– Uvjeren sam da su zavade u Crnoj Gori proizvedene na vještački način. One su opasne ali su i riješive. Mnogima su dobro došle podjele u našem narodu i dugo se na njima radilo i spolja i iznutra tokom naše burne istorije. Prirodno je da nam treba vremena da ih prevaziđemo, da se bratski razumijemo i izmirimo. Siguran sam da je to iskrena želja kod svih bez obzira ko je sada na kojoj strani. Što se tiče našeg ustoličenja rado pominjem one svečane trenutke kada smo duboko osjećali jedinstvo cijele pravoslavne Crne Gore koja je predvođena Njegovom Svetošću našim Patrijarhom Porfirijem ustoličavala svog Mitropolita. Tu svečanost nije moglo pokvariti ni paljenje guma ni pravljenje haosa na Cetinju. Za taj haos nije krivo većinsko, tradicionalno i čestito Cetinje nego pojedinci iz vrhuške bivšeg režima. I ovom prilikom kao i mnogo puta do sada pokazalo se da kroz Crkvu, kroz njeno hristoliko zajedništvo živi Njegoševa Crna Gora i da je snaži blagoslov svetog Petra Cetinjskog i svetog Vasilija Ostroškog- kazao je mitropolit Joanikije u intervjuu Novostima.

Mitropolit je istakao da vjeruje da će se Njegoševa kapela vratiti na Lovćen.

– Vjerujem da će se to dogoditi zato što je povratak kapele na Lovćen ispunjenje Njegoševog amaneta da njegove kosti počinu u crkvi dug i obaveza cijele Crne Gore prema njenom najvećem geniju. Rušenje kapele je bio nalog sa vrha komunističkih vlasti koje su se u tom zločinu poistovijetile sa nekadašnjom austrougarskom okupacionom silom koja je srušila Njegoševu kapelu 1916 godine. Na strani kapele i Njegoša u vrijeme njihovog raspeća šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka bila je Crkva i najpoznatiji umjetnici i sva slobodnoumna misleća elita ondašnje Jugoslavije koja se intelektualno nadmoćno suprostavila tom zlokobnom projektu osione i zlokobne komunističke vlasti. Tada su se crnogorski komunisti, spremajući svoje redove za rušenje kapele i skrnavljenje Njegoševog groba udružili sa najozloglašenim fašistom sa našeg područja Pavelićevim mezimcem Savićem Markovićem Štedimlijom. U svemu su se, slijepo i dosledno služili njegovom izvitoperenom i bijednom argumentacijom protiv Njegoševog amaneta, kapele i Mitropolije crnogorsko-primorske. Iz tog mračnog spoja komunizma i fašizma rodila se mržnja u mnogim glavama protiv Njegoševog pravoslavlja i srpstva da se od nje pojedini ni do danas nijesu otrijeznili. Mi ćemo se držati njegoševskog amaneta koji nam je ostavio blaženopočivši Mitropolit Amfilohije da vratimo kapelu na Lovćen, da u nju sahranimo kosti Njegoševe, a da Meštrovićev mauzolej sačuvamo kao svjedočanstvo prohujalog vremena, da se nikom ne svetimo i da konačni sud za sve prepustimo Bogu. Povratak Njegoševe kapele na Lovćen i njenog prvobitnog izgleda je prilika za svenarodno izmirenje u Crnoj Gori i to, gdje bi ljepše i sugurnije, nego oko Njegoša i njegove zadužbine- kazao je mitropolit Joanikije.

Naglasio je da se Crkva kroz službu brine za ljudske duše i za njihovo spasenje, za razvoj duhovnosti i vjerskog obrazovanja i za unapređenje kvaliteta života u cijelom društvu.

– U svim civilizovanim zemljama sa hrišćanskom većinom poželjno je da Crkva bude aktivni činilac društva. Ona kao baštinik vjekovnog duhovnog iskustva, predanja i znanja uvijek može i treba da pomogne široj društvenoj zajednici u razrešenju suštinskih životnih pitanja koja se tiču smisla života. Uvjeren sam da je takav odnos prema državi, ako hoćete i prema politici, ispravan s tim što nije dobro da se sveštena lica poistovijećuju sa bilo kojom strankom i stranačkim dnevnim politikama. Što se tiče onih koji nas blate i optužuju za sve i svašta pa i da se bavimo stranačkom politikom, meni je žao što su pali iz vjeronauke i što su se svojevoljno i zasluženo, nadam se privremeno, do njihovog pokajanja, našli van okrilja Crkve- kazao je mitropolit.