Crnogorsku društvenu scenu u protekloj godini pamtićemo, između ostalog, i po gotovo kolapsu zdravstvenog sistema. Nakon što je ukinuto plaćanje doprinosa za zdravstvo, vrlo brzo građani su osjetili posljedice te na duge staze neodržive odluke koja je proizašla iz programa „Evropa sad“ 42. saziva Vlade Crne Gore. Zbog neredovnog finansiranja zdravstvenog sistema (pre)često je falilo ljekova za najteže bolesti, medicinskih sredstava u KCCG itd…

Takođe, i u prethodnoj godini ostala je upmaćena i najava zabrane ljekarima iz javnih zdravstvenih ustanova na dopunski rad u privatnim klinikama, koju je predvidio novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti, a koja će po svemu sudeći izazvati dodatni odliv ljekara i specijalista.

O ključnim problemima sa kojima se suočavao zdravstveni sistem Crne Gore u godini za nama, za Portal Analitika govori nekadašnji direktor Doma zdravlja Podgorica, ljekar Nebojša Kavarić.

„Minulu godinu obilježilo je mnošto izazova u zdravstvenom sektoru, a situacija u javnom zdravstvenom sistemu, kao najvećem i nasloženijem, bila je izazovna i posebno kompleksna“, ocijenio je Kavarić.

Šta su nam donijele promjene

Naš sagovornik smatra da su način organizovanja, finansiranja i upravljanja kvalitetom ključne poluge za vođenje sistema i ostvarivanja zaštite zdravlja stanovništva jedne države. 

Tokom posljednjeg perioda, prema njegovim riječima, došlo je do bitnih promjena od načina organizacije, preko finansiranja pa do samog zdravstvenog i državnog sistema.

“Dominantno, Bizmarkov model javnog zdravstvenog osiguranja, koji je prisutan u većini evropskih zemlja i koji je, u obliku prilagođenom našim uslovima, bio je temelj našeg javnog zdravstvenog sistema. On je zamijenjen drugim načinom finansiranja a samim tim i organizacije pa i suštine samog sistema. Pri tome navedenu, suštinsku promjenu, za sada, nije pratila promjena bazičnih, temeljnih legislativnih dokumenata od Ustava, Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Zakona o zdravstvenom osiguranju i čitavog niza drugih zakonskih i podzakonskih akata koji čine uži i širi pravni okvir za funkcionisanje zdravstva“, pojašnjava Kavarić.

Naš sagovornik napominje da će vrijeme pokazati kakvi će biti kratkoročni, a i dugoročni učinci ovih suštinskih promjena.

“Neće biti dobro ako se nastavi trend “nesnalažanjenja” u novim okolnostima, kada ne postoje doprinosi za zdravstvo, kada građani s pravom očekuju da sve funkcioniše u skladu sa obećanjima i na optimalnom nivou, a kada se istovremeno u javnosti “probijaju” informacije, “čega nema” i “šta ne funkcioniše”.

Moramo zadržati kvalitetne ljekare

Definitivno nova realnost je da se država, izabrana od građana, mora ozbiljno uhvatiti ukoštac kako bi zadržala kvalitetne ljekare i sve druge zdravstvene radnike“, poručuje Kavarić.

Stava je da finansiranje mora biti transparentno i održivo.

“Zdravstveni sistem u cjelini, a javno zdravstvo posebno, mora dobiti sva prateća pravna i druga dokumenta u skladu sa promjenama. Na taj način bi svim građanima od “običnih“, koji su najbitniji, pa do rukovodećih, koji su najodgovorniji, bilo kristalno jasno o kakvom se sistemu radi, kako funkcioniše, koliko je i ko je za šta odgovoran“, ocjenjuje sagovornik Analitike.

Kavarić poručuje da će sve stope i pokazatelji – od obuhvata imunizacijom, rizičnih oblika ponašanja do učestalosti i smrtnosti od najčešćih zaraznih, nezaraznih, posebno malignih oboljenja – dati odgovor šta se suštinski dogodilo sa zdravstvom u Crnoj Gori.

“Ne zaboravimo, uspjeh ili neuspjeh na planu očuvanja i unapređenja zdravlja stanovništva je uspjeh ili neuspjeh čitave države. Najvažnija napomena jesu mjera cijene neuspjeha gubitak zdravlja i života građana. To je najveća i nenadoknadiva cijena za svako društvo. Pa i za naše“, zaključuje Kavarić.