Manjinska vlada, koja samo u određenim medijima djeluje ozbiljno, u suštini je veoma neozbiljan i rizičan eksperiment. Dakle, ne znamo ni ko će participirati u takvoj vladi, niti imamo definisanu agendu za unutrašnju i spoljnu politiku. Takođe, ako bude zavisila od podrške DPS-a, takva vlada će biti na kontrolnom daljinskom upravljaču te partije, što znači da i sam rok njenog trajanja zavisi isključivo od volje tog subjekta, koji je izgubio poslednje parlamentarne izbore, rekao je u razgovoru za „Dan“ premijer Zdravko Krivokapić. On je kazao da nije razgovarao sa Dritanom Abazovićem.

– Iako Vlada redovno održava sjednice, shodno Ustavu, aktuelni potpredsjednik se već duže vrijeme ne pojavljuje na njima iako se donose veoma važne odluke, koje utiču na svakodnevicu građana Crne Gore. Sa druge strane, ne želim da sa odgovornim ministrima doprinesem bilo kakvom zastoju, kako na unutrašnjem, tako ni na spoljnopolitičkom planu – istakao je predsjednik Vlade.

Ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić i ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović osnivaju pokret. Planirate li da budete u njemu, to jeste u toj partiji?

Podržaću onaj politički pokret koji u prioritetu djelovanja ima za cilj unapređenje kvaliteta života, afirmaciju pravne države i jasnu odlučnost da se bori protiv svih vidova korupcije. Ministri Milojko Spajić i Jakov Milatović, koji su dali dragocjen doprinos da se nakon trideset godina osjeti ekonomski napredak kod velikog broja građana Crne Gore, zaslužuju tu podršku, poštovanje i svijetlu političku budućnost.

Kritikovani ste zbog izmijenjene odluke o državljanstvu, a SDP je čak podnio krivičnu prijavu protiv vas. Kako to komentarišete i je li se to pitanje moglo ranije riješiti?

To veoma važno pitanje za veliki broj naših građana nije moglo biti riješeno ranije jer nije postojao konsenzus u Vladi. Smatram da će konačno brojni sugrađani koji u našoj zemlji borave duži niz godina, poštujući njene zakone i svoje obaveze prema njoj, imati priliku da ostvare osnovna ljudska prava i više ne budu građani drugog reda.

Jeste li nakon smjenjivanja, to jeste pada Vlade razgovarali sa još uvijek aktuelnim potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem?

Nisam razgovarao sa gospodinom Abazovićem. Iako Vlada održava redovno sjednice, shodno Ustavu, aktuelni potpredsjednik se već duže vrijeme ne pojavljuje na sjednicama Vlade, na kojima se donose veoma važne odluke, koje utiču na svakodnevnicu građana Crne Gore. Sa druge strane, ne želim da sa odgovornim ministrima doprinesem bilo kakvom zastoju, kako na unutrašnjem, tako i na spoljnopolitičkom planu. Napokon je došlo vrijeme da kontinuitet i kompetencije budu iznad političkih previranja. Očigledno da gospodin Abazović, sa ministrima unutrašnjih i vanjskih poslova, ima drugačiji odnos i drugačije prioritete.

Kako komentarišete činjenicu da ova vlada nije bila podržana ni od strane opozicije, što je potpuno logično, ni od strane parlamentarne većine?

U političkoj praksi je očekivano da Vlada nema podršku od strane opozicije. Postoje momenti, kada predstavnici opozicije i vlasti traže zajednička rješenja da bi se deblokirale određene institucije ili izglasali zakoni koji zahtijevaju kvalifikovanu većinu. Međutim, ovo je jedna od rijetkih vlada koju su od konstituisanja opstruirali i određeni subjekti u okviru parlamentarne većine, iako su svi glasali za njeno formiranje 4. decembra 2020. godine. Svakako su poremećeni odnosi između zakonodavne i izvršne vlasti uticali na dinamiku razvoja. Tražili smo razne modele da se taj problem riješi. Najbliži smo bili rekonstrukciji Vlade, što je podržalo 38 poslanika legitimne izborne većine. Međutim, kada su krajem decembra prošle godine izglasani brojni zakoni, budzet i Tužilački savjet, čime su postavljeni temelji za bolji standard svih građana i pravednije društvo, već početkom godine stigla je, u prvi mah, iznenađujuća inicijativa URA za izglasavanje nepovjerenja Vladi. Nakon izjave predsjednika DPS-a da će u dogovoru sa političkim partnerima opet aktuelizovati inicijativu za izglasavanje nepovjerenja Vladi u januaru, koja je bila povučena u decembru, postalo je jasnije kome nije bio cilj da se unaprijede odnosi sa parlamentarnom većinom, niti da Vlada opstane.

