Kao nikada prije, u Pljevljima su nam potrebni preduzimljivi i energični ljudi, ljudi od akcije. Ljudi koji se ne boje izazova na putu opstanka i oporavka Pljevalja. Ljudi neukaljane biografije, ljudi koji imaju znanja i samopouzdanja da dostojno predstavljaju građane koji im daju povjerenje.

U atmosferi velikog nerazumijevanja, polarizacije crnogorskog društva, suprostavljenosti politika, bahatog ponašanja političara mimo razuma i humanosti, imao sam dobru volju da pomognem stabilizaciji prilika u Pljevljima, da mlađim ljudima koji su željni dobre i korisne akcije, pomognem savjetom i prenesem neko moje dobro iskustvo. Upoznao sam ovih prethodnih godina obilje jeftinih političara, ljudi oboljelih od različitih društvenih anomalija, ali najviše je bilo zaljubljenika u fotelje, koji su parazitirali u orbiti apsolutne vlasti i koji su i nesvjesno i svjesno devastirali vrijednosti i ugrožavali zdravu supstancu društva. Danas smo došli do političkog ćorsokaka, do destrukcije, pri čemu političari jednako i nepromijenjeno uživaju, a na šteti su država i građani.

U današnjoj Crnoj Gori sve dok ona živi kao nedovoljno razvijena i zemlja sa mladom demokratijom, političari bi morali da žive životom prosječnog građanina i da u svemu dijele njegovu sudbinu. Tačnije, morali bi uvijek tako da žive.

Sve nas je manje koji uvažavamo druge ljude i njihovo mišljenje. Sve manje je ljudi koji prilikom kritikovanja teže da budu objektivni. Sve je manje i onih koji teže da koriguju svoje propuste, kulturno smo neomekšani i sa olabavljenom moralnom kočnicom. U društvenoj utakmici naš prosječan političar se bori bez skrupula. Tek kad dođe na vrh političkog uspjeha, ukaže se njegova moralna zakržljalost i nerazvijenost. Suviše malo je političara koji su spremni da uspjeh svoje ideje ili projekta, stave ispred svojih interesa.

Pri tome institucije su urušene, javne finansije u rasulu (svake druge godine zadužimo zemlju pola milijarde do milijardu), nema rasta proizvodnje, nema realnog rasta zapošljavanja, nema proizvedenih izvoznih roba. Radimo i privređujemo na isti način kao prije pedeset godina.

Većina naših ljudi razumije i vidi razmjere problema u Pljevljima, ali problem mogu da riješe samo najbolji. Česta je pojava da se nepozvani nameću da govore i nude rješenja. Bez adekvatne škole i obrazovanja, sa kasno stečenim i sumnjivim diplomama, problem prave još većim. Česta je pojava međusobnog nepodnošenja ljudi, a zabrinutost građana zbog slabosti društva je velika.

Nekad davno, prije pola vijeka, kad su Pljevlja bila ušuškano mjesto zdravog života, bilo je i puno više zdrave, napredne gradske i seoske omladine, studenata. Fakulteti koje su Pljevljaci završavali širom Jugoslavije bili su visokog akademskog nivoa, zanati su bili cijenjeni, a školski sistemi podešeni da proizvedu zanatlije svih profila. Koliko je samo bilo vrhunskih stolara, bravara, električara na kojima je počivala proizvodnja. Pljevaljski korzo je bio jedinstven fenomen u regionu, razbijao je ovu našu maglu i svaku brigu, održavao građane u dobrim socijalnim vezama. Imali smo sve što grad čini gradom. Imali i selo jako kao stijena. Autoritet starijih ljudi i prosvjete je bio veliki.

Sposobni ljudi današnjih Pljevalja su malobrojni, naš ljudski resurs je u ugroženom stanju.

Kada shvatimo da se mi pitamo o svemu, o zaustavljanju propadanja našeg grada, da se najviše pitamo mi sami kako će izgledati njegova budućnost, stvari će krenuti nabolje. Ali to podrazumijeva, makar elementarno jedinstvo. Kada savladamo naše nesporazume, kada uvažimo mišljenje jedni drugima, kada srušimo barijere koje nas razdvajaju i rađaju nepotrebne podjele, doći će i bolji dani.

Pljevljake muče veliki problemi i većinu istih stvorili su drugi ljudi koji ne žive u Pljevljima.

