Odbornik pljevalskog DPS-a Saša Ječmenica ponovo je pozvao Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore da ispita više ugovora i javnih nabavki koje je za vrijeme mandata na mjestu Izvršnog direktora Rudnika uglja potpisao bivši direktor Milan Lekić, a među kojima je i nabavka drljače za veliki traktor, koja je, kako tvrdi, plaćena skoro četiri puta više od cijene po kojoj se trenutno može kupiti kod proizvođača.

Ječmenica posebno ukazuje na neke nelogičnosti oko nabavke poljoprivredne mehanizacije.

„Tu ideju su pratile dvije velike nabavke poljoprivredne mehanizacije. I svako ima mogućnost uvida da sajtu za elektronske nabavke i ono što je prvi utisak da su to dva netransparentna postupka. Od svih tih stavki najlakše je provjeriti cijenu drljače od 48.650 eura bez PDV-a. Naravno uputili smo upit proizvođaču te drljače, istom proizvođaču i dobili smo odgovor da je tržišna vrijednost iste te drljače kod istog proizvođalča 13.650,00 eura. Znači samo na ulaznoj fakturi Rudnika uglja u odnosu na koju smo mi dobili postoji razlika od 35 hiljada eura, koja može biti i veća s obzirom da je proteklo i godinu i po dana od njene nabavke.

Mislimo da razlika postoji i za nabavku traktora „Mekormik“. Inače nabavku traktora „Mekormik“ uvozi firma „Agromondo“ – Novi Sad koji je ovlašćeni distributer za Srbiju i postavlja se pitanje zbog čega Rudnik uglja ne uzima direktno od distributera taj traktor koji ima 300 konja i najveći je u Crnoj Gori, već to radi preko samostalne zanatske radnje koja je registrovana za trgovinu i popravku traktora i nalazi se u jednom malom mjestu Gajdobra. Takođe postoji osnov sumnje i na ostale priključne elemente. Ovaj dobavljač iz Gajdobre je toliko bio bitan Rudniku uglja da je ukupan promet koji je napravio prema njemu oko dva miliona eura. Pored poljoprivredne mehanizacije koja je nabavljena u iznosu od 470.000,00 bez PDV-a, nabavljeni su i rezervni djelovi za dampere u vrijednosti od 1,5 miliona eura od te zanatske radnje. Mislim da je indikativna saradnja između jedne samostalne zanatske radnje sa jednom velikom kompanijom kao što je Rudnik uglja, kroz nabavku poljoprivredne mehanizacije i isporuke djelova za dampere. Ovdje imamo već završen posao tu fakture su jače i pokazuje da postoji četiri puta veća vrijednost drljače koja je isporučena Rudniku uglja, od one koja se na tržištu može nabaviti“.

Ječmenica takođe navodi da je bivši direktor rudnika za vrijeme svog mandata vodio i pogrešnu razvojnu politiku sa kojom je rudnik postao nelojalna konkurencija poljoprivrednim proizvođačima na lokanom nivou.

„Ja sam uvijek kritikovao što je rudnik ušao u poslove poljoprivrede, jer je sa sjetvom krompira postao nelojalna konkurencija proizvođačima krompira na lokalnom nivou. Mislim da politika Rudnika uglja treba da ide na razvoju onih djelatnosti koje prate 21 vijek, a ne da se jedna takva kompanija vezuje za ovakvu proizvodnju. Naročito imajući u vidu što smo imali da vidimo jednu neodređenost u pogledu šta žele i čime da se bave od ljekobilja i krompira, a kasnije su počeli priču o uvozu 200 junica i formiranje farme krava. Posebno je zaparalo uši to što je Rudnik uglja povukao sredstva za mala i srednja preduzeća koja su bila namjenjena preko Zavoda za zapošljavanje, tako da je angažovao po meni bespotrebno nezaposlena lica u njihovom sektoru primarne proizvodnje. Radnici koji su bili angažovani na tim najprostijim poslovima imali su i veće plate nego prosvjetari i zdravstveni radnici. Mislim da je sektor i osnovan kako bi se realizovale neke političke ideje tadašnjeg menadžmenta, bez stvarne namjere da se ostvari profit, što se prema nekim mojim informacijama i pokazalo tačno i da je uloženo oko 1,3 miliona u tu proizvodnju, a da je prihod bio jedva 24.000 eura uglavnom od krompira“ – zaključuje Ječmenica.