Prenosimo listu deset najvažnijih događaja u svijetu u 2022 godini, po izboru Novinske agencije Beta:

INVAZIJA RUSIJE NA UKRAJINU

Napad Rusije na Ukrajinu 24. februara gurnuo je svijet u najveću krizu od okončanja Hladnog rata, praćenu tektonskim promenama u međunarodnim odnosima i globalnoj ekonomiji. Invazija ruskih snaga, iz Rusije i Bjelorusije, odnijela je hiljade života vojnika i civila i dovela do najveće izbjegličke krize u Evropi od Drugog svjetskog rata.

Snage Rusije, koja je agresiju pravdala tvrdnjama da želi da „denacifikuje“ Ukrajinu, brzo su stigle nadomak Kijeva, ali su bile primorane na povlačenje uslijed snažnog otpora Ukrajinaca, podstaknutog ogromnom pomoći od zapadnih zemalja. Poslije deset mjeseci rata, Rusija kontroliše djelove četiri oblasti na istoku i jugu Ukrajine (Lugansk, Donjeck, Zaporožje i Herson) čiju je aneksiju proglasila 30. septembra.

Ruske snage posljednjih mjeseci razaraju energetsku infrastrukturu širom Ukrajine, zbog čega su milioni ostali bez struje i grijanja uoči zime. Invaziju prate prijetnje Moskve da će upotrijebiti nuklearno oružje i optužbe za ratne zločine ruskih snaga.

Na međunarodnom planu, posljedica invazije je apliciranje Švedske i Finske za ulazak u NATO, poslije višedecenijske vojne neutralnosti, i davanje Ukrajini i Moldaviji statusa kandidata za članstvo u EU po ubrzanoj proceduri.

Rat je takođe ugrozio globalno snabdijevanje hranom zbog ruske blokade izvoza žitarica iz ukrajinskih luka. Invazija je dovela i do izolacije Rusije, koja je na meti sve oštrijih sankcija Zapada, a isključena je i sa međunarodnih sportskih takmičenja.

U Rusiji, koju su napustile desetine hiljada građana i stotine kompanija, vlasti su pojačale represiju nad neistomišljenicima i cenzuru nezavisnih medija.

SVJETSKA ENERGETSKA KRIZA I RAST INFLACIJE

Globalna energetska kriza, koja je počela prošle godine, eskalirala je 2022. posle napada Rusije na Ukrajinu i sankcija koje su zapadne zemlje potom uvele Moskvi.

Rusija je zbog sankcija u velikoj mjeri smanjila isporuku gasa ka zemljama EU, uključujući obustavu rada gasovoda Sjeverni tok 1. Cijene prirodnog gasa dostigle su rekordnu vrijednost, a cijene nafte najviši nivo od 2008. godine, što je podstaklo inflatornu spiralu i krizu troškova života u mnogim zemljama.

Više cijene energije su usporile privredni rast, brojne porodice dovele do siromaštva, a mnoge fabrike primorale na smanjenje ili obustavu proizvodnje. Zbog dugogodišnjeg oslanjanja na Rusiju u nabavci prirodnog gasa, posebno su pogođene evropske zemlje koje su morale da se okrenu drugim snabdijevačima.

U nastojanju da ukrote krizu, ministri energetike članica EU dogovorili su sredinom decembra gornju granicu cijene gasa, poslije teških višenedjeljnih pregovora. Energetska kriza je podstakla rast inflacije pošto su rastuće cijene energije povećale poljoprivredne troškove i doprinele rastu cijena hrane na globalnom nivou.

U nastojanju da obuzda inflaciju, centralna banka SAD od marta podiže referentnu kamatnu stopu, čime zaduživanje čini sve skupljim, a Evropska centralna banka slijedi tu politiku. Energetska kriza je povećala i upotrebu uglja širom svijeta, čime se usporava prelazak na održive izvore energije.

PAD DVIJE BRITANSKE VLADE I SMRT KRALJICE ELIZABETE DRUGE

Poslije niza skandala i lavine ostavki članova vlade, konzervativni britanski premijer Boris Džonson podnio je ostavku u julu, a kormilo Konzervativne stranke i vlade u septembru je preuzela dotadašnja šefica diplomatije Liz Tras.

