Koncept otvorenih lista neće riješiti problem nedostatka političke odgovornosti, a istovremeno će otvoriti niz drugih. Mogao bi da utiče na povećanje političke korupcije i klijentelizma, podstakne kandidate da posegnu za tim da se po svaku cijenu svide biračima, a uvođenjem tog sistema vratili bi se na početak kada govorimo o rodnoj balansiranosti u politici.

To je za Pobjedu ocijenila profesorica na Fakultetu političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar.

Podsjetila je da je osnovni argument onih koji se zalažu za „otvaranje“ izbornih lista povećanje odgovornosti izabranih poslanika, jer, ako bi birači direktno glasali za neku osobu, ona bi imala veći legitimitet da ih predstavlja i teorijski bi bila više odgovorna svojim biračima nego partiji.

Razumije, kako je kazala, one koji žele da riješe problem političke odgovornosti, ali smatra da uvođenje otvorenih lista nije način za to.

„Literatura nas uči da će u sistemu otvorenih lista biti izabrano u prosjeku 70 odsto onih koji bi bili svakako izabrani u sistemu zatvorenih lista. Razlog za to je što birači najčešće biraju one koji se nalaze na vrhu liste i tu se opet partije pitaju“, navela je Komar.

U prilog tim podacima, kazala je, govore i podaci kvazieksperimentalnog istraživanja koje je sproveo De fakto nakon parlamentarnih 2020. godine, a koje je pokazalo da bi 68 odsto birača biralo nosioca liste, kao i da bi, da smo imali sistem otvorenih lista 75,9 odsto Skupštine izgledalo isto.

„Iako otvorene liste teorijski daju biračima mogućnost izbora i uticaja na unutarpartijsku politiku – kada su rezultati u pitanju, unutarpartijska politika i dalje najznačajnije utiče na to ko će biti izabran. O alokaciji resursa, sredstava i prilika o kojoj partije takođe odlučuju, ne treba ni govoriti“, istakla je Komar.

Smatra i da je manji problem to što ova reforma vjerovatno ne bi donijela rezultate koji se očekuju, u odnosu na to što bi imala vrlo negativne posljedice.

„Sistem otvorenih lista utiče na povećanje političke korupcije i klijentelizma, što takođe znamo, kako iz literature, tako i iz konkretnih primjera. Ukoliko stavite u konkurentski odnos pripadnike iste partije, oni se međusobno ne mogu boriti za mandate na ideološkoj osnovi, jer ih programska opredjeljenja partije čine jednakima“, kazala je Komar.

Ne može, pojasnila je, jedan kandidat biti manje, a drugi više za evropsku integraciju ili jedan za smanjenje, a drugi za povećanje poreza.

„Kandidati iz iste partije ne mogu nuditi različita rješenja. To nema smisla. U takvim uslovima kandidati će posegnuti za drugim sredstvima da ostvare vezu s biračima, a jedno od najpogodnijih je takmičenje u tome ko može više da „završi“. Mi, nažalost, već imamo lokalne bosove i skloni smo klijentelizmu, nepotizmu, kronizmu. Ovaj sistem bi vjerovatno dodatno podstakao političare da se na ovaj način ponašaju i kreiraju svoje klijentelističke mreže“, naglasila je Komar.

Kako je ideološki zasnovana kompetencija nemoguća, dodala je Komar, ovaj sistem bi podstakao kandidate da posegnu za tim da se po svaku cijenu svide biračima, što u posljednje vrijeme, kako je rekla, najčešće znači populizam, nekulturu, podilaženje ukusima mase.

„Sve zajedno, mislim da bi ovo uticalo negativno ne samo na kulturu javnog ponašanja, nego i na cjelokupni javni diskurs koji je već u problemu. Zamislite niz pojedinaca koji se trude da se po svaku cijenu svide ljudima. Ne morate puno da zamišljate, već imamo dosta takvih primjera i složićemo se, nijesu baš pozitivni“, smatra ona.

Istakla je i da bi sistem otvorenih lista negativno uticao na rodnu balansiranost u politici u trenutku kada je sistem kvota počeo da daje rezultate.

„Otvaranjem lista, srušićemo to što smo postigli. Prema pomenutom istraživanju koje je simuliralo sistem otvorenih lista u Crnoj Gori, da smo ih koristili na parlamentarnim izborima 2020. godine, svega 4,8 odsto birača bi biralo ženu“, navela je Komar.

Ona je podsjetila i da do sada niko nije precizirao kako bi sistem otvorenih lista trebalo konkretno da izgleda i istakla da se one mogu pojaviti u više oblika i biti dio više izbornih sistema.

„Na primjer, možemo imati čisti proporcionalni sistem sa otvorenim listama i jednom izbornom jedinicom ili čisti proporcionalni sa otvorenim listama i više izbornih jedinica, jedan preferencijalni glas, sistem sa dodatnim glasom, mješoviti proporcionalno većinski sistem đe bi proporcionalni dio sadržao otvorenu listu…“, kazala je Komar.

Dodala je i da nije nužno da uvođenjem ovog koncepta Crna Gora bude podijeljena na više izbornih jedinica, jer bi čisti proporcionalni izborni sistem sa otvorenom listom mogao i dalje da se organizuje u obliku u kome je cijela država jedna izborna jedinica.

„S druge strane, moguće je i napraviti više izbornih jedinica. Ako bismo, pak, imali mješoviti sistem (većinsko-proporcionalni), zbog većinskog dijela bismo morali kreirati veći broj izbornih jedinica, idealno onoliko koliko se poslanika bira po tom sistemu. Međutim, ni to nije nužno. Postoje većinski sistemi đe se više poslanika bira u jednoj izbornoj jedinici. Dakle, ima mnogo mogućnosti i sve zavisi od samog dizajna izbornog sistema“, pojasnila je Komar.

Govoreći o spremnosti infrastrukture da podrži uvođenje sistema otvorenih lista i novim edukacijama koje bi bile potrebne, Komar je kazala da članove i članice izbornih komisija i tijela koja su uključena u sprovođenje izbora svakako treba kontinuirano obučavati.

„Ukoliko bi se napravile određene promjene u izbornom sistemu, treba posvetiti dovoljno pažnje osposobljavanju onih koji te promjene treba da implementiraju“, zaključila je Komar.

Promjena izbornog sistema, kako je kazala, nije nešto čemu treba pristupiti olako, jer čak i najmanja promjena može imati ozbiljne posljedice po način na koji se politička volja građana prevodi u mandate.

„To je jedan od razloga zbog čega se, po Ustavu Crne Gore, traži dvotrećinska većina glasova svih poslanika za promjenu izbornog zakonodavstva. Potreban je najširi politički i društveni konsenzus da bismo mijenjali elemente izbornog sistema“, navela je Komar.

Smatra da još uvijek nijesmo spremni za to, ali, kako kaže, i nije sigurna da ima potrebe za velikim sistemskim promjenama dizajna izbornog sistema.

„Nikako da naučimo lekciju da sistem neće „proraditi“ time što ćemo mijenjati strukturu, nego treba da se pozabavimo više mijenjanjem kulture funkcionisanja i umjesto da mijenjamo zakone, počnemo da ih istinski implementiramo. Tako i za izborni zakon“, poručila je Komar.