Direktor jedne škole, koji je sada u penziji, dobio je pravosnažnu presudu za nadoknadu štete zato što ga je bivša ministarka Vesna Bratić smijenila mimo zakona i država treba da mu isplati 1.800 eura.

Bivšeg direktora zastupa advokat Mihailo Volkov, koji je kazao da je taj iznos dosuđen, jer je tražio nadoknadu štete u dijelu razlike zarade i direktorske plate za oko godinu dana. On se penzionisao.

Smijenjeni direktor dokazao je prvo pred sudom da je razriješen mimo zakona, a onda je pokrenuo drugu tužbu kojom je tražio nadoknadu štete. Prvostepenu presudu kojom treba da mu se plati 1.800 eura je potvrdio Viši sud i ona je postala pravosnažna.

Advokat broji još oko 10-15 predmeta gdje je izrečena presuda za nadoknadu štete, ali one još nijesu pravosnažne. Kaže da je juče dobio još jednu prvostepenu, gdje je iznos štete 13.000 eura.

Više od 100 zahtjeva

Od slučaja do slučaja varira iznos koji se traži za nadoknadu štete. Zavisi od toga je li smijenjeni direktor radio, koliko mu je trajao mandat, kada je prekinut…

Bivša ministarka Bratić smijenila je oko 160 direktora, a Volkov zastupa većinu njih – 108.

– Skoro su svi u postupku za nadoknadu štete – rekao je on.

Podsjeća da su prije dvije godine na sudu dokazali da su čelnici obrazovnih ustanova razriješeni mimo propisa.

Ranije smo pisali i o slučaju smijenjenog direktora podgoričke škole ,,Sutjeska“ koji, prema tadašnjoj prvostepenoj presudi Osnovnog suda, treba da dobije 17.965,96 eura na ime naknade materijalne štete zbog izgubljene zarade usljed nezakonitog prestanka radnog odnosa.

Iz Ministarstva prosvjete je upozoravano nedavno da bi sudski postupci bivših direktora škola koje je 2021. godine smijenila Bratić državu mogli da koštaju najmanje 300.000 eura. Poručivali su da se u postupcima nastoje smanjiti troškovi na način što će se priznavati tužbeni zahtjev u kojima teče parnica, a nastali troškovi dobrovoljno isplaćivati na osnovu pravosnažnih presuda.

Advokat većine direktora Mihailo Volkov tražio je tada da se sporovi riješe mirnim putem, ali je, ipak, odlučeno na kraju za sudske sporove.

Država nezainteresovana

Volkov je Pobjedi kazao ranije da je sam pozvao državu, odnosno Centar za rješavanje radnih sporova da se riješe problemi kako bi država imala manje troškove, odnosno da nema sudskih i troškova vještačenja i slično, ali da nije dobio pozitivan odgovor.

– Država nije odgovorila pozitivno, nažalost, nije imala sluha i razumijevanja da su to postupci u kojima oni maltene nemaju ni izgleda da uspiju – kazao je Volkov.

Istakao je da je rok prolongirao i nauštrb svojih stranaka, nadajući se da će njegov prijedlog biti prihvaćen.

– U početku je bilo informacija da žele, da razmišljaju o tome i imali smo čak dva sastanka o tome… Potrudio sam se i dao rok koji je duži nego što je predviđeno zakonom samo da bismo probali da se dogovorimo – rekao je Volkov.

Istakao je da su to čisti sporovi u kojima će svi tužioci dobiti, a država će ih obeštetiti. Pričao je tada da ne razumije to svjesno kretanje u postupke za koje se unaprijed zna da su izgubljeni.

-Izgleda da posljednjih godina imamo manir da će to sve da plate građani i tako se pokazalo i u ovom slučaju – kazao je on.

Protiv Vesne Bratić je podnijeto i nekoliko krivičnih prijava Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT).

U januaru prošle godine objedinjene su dvije koje su podnijete zbog zloupotrebe službenog položaja – jednu je podnio advokat Volkov, a drugu Centar za građansko obrazovanje (CGO).

Volkov je tražio da se u slučaju Bratić pokrene institut regresne tužbe, što je i naveo u krivičnoj prijavi, iako to nije bilo predmet krivično-pravnog postupka.

Napisao je i da smatra da bi, pored utvrđivanja krivično-pravne odgovornosti Bratić, bilo pravedno, a i za nauk razmotriti mogućnost pokretanja regresnog zahtjeva od strane države, prema kome bi ministarka bila dužna da iz svojih prihoda i imovine nadoknadi cjelokupnu štetu nastalu njenim štetnim djelovanjem.

Regresna tužba čeka

Protiv Vesne Bratić su u procesu i regresne tužbe koje je u februaru prošle godine podnijela zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Bojana Ćirović. Njima se traži da Bratić isplati državi štetu koja je nastala zbog toga što je mimo zakona smijenila direktore vaspitno-obrazovnih ustanova.

U tužbi u koju je Pobjeda imala uvid nije precizirano koja tačno suma se potražuje od bivše ministarke. Navedeno je da će to odrediti vještak finansijske struke.

Bivša ministarka Bratić je reagovala na podnošenje tužbi i kazala da je ,,nečuveno i presedan“ da su pokrenute protiv nje zbog izgubljenih 300.000 eura u postupku protiv smijenjenih direktora.

Kada je smijenila direktore obrazovnih ustanova, Bratić je objašnjavala da je to nužno bilo kako bi se depolitizovao obrazovni sistem. No, pojedini poslanici u Skupštini tada su je demantovali, objelodanjujući podatke da su nova direktorska mjesta raspodijeljena po partijskim zaslugama.

Iako su tada iz Ministarstva u više navrata poručivali i da su razriješili direktore u skladu sa propisima, na sudu su oni dokazali da to nije tako. Svi su dobili tipska rješenja u kojima je ukazano da ostaju bez funkcije zato što nijesu formirali školske odbore. Dokazali su da ih je upravo Ministarstvo opstruiralo u tom zadatku, jer je taj resor odbijao da delegira svoje predstavnike za ta tijela.