Autorski tekst Dalibora Kavarića, advokata i pravnog zastupnika Mitropolije crnogorsko-primorske

Predsjednica Skupštine Crne Gore, gospođa Danijela Đurović, nije na bilo koji način prekršila Ustav, Zakon o Sudskom savjetu i sudijama ili Poslovnik Skupštine Crne Gore. Naprotiv, ista je promovisala i primijenila pomenute pravne propise na najbolji mogući način i u optimalnom vremenskom i legislativnom okviru, sa ciljem uspostavljanja redovnog stanja u ustavnom poretku države, i namjerom imenovanja i postavljanja nedostajućih sudija i članova tijela sudske vlasti.

Njen jasan cilj je bio da zakonodavna grana vlasti, kroz svoja ovlašćenja, omogući sudskom dijelu državne vlasti, da servisira sve postojeće i buduće potrebe svih subjekata, za evidencijom i egzistencijom prava, putem donošenja i izvršenja sudskih presuda i drugih sudskih odluka i na taj način uspostavljanja punog pravnog kapaciteta države.

Podnošenje inicijative za razrješenje predsjednice Skupštine motivisano je naprizemnijom političkom odmazdom, odsustvom dalje vizije i osvetom radi izgubljenih državnih funkcija i beneficija koje su te funkcije sa sobom nosile. Insistiranje na smjeni predsjednice Skupštine, najvišeg zakonodavnog tijela u državi i izvora svekolike zakonodavne vlasti, legislativnog autoriteta i suvereniteta jedne države u trenutnom, vanrednom, institucionalnom statusu, u kome je izglasano nepovjerenje Vladi kao izvršnoj vlasti, u stanju v.d. predsjednika Vrhovnog suda, v.d. predsjednika Ustavnog suda, nepostojanja kvoruma u Ustavnom sudu, v.d. stanju Vrhovnog državnog tužioca i nepostojanja kvoruma u Sudskom savjetu, značilo bi drsku, bezprizornu i nerazumnu zloupotrebu poslaničke funkcije i vrhunac neodgovornosti poslanika koji bi to podržali. Ovakav zaključak se neizostavno nameće iz činjenice da bi takvi neodgovorni poslanici ostavili i obezglavili sve organe državne vlasti, i ostavili ih bez ijednog, redovnog i djelotvornog autoriteta iz oblasti donošenja zakona (zakonodavne vlasti) i bez autoriteta u oblasti izvršavanja zakona (izvršne i sudske vlasti).

Ovakvo, trenutno, veoma opasno društveno stanje, a u toku trajanja ozbiljnog rata države sa međunarodnim kriminalnim narko bandama, bi potencijalno i očekivano dovelo i do ugrožavanja nacionalne bezbjednosti, kapitulacije države pred organizovanim kriminalnim grupama, te ugorožavanja života i zdravlja najprije sudija, tužilaca i policijskih službenika kao boraca na prvoj liniji odbrane u borbi protiv kriminala, ali, zatim, i života i zdravlja svih građana Crne Gore.

Vjerujem da će podnosioci inicijative, a posebno političke snage iz Demokratske Crne Gore Alekse Bečića, koje svoje iskustvo formiraju na početničkim i katastrofalnim greškama, kakva je bila, prizemna, osvetnička i bezviziona smjena premijera Abazovića, dobro razmisliti i obuzdati svoje nezasite pozicionaške i političke apetite. Nadam se da će, poučeni bankrotom države i kapitalucijom institucija države koju su proizveli nerazumnom smjenom premijera Abazovića, dobro razmisliti o posljedicama, obezglavljivanja još jedne i, to najvažnije grane vlasti – Skupštine Crne Gore, kao najvišeg državnoga doma, kao i o posljedicama uvođenja vanrednog stanja sada i u Skupštini Crne Gore, nakon što su takvo stanje proizveli u Vladi Crne Gore.

Demokrate bi ovaj put trebale razmisliti da li će Crna Gora, i oni zajedno sa njom opstati, ako mafija bude još jedanput slavila, kao što su tome kumovali svojom nepromišljenom ulogom i glasanjem od 19-20. avgusta ove godine, ostavljajući državu bez šefa izvršne vlasti, a ne nudeći bolje ili bilo kakvo drugo rješenje da država ne ostane bez efikasne uprave, kao što je to slučaj upravo sada.