Koji su bili ključni ciljevi Vlade i jeste li zadovoljni urađenim? Kada se osvrnemo na sve urađeno do sada, šta je moglo bolje?

Ova vlada je uspjela da za relativno kratak vremenski period, uz sve opstrukcije, kroz primjenu programa „Evropa sad“, obezbijedi prosječnu zaradu od blizu 700 eura i minimalnu platu od 450 eura. Uz veća primanja, obezbijedili smo besplatne udzbenike za osnovce, dječiji dodatak za djecu do 18 godina, povećanje minimalne penzije, majkama sa troje i više djece vraćene su oduzete naknade… Stabilizovali smo finansije i oporavili turizam. Podsjećanja radi, kada smo krajem 2020. godine preuzeli dužnost, suočili smo se sa činjenicom da je Crna Gora imala najveći ekonomski pad te godine u Evropi – čak 15,3 odsto. Na kraju 2021. godine naš ekonomski rast je iznosio 14 odsto i bio je najveći u Evropi. Sačuvali smo Crnu Goru od valutnog rizika koji je nosio kreditni aranžman za autoput. Na taj način je smanjena kamata za kredit sa dva odsto kamate u dolarima na 0,88 odsto u eurima. Time će biti ostvarena ušteda od osam miliona na godišnjem nivou, koja će ići direktno u budzet. Na početku mandata naši prethodnici su nam ostavili praznu kasu, što je ovu vladu primoralo da se zaduži. Ipak, dug Crne Gore koji je na kraju 2020. godine iznosio 104 odsto BDP-a, zahvaljujući ovoj vladi, na kraju 2021. godine sveden je na 76 odsto. Maslinjaci i zemlja u Valdanosu su vraćeni građanima Crne Gore. Ulcinjska Solana i Luka Budva vraćene su u državno vlasništvo. Tokom 2021. godine dobavljeno je 1,3 miliona doza vakcina i vakcinisano preko 60 odsto građana. Sve te uspjehe smo podijelili sa građanima, kako bi i oni osjetili benefite uspješnog rada. Napredak i na polju medijskih sloboda i u mjerenju indeksa demokratije potvrđuje da je zemlja krenula u smjeru progresa i demokratizacije. Međunarodne organizacije nas više ne vide kao zemlju hibridnog režima. Naša spoljna politika je u potpunosti usklađena sa spoljnom politikom EU. Iako sam zadovoljan rezultatima u trenutnim okolnostima, kada je u pitanju ekonomski oporavak i napredak, uz mišljenje da uvijek može bolje, ostalo je još puno prostora gdje se potencijali naše zemlje mogu bolje iskoristiti. Lično, kao i većina građana Crne Gore, najmanje sam zadovoljan učinjenim po pitanju uspostavljanja pravde. Nažalost, zarobljeno pravosuđe, kao i neki događaji u kojima sektor bezbjednosti nije bio na visini zadatka, povećavaju osjećaj nepravde i nezadovoljstva.

Kako komentarišete odlaganje sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se biraju nova vlada i novi predsjednik Skupštine?

