Nakon duge i teške bolesti u 86.godini prestalo je da kuca srce naše drage profesorice Zorice Bajić, koja će kroz mnoštvo generacija ostati upamćena kao profesorica koja se svemu što je radila predavala cijelim svojim bićem.
Rođena 1937. godine u Priboju od oca Vukole Đurovića , školskog nadzornika i majke Julke – Rose, rođene Lacman.

Nakon završetka Drugog rata i očeve pogibije pribježište pronalazi u Pljevljima gdje je završila osnovnu i srednju školu. Francuski jezik Zorica Bajić završila je u Beogradu. Kao apsolvent francuskog jezika živjela je u Parizu, a po završetku studija specijalizaciju završava u Dižonu. Kao profesorica francuskog jezika radila je u OŠ „Boško Buha“, Gimnaziji „Tanasije Pejatović“ i Ekonomskoj školi.

Njena intelektualna znatiželja i neustrašivost pružale su joj sposobnost da prigrli djecu i ljude oko sebe, da na jednostavan, način zaokupi pažnju i prenese znanje. Zorica je bila prefinjena baš kao i francuski jezik kojem je bila posvećena.

Njenoj djeci, Vladimiru Vanji Gvozdenoviću i Hristini Nini Bajić Spajić, ostaje utjeha da je pripadala generaciji profesora – pedagoga koje učenici uvijek nose u srcu.

Pljevljima ostaje sjećanje da je ovaj grad voljela koliko i sam Pariz.