Novu premijerku je imenovala kraljica Elizabeta Druga, svega dva dana prije smrti, posle 70 godina vladavine. Kraljica je umrla u svom dvorcu u Škotskoj 8. septembra u 96. godini, a britanska kruna je prešla na njenog sina, koji je postao kralj Čarls Treći.

Liz Tras, premijerka sa najkraćim mandatom u savremenoj istoriji zemlje, podnijela je ostavku poslije svega 44 dana zbog političke i finansijske krize koju je izazvala radikalnim ekonomskim programom.

Za novog vođu konzervativaca i premijera krajem oktobra je izabran Riši Sunak, 42-godišnji bivši bankar i ministar finansija, peti britanski premijer od referenduma o Bregzitu 2016. godine.

Od dolaska na čelo vlade 25. oktobra, Sunak je stabilizovao ekonomiju, potvrdio partnerstvo sa saveznicima od Vašingtona do Kijeva i čak umirio EU nakon višegodišnjeg sporenja Brisela i Londona. Pred njim su ipak izazovi poput slabljenja ekonomije, rasta životnih troškova, niza štrajkova i sve veće podijeljenosti unutar Konzervativne stranke, čija se podrška osipa poslije 12-godišnjeg upravljanja državom.

KATARGEJT

Potpredsjednica Evropskog parlamenta (EP), grčka poslanica Eva Kaili i još tri osobe uhapšeni su u decembru pod optužbom za „kriminalno organizovanje, korupciju i pranje novca“.

Sumnja se da su od Katara primili novac kako bi u EP uticali na odluke koje se tiču te zemlje. Kaili, koja je rekla da je radila po uputstvima predsjednice EP, smijenjena je i u pritvoru je. Njen partner, koji je priznao korupciju, i bivši europoslanik ostali su u zatvoru poslije saslušanja, dok je četvrti osumnjičeni, šef jedne nevladine organizacije, dobio nanogicu.

EP je vratio nadležnom odboru izvještaj o viznoj liberalizaciji za Katar, za koji je glasala i Kaili, iako nije članica Odbora za građanske slobode. U to vrijeme je Kaili na plenarnoj sjednici EP rekla da je Katar „predvodnik u radničkim pravima“.

Korupcionaški skandal u EP izbio je u osjetljivom trenutku rata u Ukrajini i energetske krize, s obzirom da je Katar izvoznik tečnog prirodnog gasa. Katar je odbacio optužbe za podmićivanje upozorivši da bi dalje povezivanje te zemlje sa aferom moglo negativno da utiče na isporuke gasa Evropskoj uniji.

Slučaj „Katargejt“ je na dnevni red EP visoko podigao pitanja morala, korupcije, transparentnosti i lobiranja. Predsjednica EP Roberta Mekola najavila je da to tijelo planira da pojača zaštitu uzbunjivača, da zabrani sve nezvanične poslaničke grupe prijateljstva sa nečlanicama i da preispita poštovanje kodeksa ponašanja europoslanika.

UČVRŠĆIVANJE VLASTI SI ĐINPINGA U KINI

Kineski predsjednik Si Đinping u oktobru je reizabran na čelo Komunističke partije Kine (KPK), čime je nagoviješten povratak te zemlje vladavini jednog čovjeka poslije više decenija podjele vlasti među elitom.

Okružen lojalnim saveznicima, Si je na 20. Kongresu KPK eliminisao ključne rivale i dobio podršku za treći mandat generalnog sekretara partije, čime je dodatno učvrstio vlast. Time je prekinuta praksa ograničenja na dva mandata, uvedena da bi se izbjegla gotovo neograničena moć pojedinca iz vremena vladavine Mao Cedunga.

Tokom Sijeve vladavine pojačano je rivalstvo režima u Pekingu sa SAD, a tenzije u Tajvanskom moreuzu trenutno su na najvišem nivou u posljednjih nekoliko godina otkako je ostrvo Tajvan u avgustu posetila predsjednica Predstavničkog doma Kongresa SAD Nensi Pelosi. Kina od tada uzvraća kopnenim i pomorskim vojnim vježbama, a predsjednik SAD Džozef Bajden upozorio je da će američke snage braniti Tajvan ako ga Kina napadne.

