Reagovanje izvršnog direktora Rudnika uglja AD Pljevlja Milana Lekića

Imajući u vidu veliko interesovanje pljevaljske, ali i šire javnosti povodom, navodnog, maćehinskog odnosa Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) prema Rudniku uglja AD Pljevlja, imam potrebu da ukažem na nekoliko činjenica.
Naime, EPCG je, kao jedini akcionar, odnosno vlasnik Rudnika, odlučila da, shodno Odluci Vlade Crne Gore, raspolaže finansijskim sredstvima koja predstavljaju profit Rudnika po završenoj poslovnoj 2020. godini.
U javnosti figurira cifra od oko 13 miliona evra na ime dividende, a na koju EPCG polaže pravo. Međutim, situacija je, posve, drugačija.
Kao prvo, na računu Rudnika nikada nije bilo 13 miliona evra, zbog čega će EPCG sprovesti super reviziju dividende sa posebnim akcentom na iskazanu dobit, čime ćemo dobiti precizniju informaciju o iznosu potraživanja EPCG od Rudnika uglja.
Drugo, priroda potraživanja dividende od strane EPCG apsolutno je zakonski utemeljena jer, ukoliko bismo nastojali plastično da pojasnimo situaciju kroz određeni hijerarhijski lanac – Rudnik je odgovoran Elektroprivredi, a ona Vladi Crne Gore, čime se jasno i nedvosmisleno dolazi do zaključka da je krajnja adresa u pogledu nadležnosti i odgovornosti – upravo Vlada Crne Gore. Stoga, molim za potpuno razumijevanje činjenice da Rudnik, kao neodvojivi dio jednog kompleksnog energetskog sistema, mora da se kreće u zakonskim okvirima što, vjerujem, niko ko je odgovoran ne želi da dovede u pitanje.
Nadalje, ništa manje bitno, a uz potpuno razumijevanje za ispoljeni strah i brigu, kao i rezervu svakog upućenog i dobronamjernog građanina Pljevalja, koji je posebno osjetljiv na iskorišćavanje, pa čak i raubovanje pljevaljskih resursa, dužni smo skrenuti pažnju na činjenicu da su se vremena, ipak, promijenila, te da najvećim crnogorskim kompanijama u energetskom sektoru više ne upravljaju političko-kleptokratske strukture kojima su Pljevlja služila isključivo kao sirovinska baza. Vremena su se promijenila na način što Pljevlja sada imaju suštinski potpuno drugačiju poziciju i što, kako Rudnik uglja tako i Elektroprivreda sada imaju upravljačke i menadžerske timove koji su posvećeni interesu kompanija, ali i brizi za sredinu u kojoj stvaraju svoj dohodak.
U krajnjem, neophodno je napomenuti da je rukovodstvo EPCG izrazilo potpuni senzibilitet za situaciju u Rudniku, te da nikada neće dozvoliti da isplata dividende ugrozi poslovanje i realizaciju predviđenih investicija u našoj kompaniji.
S druge strane, osjećam za potrebu da naglasim i sljedeću činjenicu, koju javnost može da tumači i kao svojevrsno zavještanje zaposlenima i svim građanima – Milan Lekić nije nikada, pa neće ni sada, bilo kojim svojim postupkom ugroziti poslovanje Rudnika uglja, niti dozvoliti bilo kome dok je god na poziciji izvršnog direktora, da svojim djelovanjem nanese štetu industrijskom gigantu kakav je Rudnik uglja, niti građanima Pljevalja. Siguran sam da isto mišljenje u pogledu statusa ove kompanije dijele i Odbor direktora i kompletan menadžerski tim, koji su se prihvatili ovog posla vođeni isključivo jednim ciljem – da kroz jednu zajedničku i efikasnu saradnju uspostavimo najbolji mogući rejting ove kompanije na zadovoljstvo zaposlenih i svih građana ove opštine, ali i šire.