MEĐUNARODNI DAN OSOBA SA INVALIDITETOM

Generalna skupština Ujedinjenih nacija je 1992. godine usvojila Rezoluciju kojom se sve zemlje pozivaju da 3.decembra obilježe „Međunarodni dan osoba sa invaliditetom“.

Svjetska zdravstvena organizacija procijenila je da oko 15% svjetske populacije živi sa nekim oblikom umjerenog ili teškog invaliditeta, odnosno 2,2% svjetske populacije ima značajne poteškoće u funkcionisanju.

Ovogodišnja tema je „Transformativna rješenja za inkluzivni razvoj: uloga inovacija u stvaranju pristupačnijeg i pravednijeg svijeta“.

Međunarodni dan osoba sa invaliditetom, ove godine, obuhvata tri oblasti koje će biti u fokusu i odnose se na razvoj inkluzije osoba sa invaliditetom u oblasti zapošljavanja, u smanjenju nejednakosti i inkluzije u oblasti sporta, kao primjera dobre prakse. Uvođenje inovativnih, pomoćnih tehnologija u sve tri oblasti omogućilo bi jednostavnije funkcionisanje i zapošljavanje OSI, promovisanje različitosti na radnom mjestu smanjenjem nejednakosti i promovisanjem pravičnosti i ravopravnosti.

Ovaj dan nije samo jedan dan u godini kada društvo posvećuje pažnju osobama sa invaliditetom već on ima za cilj razumijevanje pitanja i potreba osoba sa invaliditetom kao i rezimiranje aktivnosti koje se kontinuirano sprovode u cilju stvaranja društva koje je raznoliko i prihvatljivo za sve ljude, okrenuto stvaranju budućnosti u kome čovjeka ne karakteriše njegova invalidnost već njegove sposobnosti.

Ključna je saradnja vlade, javnog i privatnog sektora u pronalaženju inovativnih rješenja za osobe sa invaliditetom kako bi svijet učinili dostupnijim i pravednijim mjestom, što je usklađeno sa Agendom za održivi razvoj do 2030. godine “ne ostavimo nikoga iza sebe”.

Složene globalne krize, uključujući pandemiju COVID-19, klimatske promjene, rat u Ukrajini i drugim zemljama predstavljaju humanitarne izazove s kojima se svijet suočava i svaki stanovnik na planeti Zemlji.

Međutim, pripadnici ranjivih grupa kao što su osobe sa invaliditetom su najviše isključeni i prepušteni sami sebi.

Osobe sa invaliditetom umiru ranije, imaju povećan rizik od razvoja komorbiditeta (depresija, astma, dijabetes, moždani udar, gojaznost ili lose oralno stanje) i doživljavaju više ograničenja u svakodnevnom funkcionisanju, zbog postojećih barijera u pristupu ustanovama i prevoznim sredstvima od ostatka populacije. Naročito su žene i djevojčice sa invaliditetom višestruko diskriminisane, izložene su rodno zasnovanom nasilju i suočavaju se sa teškoćama u ostvarivanju svojih prava.

Osobe sa invaliditetom se suočavaju sa brojnim nejednakostima kada je u pitanju zdravstveni sistem, pa je snažna preporuka da se ispitaju zdravstvene potrebe osoba sa invaliditetom, barijere i fizička pristupačnost zdravstvenim ustanovama i da li su postojeće zdravstvene usluge dostupne osobama sa invaliditetom. Planiranim zdravstveno-vaspitnim aktivnostima potrebno je obuhvatiti i ovu osjetljivu populacionu grupu, kako bi se povećao stepen zdravstvene pimenosti i promocije zdravlja za osobe sa invaliditetom.

univerzalne zdravstvene pokrivenosti, zaštite u hitnim zdravstvenim situacijama i zdravije populacije.

Djelovanje u cilju postizanja zdravstvene jednakosti za osobe sa invaliditetom je djelovanje ka postizanju zdravlja za sve.

Institut za javno zdravlje Crne Gore