Ovo nije rat Rusije i Ukrajine, nije rat Rusije, Evrope i Amerike. Ovo je globalni i možda posljednji pokušaj zapadne civilizacije da napadne pravoslavnu etiku i tradicionalne vrijednosti, smatra čuveni ruski reditelj Nikita Mihalkov.

Nagrađivani sineasta koji je posljednjih decenija poznatiji ipak po podršci ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu nego li filmskim nagradama, oglasio se konačno povodom agresije na Ukrajinu, ali je on definitivno ne naziva tako:

„Znamo da postoje podijeljena mišljenja o onome što se dešava, kako u medijima, tako i među političarima, običnim ljudima. Želim da se osvrnem da događaje mirno, pružajući neophodne činjenice. Dva su ključna pitanja: zašto se ovo dešava i ko će od ovoga imati korist – naveo je Mihalkov, uz podsjećanje da je o situaciji u Ukrajini već imao specijalne emisije 2014, godinu dana kasnije i 2017. U februaru 2014. izbili su neredi između civila i bezbjednosnih snaga. Rezultat je bila nasilna konfrontacija i krv“, istakao je podsjećajući da je tadašnji ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič, uz prisustvo međunarodnih zvaničnika, morao da se povuče sa vlasti. 

„Da nije bilo ruske specijalne službe bio bi ubijen. Doveden je u Rusiju. Neću trošiti riječi na haos koji je uslijedio u Ukrajini kada je Petro Porošensko, sa samo sedam odsto podrške, postao predsjednik“, dodaje. „Podizali su generacije djece učeći ih da mrze Rusiju“, kaže Mihalkov. „Možete li zamisliti da neko na ulicama ruskih gradova, naročito dijete, gazi ukrajinsku zastavu. Kako bi tolerantni svijet na to reagovao? Svijet je zatvorio oči na neofašizam usred Evrope.“

A onda se Mihalkov posvetio regionima Donjecka i Luganska, koje su uglavnom naseljavali oni koji „govore ruski i nisu prihvatali ono što se događa u Kijevu“:

„Svi oni iz Donbasa, koji su shvatili šta će se desiti poslije državnog udara u Kijevu, odlučili su da se separatišu. I nastale su dvije republike – Donjecka Narodna Republika i Luganska Narodna Republika. Želeli su da govore na svom, ruskom jeziku, da studiraju na tom jeziku… Održali su referendum, situacija je postala uzavrela i bila je neophodna intervencija. I 2015. potpisan je Sporazum u Minsku, od strane Rusije, Ukrajine, međunarodnih zvaničnika (Njemačke i Francuske). Njime je trebalo da na snagu stupi priznanje specijalnog statusa republika od strane Ukrajine i slobodni izbori. Umjesto toga svakoga dana ljudi u Donbasu su umirali. Čak 14.000 civila preminulo je u Donbasu. Nastavili smo da vjerujemo da postoji nešto što se zove međunarodno pravo i da „naši Zapadni partneri“ žele da pronađu rješenje za rat u Donbasu.“

U to vrijeme u Ukrajini, kako ukazuje, dešavale su se „nacističke procesije, ruski jezik je zabranjen, ugašeni su opozicioni mediji. Paralelno s tim Ukrajina je nastavila da se naoružava. Američki i Nato avioni konstantno su stizali u Ukrajinu. Uprkos razgovorima o mirovnom rješenju Ukrajina je počela da se sprema za rat. Ali, to je počelo još 1991. godine kada su potpisali da će se boriti protiv Rusije“, smatra reditelj.

Rusija je, po njegovom mišljenju, stalno pod prijetnjom da će Ukrajina ući u Nato. Ono što je, po sudu Mihalkova, bilo okidač za današnju situaciju jeste to što se Zelenski u Minhenu založio da Ukrajina dobije status nuklearne sile.

„Cilj je da se Rusija odvoji od Evrope i da svoje ekonomske veze potpuno preusmjeri na Ameriku. Kad bi Rusija i Njemačka sarađivale bile bi vitalna prijetnja Americi. Rusiju optužuju za ugrožavanje bezbjednosti, dok je NATO taj koji se približava ruskoj granici. Šta reći kad Olaf Šolc, najmoćniji čovjek Evrope, genocid u Donbasu od strane Ukrajine naziva smiješnim. A to govori Njemac, čovjek čija je zemlja oslobođena od svega što je uradila Rusiji kada su milioni ljudi ubijeni, strijeljani, spaljeni…Na djelu je hegemonija protiv Rusije“, priča Mihalkov, a onda se poziva i na riječi Slobodana Miloševića:

„Rusi, pogledajte nas i zapamtite da će istu stvar uraditi i vama kad pokažete slabost… Braćo, sjetite se sudbine Jugoslavije i ne dozvolite da i vama urade isto“.

Za kraj nudi svoje lično viđenje agresije svoje zemlje na Ukrajinu:

„Lično sam ubeđen da ovo nije rat Rusije i Ukrajine, nije rat Rusije, Evrope i Amerike. Nije ovo rat za demokratiju u koje naši partneri hoće da nas ubede. Ovo je globalni i možda posljednji pokušaj zapadne civilizacije da napadne ruski svijet, pravoslavnu etiku, na tradiconalne vrijednosti. Onaj koji je vaspitan na ovim vrijednostima nikada neće pristati na ono što nam nude, od istopolnih brakova do legalizacije fašizma. Rat je strašna stvar. Ne znam normalnu osobu koja misli da je rat dobra stvar. Ali, Ukrajina, Amerika i Evropa počeli su da se spremaju za ovaj rat još 1991. I kada su ruske obavještajne službe došle do pouzdanih informacija da će ukrajinske trupe izvršiti invaziju na Donbas, teška odluka je donijeta. Dva su izlaza iz ove situacije – ili ćemo se braniiti, ili ćemo prestati da postojimo. Za kraj nudim mudre riječi jednog pametnog čovjeka: „Bolje je biti obešen zbog lojalnosti, nego nagrađen za izdaju““, zaključio je Mihalkov.