Na današnji dan 1966. godine u Pljevljima, rođen je legendarni jugoslovenski košarkaš Žarko Paspalj. Od malih nogu je volio da se bavi raznim sportovima, a nakon što je naglo izrastao posle 14. godine bilo je jasno da će se baviti košarkom. Svoju karijeru započeo je polovinom 80-ih u Budućnosti, u to vrijeme malom klubu koji je služio kao rasadnik talenata za veće klubove kao što su Partizan, Cibona, Jugoplastika, Crvena zvezda i Bosna.

Pošto je često bila u opasnosti da ispadne iz prve lige, Budućnost se ponekad nije oslanjala samo na svoje kvalitete. Po nepotvrđenoj priči sa početka 80-ih, kada je Paspalj bio junior, Cibona je došla u Titograd na ligašku utakmicu koja je bila beznačajna za nju, ali presudna za nade Budućnosti za opstanak u najjačoj ligi. Dalje se tvrdi da su se dvije strane sporazumjele da se dopusti domaćem timu da pobjedi, dok će zauzvrat Cibonini ljudi moći da gledaju treninge juniora Budućnosti i uzeti bilo kog igrača koji im se dopadne. Znajući da je Paspalj bio najbolji mladi igrač i igrač koji će uskoro mnogo vredjeti, uprava Budućnosti mu nije dozvolilo da trenira nekoliko dana, što je značilo da ga Cibona nikada nije vidjela i da je odabrala drugog igrača.

Nedugo posle toga Paspalj je ušao u prvi tim, značajno doprinjevši trećem mestu Budućnosti u sezoni 1985/86 i polufinalu u kom će izgubiti od kasnijeg šampiona Zadra.

Tokom ljeta 1986. Budućnost je prodala Paspalja Partizanu. U crno-belom dresu odigrao je četiri sezone, 162 prvenstvene i kup utakmice, na kojima je postigao 3379 poena. Bio je jedan od najboljih igrača u svakako najboljoj Partizanovoj generaciji koja je ikad igrala. Zajedno sa Divcem, Danilovićem i Đorđevićem osvojio je 1989. godine Kup Radivoja Koraća. Evropska titula iz 1989. godine došla je kao melem na ranu za neuspjeh doživljen godinu dana ranije u Kupu Šampiona. Ta fenomenalna generacija predvođena na klupi Duškom Vujoševićem iako je igrala sjajno tokom cele sezone, neočekivano je poražena u polufinalu Fajnal-fora tadašnjeg Kupa evropskih šampiona, odigranog u belgijskom Gentu, od Makabija sa 87:82. Pošto je domaću titulu osvojila Jugoplastika, u narednoj sezoni crno-belima je preostalo da učestvuju u “utješnom” Kupu Radivoja Koraća. Poraz od Kantua u prvom finalnom meču od čak 13 poena razlike (89:76) nije obećavao mnogo, ali su na krilima publike koja je do kraja napunila Halu sportova na Novom Beogradu u revanšu Italijani posle spektakularnog meča bili deklasirani sa čak 101:82.

Pored Vlada Divca najzaslužniji za evropsku titulu Partizana bio je upravo Paspalj, koji je ubacio 35 poena u dva finalna meča. Žarko je iz Partizana otišao u NBA ligu u ljeto 1989. godine. Potpisao je ugovor sa San Antonio Sparsima nekoliko nedelja prije nego što je Divac sklopio ugovor sa Lejkersima, tako da je Žarko Paspalj prvi jugoslovenski košarkaš koji je pristupio NBA timu. Međutim, ovaj potez nije bio uspješan, Žarko nije pronašao svoje mjesto kako u Sparsima tako ni u Americi, nastupio je u samo 28 utakmica, postigavši ukupno 72 poena (2,5 po utakmici) za ukupno 181 minut igre i 1990. godine se vratio u Jugoslaviju i u Partizan koji nije zadovoljavao njegove ambicije, ali je po ugovoru bio dužan da još jednu sezonu nosi crno-beli dres. Tu je postao najbolji strijelac lige i predvodio je tim, zajedno sa Đorđevićem i Danilovićem, do final plej-ofa, ali je Pop 84 i bez Dina Rađe bio prejak. I pored svega toga, ukupan učinak u sezoni je obezbjedio Paspalju prelazak u grčki Olimpijakos u ljeto 1991.