Ovu godinu u Kini obilježili su i najveći protesti od 1989. godine, koji su izbili krajem novembra u više gradova zbog drakonske politike „nula kovida“, koja predviđa preventivno „zaključavanje“ miliona ljudi po kućama. Ta politika je uticala i na ekonomiju, jer građani više od dvije godine nisu slobodno putovali. Vlast je na proteste reagovala represijom, ali i popuštanjem strogih mjera koje su bile povod za proteste.

PRVA KRAJNJE DESNA VLADA U ITALIJI OD DRUGOG SVJETSKOG RATA

Formiranje prve krajnje desne vlade u Italiji od pada fašizma u Drugom svjetskom ratu dočekano je sa zebnjom u pojedinim krugovima zbog neofašističkih korijena najjače vladajuće stranke. Vladu je formirala tročlana koalicija prevodjena strankom Braća Italije Đorđe Meloni (45), koja je na vanrednim parlamentarnim izborima u septembru osvojila najviše glasova.

Uz Braću Italije, vladajuću koaliciju čine i antimigrantska stranka Liga Matea Salvinija i partija Napred Italija bivšeg premijera Silvija Berluskonija. Meloni je položila zakletvu 22. oktobra i postala prva žena na čelu italijanske vlade. Većina rukovodstva Braće Italije potiče iz nekadašnje postfašističke partije Nacionalni savez, nastale iz neofašističkog Italijanskog socijalnog pokreta (MSI), koji su 1946. osnovali bivši zvaničnici vlasti Benita Musolinija.

Iako negira da je postfašista, Meloni i dalje govori da je Musolini „mnogo postigao“, ali dodaje da u njenoj stranci „nema mjesta nostalgičarima za fašizmom, rasizmom i antisemitizmom“. Kampanju je zasnivala na obećanju da će spriječiti dolazak brodova sa migrantima u italijanske luke, na podršci „porodičnim vrijednostima“ i negiranju prava LGBT zajednice.

Jedan od prvih poteza njene vlade bila je zabrana ilegalnih rejv žurki, zbog čega se našla na udaru kritika budući da istovremeno nije preduzela ništa protiv šetnje hiljada Musolinijevih sljedbenika do kripte sa njegovim posmrtnim ostacima.

PROTESTI U IRANU

Smrt 22-godišnje Mahse Amini, koja je uhapšena jer nije pravilno nosila hidžab, izazvala je masovne proteste u Iranu i širom svijeta pokrenula talas solidarnosti sa demonstrantima. Amini je umrla 16. septembra u bolnici u koju je prebačena u teškom stanju poslije hapšenja.

Policija je odbila da objavi snimak hapšenja, a očevici tvrde da je djevojku u kombiju pretukla policija za moral, koja je kasnije rasformirana. U izvještaju sudske medicine, koji je osporilo više od 800 iranskih ljekara, navodi se da je smrt mlade Iranke povezana s cerebralnom bolešću i da nije izazvana udarcima, dok njeni roditelju tvrde da je bila zdrava.

Demonstracije su prerasle u antivladine i postale jedan od najozbiljnijih izazova za iranske vlasti od Islamske revolucije 1979. godine. Prema zvaničnim podacima, u protestima je poginulo više od 300 osoba, dok nevladine organizacije tvrde da je broj mrtvih veći od 480. Zbog povezanosti sa protestnim pokretom, pogubljene su dvije osobe, a aktivisti navode da je još 10 osoba osuđeno na smrt na procesima zatvorenim za javnost.

Uhapšeno je 18.200 ljudi. Ujedinjene nacije, EU i brojne države osudile su događanja u Iranu, dok Teheran optužuje „strane elemente“ da pokušavaju da izazovu nerede u zemlji. Širom Irana i svijeta, obične žene i javne ličnosti skinule su marame, zapalile hidžabe ili ošišale kosu u javnosti kako bi izrazile solidarnost sa demonstrantima.

UKIDANJE USTAVNE ZAŠTITE ABORTUSA U SAD

Vrhovni sud SAD, u kojem nakon vladavine Donalda Trampa veliku većinu čine konzervativne sudije, oborio je pola vijeka star sudski presedan „Ro protiv Vejda“ koji je štitio pravo na pobačaj kao federalno ustavno pravo žena.