Dobra lokalna politika je neriješiv rebus za ovdašnje građane. Već 30 godina je nismo pronašli. Građani Pljevalja se u najvećem broju osjećaju i izjašnjavaju Srbima, značajno manji procenat je Crnogoraca, Bošnjaka i Muslimana. Veoma mali broj je Hrvata, Slovenaca i Albanaca. U migracijama i skorašnjim i iz dalje prošlosti, Srbi su gravitirali Beogradu, Crnogorci Podgorici, a Bošnjaci Sarajevu. Bilo je u daljoj prošlosti, u manjim procentima i pomjeranja Srba ka Sarajevu i Podgorici ili deklarisanih Crnogoraca ka Beogradu. Svejedno kako je bilo i u kojim procentima, mi smo u Pljevljima ostajali bez stanovništva. To su uglavnom bili napredni ljudi, prodorni i snalažljivi, koji su ostavili dubok trag u novoj sredini i proslavili ime Pljevalja i Crne Gore. Uglednih Pljevljaka širom Balkana i svijeta je puno.

Sjetimo se i da su Pljevljaci gostoprimni ljudi i domaćini, čak i u vremenima kad je bivalo teško i kad smo patili od oskudice. Pljevljaci vole da dočekaju, raduju se gostu. Tako je i za Božić i krsnu slavu i za Bajram i svakom drugom zgodom. Ta njihova gostoprimna, ugodna priroda nije im se vratila dobrom.

Za ljude koji nikada nijesu napuštali Pljevlja, filolozi i lingvisti bi rekli da govore istočno-hercegovačkim naglaskom, dominantno ijekavicom i običaji su im češće kao u Srbiji i Bosni, manje kao u Crnoj Gori. U najvećem dijelu opštine ne može se ni danas osjetiti duh stare Crne Gore. Tek poslednjih decenija i nakon obnove nezavisnosti naše države, kroz Ustav i propisane administrativne mjere, građani se vežu za ovovremenu Crnu Goru i prihvataju referendumski rezultat iz 2006. godine. Prije na taj način, nego što ih je politika ili ideologija mogla približiti državi. U Pljevljima je na referendum o državno-pravnom statusu Crne Gore izašao 25.251 građanin ili 90,56%, od čega je za obnovu nezavisne Crne Gore glasalo 9.115 građana ili 36,10%. Za zajednički život Crne Gore i Srbije glasalo je puno više građana, 16.009 ili 63,40%.

Političke partije independističkog bloka u Pljevljima su imale više poraza nego pobjeda. Unionisti su ovdje bolje prolazili. I nema u tome ništa sporno. To je volja građana i to se poštuje. Na lokalnim izborima 2018. godine ostvarena je ubjedljiva pobjeda independističkih stranaka. Ja ću sa pravom koje mi pripada zbog tada ponešene odgovornosti, da kažem samo, da sam ponosan što su jedinstveno tu listu glasali i Srbi, i Crnogorci, i Muslimani i Bošnjaci i ostali koji ovdje žive.  

Za današnju Crnu Goru je važno da se svaki njen građanin mora doživljavati kao građanin prvog reda. Nevezano kako je glasao na referendumu, a onda i dalje, nevezano kako mu je ime i prezime? Moramo svi biti jednaki, bez obzira što se na Crnu Goru na jedan način gleda sa Cetinja ili iz Kotora, a na drugi iz Pljevalja, Berana ili iz Rožaja.

Crna Gora je danas članica UN-a, članica NATO saveza i buduća članica EU i to su vrijednosti ovog vremena, koliko god ono bilo komplikovano i teško. Koliko god međunarodne prilike bile nepredvidive, koliko god eskalirale ili izgubile kontrolu. Ali, za nas Pljevljake, naši najveći problemi su interni, oni su ovdje. Njima treba da se posvetimo i da iznad svega, vodimo brigu o Pljevljima.

Kao što rekoh, imao sam dobru volju da se zajedno borimo za Pljevlja. Ideja je bila ponuditi građanima na lokalnim izborima, listu grupe građana, građansku ili gradsku listu, kako vam više odgovara, ali nažalost, zbog nedovoljnog interesovanja, prije svega kompetentnih ljudi od struke i ugleda, prinuđen sam da odustanem od učešća na lokalnim izborima u Pljevljima. Zahvalan sam ljudima koji su činili nukleus jednog ovakog koncepta – Momčilu, Jasminu, Mihailu i ostalima koji su takođe pokazali veliku volju i želju. Jednako i građanima koji su bili donijelu odluku da nas podrže. Svim učesnicima na predstojećim lokalnim izborima želim sreću i uspjeh, pobjednicima da urade za Pljevlja puno više nego što se moglo do sada, puno više nego sam i sam pomogao Pljevljima, dok sam bio u prilici.

Mirko Lola Đačić