Crna Gora trenutno ima samo 13 ambasadora, i to u Belgiji, Grčkoj, Italiji, Sjevernoj Makedoniji, Rusiji, Turskoj, Francuskoj i Ukrajini, kao i u misijama pri Evropskoj uniji i NATO-u u Briselu, saopšteno je „Danu“ iz Ministarstva vanjskih poslova (MVP).

– Crna Gora od obnove nezavisnosti, u svakom trenutku, bez obzira na političke prilike, u svim diplomatsko-konzularnim predstavništvima ima svoje diplomatske predstavnike, sa razlikom u nivou diplomatskog predstavljanja. Trenutno su na čelu 13 diplomatsko-konzularnih predstavništava diplomate u zvanju ambasadora, dok su u ostalim predstavništvima na čelu otpravnici poslova – naveli su iz MVP-a.

”ČINI MI SE DA, UPRKOS TRUDU OSOBLJA NEKE AMBASADE, MI ŠALJEMO SLIKU NEDOVRŠENOSTI, NEORGANIZOVANOSTI I, NAJBITNIJE, SMANJENE FUNKCIONALNOSTI SISTEMA IZ KOG SVE TO PROISTIČE, REKAO JE PERIĆ.

Ističu da su procedure postavljanja ambasadora propisane Zakonom o vanjskim poslovim i da će blagovremeno informisati javnost kada dođe do imenovanja ambasadora.

Od ukupno 35 diplomatskih predstavnika Crne Gore u inostranstvu, 22 su otpravnici poslova. Predsjednik države Milo Đukanović nije prihvatio pojedine vladine predloge za nove ambasadore, dok neki nisu prošli ni nadležni skupštinski odbor. Takođe, mnogim ambasadorima je istekao mandat, a Vlada nije predložila nove.

Jedan od pokretača Preokreta Srđan Perić kazao je za „Dan“ da nema dileme da je najbolje kada imamo optimizovanu i zaokruženu diplomatsku mrežu i imenovane sve ambasadore.

– Odstupanje od ove postavke svakako znači smanjenje mogućnosti onoga što ova mreža može dati svojoj vladi, državi, odnosno građanima. Naša spoljna politika je refleks one unutrašnje. Ona obiluje posljedicama konfuzije, neznanja, ličnih kaprica i partijskih interesa. Ako je diplomatija oblikovana pod takvim uticajima, onda su jasni i njeni dometi. To je naš ključni problem u ovoj sferi javne politike. Na njega se nadovezuje problem da nemamo ambasadore na značajnim adresama – rekao je Perić.

Pejak: Političarima odgovara stanje sankcija

Kako ističe Pejak, ima i par praktičnih primjera gdje je država neefikasna, a to trpe obični građani.

– Recimo, vozačka dozvola Crne Gore u zemljama EU priznaje se samo godinu dana. Poslije toga naš građanin na privremenom radu mora opet da polaže vozački ispit. To sve naše građane izlaže dodatnim troškovima, iako smo zemlja kandidat za članstvo. Ako smo već kandidat, zašto ne usklađujemo svoje propise sa evropskim? To je jedan bizaran primjer gdje nemamo diplomate koje bi se postarale da takve stvari predoče Vladi kao probleme koje treba rešavati sa zemljama članicama. Takođe, primjer je i saradnja sa zemljama EU po pitanju borbe protiv kriminala.

Neke od spisa i predmeta mogla je da sredi naša diplomatska mreža, da postoji. Izgleda da svima odgovara da Crna Gora bude pod nekom vrstom sankcija. Samo pod sankcijama mogu da postoje političari koji su nastali za vrijeme sankcija. Umjesto da se zemlja otvori za investicije i znanje, mi sve dublje tonemo u tu logiku palanke i vječite periferije – kazao je Pejak.

Kako je dodao, može i otpravnik poslova predstavljati zemlju, ali svakako ne istim intenzitetom u svim aspektima, a naročito to ne može u očima svog domaćina, posebno ne u diplomatiji, gdje se sa povećanom pažnjom vodi računa o etikeciji.

– Ambasador upravo reprezentuje svoju zemlju. On svoj rad prilagođava potrebama države, na način da, između ostalog, daje i potrebne autentične međunarodne informacije i pomaže u jačanju kontakata – od diplomatskih pa sve do ekonomskih. Vlada, odnosno ministarstvo koja dobija kvalitetne i valjane informacije od svoje ambasade ima više argumenata na stolu kada donosi odluku o nekom bilateralnom odnosu ili međunarodnom pitanju – ističe naš sagovornik.

Prema njegovom mišljenju, slika diplomatske mreže govori i o samoj ozbiljnosti zemlje.

– Ne zaboravite da država, da bi pojačala svoj prestiž, za ambasadore često određuje istaknute umjetnike i stvaraoce. Dakle, na prvom koraku mi smo u deficitu, jer uticaji male zemlje na međunarodnoj sceni mogu se predstaviti šarmom, kulturom, elokvencijom. Ne kažem da nismo imali i da nemamo adekvatnog kadra, ali mi i ono najbolje što imamo, po pravilu, ne imenujemo na najreprezentativnija mjesta. Iz ovog ili onog razloga, takve situacije su rijetke.

To bi valjalo da se promijeni. I za drugu stranu je sasvim nebitno koliko se mi politički „bijemo“, to je jasan signal da tu nešto ne funkcioniše kako treba ako nemamo ambasadore na adresama gdje se odlučuje o globalnim pitanjima. Dakle, diplomatska mreža može raditi i na ovaj način, ali koji su njeni dosezi i koju sliku mi šaljemo u inostranstvo?

Čini mi se, uprkos trudu osoblja neke ambasade, mi šaljemo sliku nedovršenosti, neorganizovanosti i, najbitnije, smanjene funkcionalnosti sistema iz kog sve to proističe. A to ko je prvi počeo i ko je više kršio Ustav, to teško da je tema koja se pominje na međunarodnim skupovima, osim negdje možda usput, kao primjer da diplomatska mreža može funkcionisati i bez ambasadora na značajnim adresama – kazao je Perić.