikija na Cetinju i dolazak patrijarha Porfirija u Podgoricu. Novi sastanak i dogovor parlamentarne većine skoro se i ne pominje, pa su pregovori oko sadašnje Vlade ostali u sjenci događaja na Cetinju.

Čini se da su i dalje identitetska pitanja donosiocima odluka važnija od ekonomije i boljeg života građana.

Na kraju krajeva, čija je to naša Crna Gora?