Demokratski front traži dogovor većine… Podsjetiću vas da je prošle godine prva sjednica proljećnog redovnog zasjedanja zakazana tek za 25. mart, na kojoj je bio premijerski sat. Ako se strogo držimo Ustava, onda je, shodno članu 103, predsjednik države bio dužan da nakon izglasavanja nepovjerenja Vladi raspiše vanredne izbore. Međutim, imamo pozivanje nekih aktera na političku praksu koja bukvalno uzima primat u odnosu na ustavne propise. Međutim, kada postoji politička praksa u slučaju Skupštine i mogućnosti predsjedavajućeg da shodno poslovniku određuje dnevni red i dinamiku rada, onda isti ti akteri, na populistički način, to predstavljaju kao kršenje Ustava i poslovnika. Takođe, s namjerom se prenebregava član 2, koji predviđa da se nijedna vlast ne može uspostaviti bez slobodno izražene volje na demokratskim izborima. Svima je jasno kakva je volja birača bila 30. avgusta 2020. godine.

Kakav je Vaš stav o manjinskoj vladi?

Novina je da DPS želi političku vladu i da sebe vidi u njoj, dok, s druge strane, iz URA tvrde da Đukanovićeva partija ne može biti dio izvršne vlasti. Takav koncept, iako je prošlo više od mjesec dana, nije ponudio ništa konkretno, osim što je već u samoj najavi, potpuno destabilizovao i ugrozio dalji razvoj države i usporio njen evropski put, i to u veoma osjetljivom trenutku. Ta bi vlada, uz sve elemente prevare, koji su razrađivani programskim i beogradskim sporazumom, bila najodgovornija za izostanak konkretne realizacije ispunjenja svih uslova na evropskom putu, i to još za vrijeme predsjedavanja Francuske. Iako manjinska vlada, koja samo u određenim medijima djeluje ozbiljno, u suštini je veoma neozbiljan i rizičan eksperiment. Dakle, ne znamo ni ko će participirati u takvoj vladi, niti imamo definisanu agendu za unutrašnju i spoljnu politiku. Takođe, ako bude zavisila od podrške DPS-a, takva vlada će biti na kontrolnom daljinskom upravljaču te partije, što znači da i sam rok njenog trajanja zavisi isključivo od volje tog subjekta, koji je izgubio poslednje parlamentarne izbore. Uostalom, ukoliko su tačne tvrdnje opozicije, a i djelova vlasti, da je ova vlada bila veoma loša, onda je začuđujuće da navodno nezadovoljstvo građana ne kapitalizuju na izborima. Smatram da onaj ko bježi od izbora i narodne volje nema političku budućnost i da je u pitanju samo borba za funkcije. Jedini demokratski i racionalni način izlaska iz krize su vanredni parlamentarni izbori.

Trenutno najaktuelnija tema je sukob između Rusije i Ukrajine. Kako ovaj odnos utiče na političku situaciju u Crnoj Gori?

Crna Gora je članica NATO-a od 2017. godine. Podsjetiću vas da se Vlada koju su podržali konstituenti tri različite predizborne liste u Skupštini Crne Gore, a na bazi sporazuma potpisanog 8. septembra, jasno opredijelila da će afirmisati evroatlantski put. Nisam primijetio da je ijedan konstituent koji je glasao za Vladu 4. decembra 2020. godine javno doveo to u pitanje. Takođe, niko od političkih lidera u regionu, čak ni oni koji imaju strateški dobre odnose sa Rusijom, ne dovodi u pitanje teritorijalni integritet Ukrajine. Istovremeno, Crna Gora je članica NATO-a i naša je međunarodna obaveza da se ponašamo u skladu s tom činjenicom. Sa druge strane, vidimo jasnu namjeru onih kojih su poraženi na izborima i koji su ogrezli u korupciji i kriminalu da koriste nesreću građana Ukrajine i postojeći geopolitički momenat kako bi profitirali i iskoristili šansu da se vrate na vlast. Uvjeren sam da to i međunarodna zajednica prepoznaje. Rat ne donosi ništa dobro. Mi to znamo najbolje jer smo imali tragična iskustva u prošlosti. Iz tog razloga sam izrazio nadu da će se Rusija vratiti razumnoj soluciji, a to je mir. Tužno je gledati kolone ukrajinskih izbjeglica i djece dok u automobilima, autobusima, pa i na traktorima napuštaju svoja ognjišta. Nismo li takve scene gledali i na našim prostorima i nismo li obavezni kao ljudi da se usprotivimo tome i ratu koji donosi samo zlo?