Time je pitanje abortusa prebačeno u nadležnost saveznih država, s obzirom da u SAD ne postoji federalni zakon koji bi regulisao tu materiju. Oko polovine od 50 saveznih država, u kojima vlast drže republikanci, odmah je krenulo u ograničavanje ili gotovo potpuno ukidanje prava na abortus. To je bio jedan od razloga relativnog neuspjeha republikanaca na novembarskim međuizborima za Kongres i za ključne funkcije u saveznim državama.

Odluka Vrhovnog suda SAD nije samo žestoko uzburkala američku javnost i poljuljala kredibilitet najvišeg sudskog tijela u zemlji, već je imala krupan globalni odjek, budući da SAD kao ključna velesila imaju uticaj na politike drugih zemalja. Takođe, Vrhovni sud je doneo spornu odluku u vrijeme kada u svijetu jačaju konzervativne tendencije, koje se naročito ogledaju u ograničavanju ili ukidanju prava žena na pobačaj, što je bio slučaj u Poljskoj.

POVRATAK NETANJAHUA NA VLAST U IZRAELU

Lider konzervativnog Likuda Benjamin Netanjahu, najdugovječniji premijer Izraela, vraća se na vlast na kraju 2022. godine, poslije godinu i po dana provedenih u opoziciji. Netanjahu će predvoditi najviše desno orijentisanu vladu u izraelskoj istoriji, poslije pobjede na novembarskim izborima, petim za manje od četiri godine.

Mandat za sastav vlade 73-godišnjem Netanjahuu je povjerio predsjednik Izraela Isak Hercog, na osnovu prijedloga ultradesnih i partija ultraortodoksnih Jevreja koje zajedno sa Likudom imaju 64 od 120 poslanika u Knesetu. Bivšem i budućem premijeru Izraela sudi se za korupciju, zbog čega su izbori zapravo bili referendum o njegovoj sposobnosti da vlada dok traje sudski proces. Netanjahu poriče optužbe i tvrdi da je žrtva „lova na vještice“.

On je na čelu vlade proveo 15 godina, od kojih je 12 godina uzastopno bio premijer, po čemu je rekorder u Izraelu. Rok za okončanje koalicionih pregovora istekao je 21. decembra u ponoć, a Netanjahu je nekoliko minuta ranije obavijestio Hercoga da je uspio da formira vladu. Kabinet Netanjahua je potvrdio da su mu partneri neke od najkontroverznijih ličnosti u izraelskoj politici, ali budući premijer tvrdi da će on određivati politiku i da će „vladati i predvoditi“.

ILON MASK KUPIO TVITER

Američki milijarder Ilon Mask (51) od aprila je kupovao kompaniju Tviter, koja je bila u gubicima, i u oktobru, posle natezanja, postao vlasnik za 44 milijarde dolara. Mask je odmah otpustio kompletno rukovodstvo Tvitera i polovinu od 7.500 zaposlenih.

On je objavio namjeru da broj korisnika platforme poveća pet puta, na jednu milijardu, i da zadrži oglase, iako je tvrdio da neće. Uz parolu o „apsolutnoj slobodi govora“, Mask je u novembru izazvao negodovanje odlukom da bivšem predsjedniku SAD Donaldu Trampu ukine zabranu korišćenja Tvitera, uvedenu zbog „podsticanja na nasilje“ prilikom upada njegovih pristalica u Kongres SAD januara 2021. godine.

Iako je obećavao neutralnost Tvitera, Mask je pred novembarske izbore za Kongres SAD agitovao za opozicionu Republikansku stranku, zbog čega se sumnja da će platformu koristiti u političke svrhe.

Mask, koji je prije kupovine Tvitera izražavao sumnju da platforma ne poštuje slobodu govora, najavio je osnivanje „savjeta za umerenost sadržaja“, što su mnogi protumačili kao cenzuru. Krajem godine, Mask je organizovao anketu o svom odlasku sa čela Tvitera, za šta se izjasnilo 57,5 odsto od 17 miliona glasalih korisnika. Iako je najavio da će poštovati rezultate ankete, Mask se nije povukao, već je najavio da će ubuduće o važnim pitanjima moći da glasaju jedino korisnici koji plaćaju pretplatu.