U Atini je bio dočekan kao živi bog koji je upravo sišao sa Olimpa. Aerodrom je bio mali da primi hiljade Grka koji su mu klicali. Ostao je u Olimpijakosu tri godine, osvojio dva prvenstva i jedan kup Grčke, ali i bio tragičar finala Evrolige 1994. godine (iako je na fajnal-foru dobio MVP priznanje), kada je promašio šut za produžetak na meču protiv Huventuda. Ipak, i pored toga može se reći da su to bile Žarkove zvezdane godine. Polovina Atine ga je obožavala, druga polovina mrzjela, ali tako je to u Grčkoj, gdje vlada apsolutna podjela na ljuto zavađene pristalice Olimpijakosa i Panatinaikosa. Žarku su navijači „Zelenih” iz Atine sve zaboravili u ljeto 1994. godine kada je potpisao za Panatinaikos. U narednoj godini ona druga polovina Atine ga je obožavala, sve se okrenulo naglavačke, ali Paspalj je ostao superzvijezda evropske košarke.

Posle “zelenih” preselio se u Panionios, gdje mu je trener bio Dušan Ivković. Duda je postao očinska figura za Paspalja, koji je predvodio Panionios do trećeg mjesta u ligi sa nizom odličnih nastupa koji su nagovjestili da je posle dvije možda malo slabije sezone opet na vrhuncu. Posle godinu dana provedenih u Panioniosu Paspalju stiže nova ponuda za nastup u NBA ligi. Ovog puta u pitanju su bili Atlanta Houksi. Ostao je nekoliko mjeseci u Americi, ali nije došlo do potpisivanja ugovora, pa se Paspalj u zimu vraća u Evropu. Polusezonu je odigrao za Pariz Rasing, još po jednu godinu u solunskom Arisu i bolonjskom Kinderu, da bi sa 32 godine odlučio da okonča karijeru.

Ipak, igranje u klubovima od Budućnosti do Kindera, ostalo je u sjenci Žarkovih nastupa u reprezentaciji Jugoslavije. Paspaljeva prva reprezentativna medalja je bronza sa Evropskog prvenstva u Atini 1987. godine, sledi srebrna na Olimpijskim igrama u Selu 1988. godine, kada su Sovjeti bili prejaki. Posle tih početih godina bez zlata, uslijedile su godine dominacije jugoslovenskih košarkaša, u čemu je Paspalj imao jednu od glavnih uloga. “Evropski Dream-team” kako mediji i danas zovu tu ekipu, sa lakoćom je dolazio do zlata na Evropskom prvenstvu u Zagrebu 1989, Svjetskom prvenstvu u Argentini 1990. i Evropskom prvenstvu u Rimu 1991. godine, a Žarko je bio jedan od lidera te legendarne ekipe i često najbolji igrač.

Nažalost iz razloga koji nemaju veze sa sportom, ta generacija se raspala, bez prilike da odigra “meč nad mečevima” protiv američkog “Dream-team”-a na Olimpijskim igrama u Barseloni. Posle godina sankcija, Paspalj se sa reprezentacijom vraća na veliku scenu na Evropskom prvenstvu u Atini 1995, a zatim se 1996. srebrom na Olimpijskim igrama u Atlanti oprašta od reprezentacije.

U martu 2001. Paspalj je preživio ozbiljan srčani udar dok je rekreativno igrao fudbal u Atini i ležao je u bolnici nekoliko nedelja. Drugi srčani udar je preživio u julu 2001. U novembru 2017, Paspalj je doživio moždani udar tokom boravka u San Antoniju. Paspalj je bio u posjeti Gregu Popoviču, kod koga je smješten nakon odlaska iz bolnice.

Paspalj se oženio sa 20 godina, ubrzo nakon što je prešao u Beograd da igra za Partizan. On i njegova žena Milka imaju dvije kćerke: Stašu i Anju.