Svijet se zagrijava zbog emisija gasova najviše spaljivanjem fosilnih goriva kao što su nafta, gas i ugalj.

Energetska tranzicija znači promjenu globalnog energetskog sektora od baze u sistemima koje pokreću proizvodnja i potrošnja fosilnih goriva, nafta, prirodni gas i ugalj, ka obnovljivim izvorima energije kao što su solarna ili energija vjetra.

Među prošlogodišnjim ciljevima u zaključcima konferencije za klimu Ujedinjenih nacija COP26 koja je prošle godine organizovana u Glasgowu bilo je „postepeno“ smanjenje uglja kao jednog od najvećih zagađivača među fosilnim gorivima.

Proizvodnja električne i toplotne energije čini oko 32 posto globalnih emisija staklene bašte i ostaje najveći pojedinačni izvor emisije ugljen-dioksida (CO2) na globalnom nivou. U svijetu 2022. godine oko 733 miliona ljudi još uvijek nema pristup električnoj energiji zbog čega je ključno obezbjediti energiju na održiv način, navodi se UN-ovom izveštaju „GLOBAL CLIMATE ACTION 2022“.

U izvještaju objavljenom 8. novembra se ocjenjuje da tranzicija energetskog sektora bilježi značajne pomake u posljednje dvije decenije.

U posljednjih deset godina (od 2011-2021.) registrovan je prosječni godišnji porast proizvodnje energije iz obnovljivih izvora za devet posto. Proizvodnja iz neobnovljivih izvora (čvrstih goriva) rasla je 2,2 posto godišnje. Nivo i tempo dekarbonizacije, bi prema procjeni stručnjaka, trebalo da bude mnogo veći i da do 2030. proizvodnja energije iz neobnovljivih izvora godišnje pada za više od sedam posto.

Smanjenje proizvodnje energije iz uglja i dalje izazov

Ugalj čini oko 75 posto emisija CO2 u energetskom sektoru i smanjenje proizvodnje energije iz ovog resursa predstavlja naročitizazov u jeku energetske krize izazvane ratom u Ukrajini.

Nagli pad globalne proizvodnje energije iz uglja tokom pandemije COVID-a uzrokovao je pad globalne proizvodnje električne energije iz uglja u 2020. Ipak u 2021, zabilježen je snažni oporavak proizvodnje na ugalj u 2021.

Da bi se ispunili ciljevi do 2030, stopa smanjenja proizvodnje energije iz uglja treba da se ubrza skoro pet puta.

Alternativa za tešku industriju u zelenom vodoniku

Korišćenje zelenog vodonika prepoznato je kao rješenje za zamjenu fosilnih goriva u teškoj industriji i transportu (avijaciji i pomorstvu), sektorima gdje je dekarbonizacija teško izvodljiva. Pod uslovom da je proizveden iz obnovljivih izvora energije, upotreba vodonika nema štetnih uticaja, jer jedino oslobađa vodu.

Trenutno, najveća količina vodonika u svijetu se proizvodi iz prirodnog gasa koji pripada tkz. plavoj kategoriji vodonika. U praksi se razlikuje više kategorija vodonika: ružičasti proizveden iz nuklearne energije, već pomenuti plavi iz prirodnog gasa, ali sa emisijama CO2 koja se skladište, i sivi koji se takođe proizvodi od metana, ali bez skladištenja emisija.

Potreba za proizvodnjom zelenog vodonika je drastično veća u odnosu na trenutno stanje.

Da bi se ostvario neophodan napredak, zemlje i kompanije treba da odrede jasne ciljeve i standarde za primenu zelenog vodonika u sektorima u kojima se trenutno koristi. U izvještaju se navodi da bi zemlje i međunarodne razvojne banke trebalo da ulažu sredstva kako bi mobilisale velike privatne investicije u proizvodnju zelenog vodonika u zemljama u razvoju.

Obim investicija u obnovljive izvore

U nedavnom ispitivanju UN-a u kojem je učestvovalo 1,2 miliona ljudi u 50 država svijeta, gotovo dvije trećine su rekle da su klimatske promjene vanredna i hitna situacija dok su ispitanici pozivali na niz intervencija od očuvanja zemljišta preko uvećanja obnovljivih izvora energije i većih investicija u tzv. zelene biznise.

Sektor energetske tranzicije uključuje širok spektar sektora koji pokrivaju obnovljive izvore, skladištenje energije, električna vozila i grijanje itd.

Prelazak na čistu energiju je konstantan. Širom svijeta je 2021. godine instalirano je 257 gigavata (GW) kapaciteta iz obnovljivih izvora, što je povećanje od devet procenata prema navodima Međunarodne agencije za obnovljivu energiju.

U Kini, petogodišnjim planom za 2021-25. predviđa se instaliranje solarnih ploča i vjetroelektrana u kapacitetu od 874 GW. Sličnim kapacitetima se operiše i u ukupnoj evropskoj električnoj mreži samoodrživih izvora.

Ove godine UN konferencija o klimi COP 27 se održava u egipatskom ljetovalištu Šarm el-Šeik gdje se pitanje plaćanja gubitaka i štete našlo na službenom dnevnom redu.

Razvijene nacije tražiće veću predanost velikih zemalja u razvoju – poput Kine, Indije, Brazila, Indonezije i Južne Afrike – da prestanu koristiti ugalj, najprljavije fosilno gorivo.