Mitropolit Joanikije kazao je danas u intervjuu za Radio Svetigora da se činju njegovog ustoličenja pripisuje politički karakter i to se baš napada on, koji je gradio u Crnu Goru i u Cetinjski manastir, bio na Cetinju iguman i kao rektor bogoslovije.

– Valjda je i sjever Crne Gore Crna Gora, nije samo Cetinje. Neka izvinu svi Cetinjani, još nijesu napravili svoju državu koja se naziva Cetinje. Ali dobro, mi radimo u miru i ne želimo da se raspravljamo, ne želimo da se svađamo i ne želimo da doprinosimo toj graji koja se ovih dana podigla. Zbog toga smo, radi bratske ljubavi i sloge da ničim ne doprinosimo daljem podizanju tenzija, da ničim ne doprinosimo bratskim sukobima, da sa naše strane učinimo sve da se to mirno obavi, da pošaljemo poruke mira. Nije nam do svađe sa braćom, to su naša braća, to su moja braća, to je moj narod, iako oni mene ne priznaju- kazao je mitropolit. 

Podsjetio je da su zarad spuštanja tenzija pristali da se uz manji broj ljudi održi ustoličenje.

– Da bi smo suštinu ovoga svetoga čina ispunili i da bi smo to obavili skromno, ali da bude svječano i lijepo, jer u skromnosti se projavljuje ljepota i možda je ta skromnost i Bogu ugodna i Svetom Petru Cetinjskom i naročito zbog toga što ne želimo obračune, svađe, tuče, čerupanja ovdje pred Cetinjskim manastirom, ne daj Bože, i to je naš stav. Ako neko hoće da se svađa, što kaže Sveti apostol Pavle: ,,mi takvog običaja nemamo”- dodao je vladika. 

Istakao je da su „po savjetu dobronamjernih ljudi, analizirali sadašnju situaciju u Crnoj Gori i žele da doprinosimo unutrašnjoj stabilnosti naše države i bratske sloge u ovom narodu“.

– Prema tome, trebalo bi da svi oni koji poštuju Crkvu poslušaju glas svoje Crkve: da ne podižemo bratske tenzije i da se ne junačimo na braću. Junačićemo se, ne daj Bože, ako budemo napadnuti od neke strane sile, ali mi smo ovdje svi braća, treba da živimo zajedno, ima dovoljno prostora za sve i treba da svi imaju jednaka prava. Naravno, ovdje se radi o jednoj zamjeni teza. Ako sam ja uzurpator, kao što me pojedini ovih dana predstavljaju, neka to gospoda dokažu na sudu. Mogu da idu i do Međunarodni sud i da, nekim zakonitim putem, uklone mene sa Cetinja, koji sam život svoj ugradio i u Cetinje i u Crnu Goru- dodao je Mitropolit. 

Kazao je da posjeta srpskog patrijarha uvijek, praktično, znači prisustvo vaseljenskog pravoslavlja.

„Evo, vidite, sa našim patrijarhom dolaze naši domaći arhijereji Srpske pravoslavne crkve, ali dolazi i sva pravoslavna vaseljena: dolaze nam predstavnici Jerusalimske patrijaršije, arhijereji Ruske pravoslavne crkve sa svim njenim crkvama, i Ukrajinske pravoslavne crkve i Ruske zagranične pravoslavne crkve, Bugarske pravoslavne crkve, naše sestrinske Crkve, s kojom smo nekako najbliži, Poljske pravoslavne crkve i Pravoslavne crkve čeških i slovačkih zemalja. Posebno je radost što Njegova Svetost, Patrijarh srpski Porfirije dolazi, sada kao patrijarh novoizabrani, prvi put u Crnu Goru, i to baš povodom našeg ustoličenja. I to za naš narod, vjerujući, pravoslavni u Crnoj Gori, bez obzira kako se ko izjašnjavao, kako se ko politički opredjeljivao, je veliki blagoslov. On dolazi da donese mir, da nastavi djelo svojih prethodnika koji su svi posjećivali Crnu Goru, i u volji i nevolji. Kad nam je bilo lijepo i kad nam je bilo teško, imali smo utjehu i podršku od naše patrijaršije, od našeg Patrijarha, a u ovom slučaju se radi o nečem posebnom“, kazao je Mitropolit.

Dodao je i da su Patrijarh Porfirije i on prijatelji od studentskih dana.

„Od studentskoga grada pa do Grčke, kada je on tamo studirao, išao sam da ga posjetim i iste godine smo izabrani za arhijereje. On je bio na mojoj hirotoniji, ja na njegovoj i cijelo vrijeme smo kao braća i kao bliski i po našem ishodištu nekako. On je duhovni sin vladike bačkoj Irineja, a ja Mitropolita Amfilohija i oni su učenici oca Justina i sve to je imalo značaj u izgrađivanju našega prijateljstva. On me predložio i na tome sam mu veoma zahvalan, iako mi je dato teško i veliko breme. Naravno, biće mnogo teže nego što je bilo u Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i teško mi je se rastati sa eparhijom, ali pošto je to bila volja i potreba moje Crkve, ja sam uvijek poslušan svojoj Crkvi i svojem Patrijarhu i po njegovom prijedlogu ja sam izabran aklamacijom“, rekao je Mitropolit.