U najavi  je još jedna godina nebrige za najugroženije. Skoro po usvojena matrica dugogodišnje neodgovornosti prema najugroženijima građankama i građanima Crne Gore, se nastavlja, navode u saopštenju iz Banke hrane.

Još jedan, po brojkama veliki budžet, ne dodiruje najuogroženije kategorije društva. Oko 7.000 porodica korisnika materijalnog obezbjeđenja porodice MOP ( jedinog socijalnog davanja namijenjenog siromašnima) , nepoznat broj onih ko žive u zoni siromaštva a tu pomoć nemaju, ali i 40.378 zvanično nezaposlenih i nepoznat broj onih koji se ne javljaju svakih 45 dana ovoj ustanovi, su od države i sistema zaboravljeni, smatraju u Banci hrane.

„Korisnika srazmjerne penzije i dalje nema, ni u razmatranjima. Usuđujem se reći da je država okrenula leđa, barem 100.000 svojih građanki i građana, navela je predsjednica Banke hrane, Marina Medojević i dodala:

„Ko su pojedinci i porodice koje žive od socijalne pomoći, tuđe njege, srazmjernih penzija, pa da se država brine o nijima? Ko su nezaposleni i oni koji žive u zoni siromaštva, nerijetko i bolesti, a nemaju, zbog prestrogih kriterijuma za ostvarivanje materijalnog obezbjeđenje porodice, nikakvu  sistemsku pomoć, pa da se Vlada založi za njihov život, iznad linije siromaštva. Oni su samo statistički broj za kreatore javnih politika.“

Apsurdno je, smatra Medojević, da po službenoj granici siromaštva, koju je utvrdio Monstat, za jednog člana, ono iznosi 220 eura, a od države, ako zadovolji skoro pa nemoguće uslove ostvarivanja istih, pojedinac dobija 85 eura MOP-a. Ukoliko je u pitanju četvoročlana porodica po Monstatu, siromaštvo je jednako minimalnoj zaradi i minimalnoj penziji a MOP( materijalno obezbjeđenje porodice) iznosi 145 eura. 

„Koga to država zavarava, šta to pokazuje njen odnos? Država u kojoj su važniji službeni automobili, nego ljudi, nema perspektivu (po glavi stanovnika najviše službenih automobila ima Crna Gora posmatrajući bogatije države Evropske unije). Država u kojoj se više izdvaja za plate u i onako pretrpanoj državnoj upravi, nego za brigu i razvoj socijalnih servisa ugroženih, pokazuje sebičnost i neodgovornost. Država u kojoj se brine da svaki angažman mimo redovnih radnih zaduženja( komisije, odbori, radne grupe) bude plaćen, za ionako pretplaćene službenike javne uprave, a nema za djecu, nema budućnost. Za besplatno obrazovanje najugroženijih, socijalne stanove, besplatne obroke … novca nema“, ukazuje predsjednica Banke hrane, pa dodaje:

„Djeca koja žive u siromaštvu nemaju jednake prilike za rani razvoj, obrazovanje, razvijanje vještina i potencijala u skladu s dobi, postizanje dobrog školskog uspjeha, sticanje znanja i vještina potrebnih za bolje plaćene poslove u odrasloj dobi, socijalizaciju, očuvanje fizičkog i mentalnog zdravlja, kvalitetnu ishranu. Siromaštvo u djetinjstvu povećava izglede da će djeca i u odrasloj dobi živjeti u neimaštini kao njihovi roditelji, zavisna od socijalne pomoći, te da će se porodično siromaštvo nastaviti i u sljedećoj generaciji. Iz takvog je začaranog kruga siromaštva teško izaći, a što duže dijete živi u stresnim uslovima siromaštva, posljedice su teže. Djeca siromašnih trudnica rađaju se slabija i podložnija oboljenjima, što se dodatno produbljuje nekvalitetnom prehranom u dobi ranoga razvoja, lošim stambenim uslovima, nemogućnošću podmirivanja troškova.“

Naknada po osnovu rođenja djeteta za lice koje je na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore i redovnog studenta iznosi 102 eura. 

Medojević ističe da je obrazovanje ključno za izlazak iz siromaštva.

„Da bi se prekinulo dugotrajno siromaštvo i njegovo prenošenje na sljedeću generaciju, djeci koja žive u siromaštvu moraju pomoći država, lokalna zajednica i stručnjaka, a osim novčane pomoći, nužno je pružiti im i individualnu i planiranu nenovčanu pomoć. Za socijalno ugrožene porodice velik problem predstavlja stanovanje, budući da su nezaposlenost, niska primanja, zaduženost i finansijska nesigurnost nepremostive prepreke ostvarenju tog osnovnog ljudskog prava (naročito jednoroditeljskim i porodicama s većim brojem djece). Povećanje socijalne pomoći i labaviji uslovi ostvarivanja prava na MOP, su obaveza države, kako bi vratili dostjanstvo ne malom broju građana“, zaključila je Medojević.