Godišnjica pogibije partizanskog borca, bombaša i narodnog heroja Boška Buhe obilježena je skupom na njegovom spomeniku na groblju na Varoši u Pljevljima.

Kako je saopšteno iz SOBNOR-a Crne Gore, cvijeće i vijence na mjesto njegovog vječnog počivališta položile su brojne delegacije boračkih organizacija iz Podgorice, Bijelog Polja, Kotora, Pljevalja, Andrijevice i susjednog Prijepolja, kao i građani, učenici i nastavnici pljevaljske osnovne škole koja nosi ime Boška Buhe. Skupu su prisustvovale i brojne delegacije boračkih organizacija iz Srbije.

Skup je otvorio Milenko Jović, predsjednik OBNOR-a 1941–1945 Pljevlja, koji je poželio dobrodošlicu prisutnim delegacijama i naglasio važnost očuvanja antifašističkih vrijednosti i tradicije u pljevaljskom kraju.

Nakon uvodnog obraćanja domaćina, prisutnima se obratio Radojica Radojević, predsjednik SOBNOR-a Crne Gore, koji je govorio o životu, djelu i ratnom putu Boška Buhe.

Od Slavonije do partizanskog odreda

Radojević je podsjetio na biografiju Boška Buhe, navodeći da je rođen 1926. godine u slavonskom selu Nova Gradina kod Virovitice, u porodici siromašnih seljaka koji su nakon Prvog svjetskog rata kolonizovani u Podravini.

Nakon uspostavljanja Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine i progona srpskog stanovništva, Boškova porodica izbjegla je u Mačvu, gdje je, sa svega 15 godina, stupio u Mačvanski partizanski odred.

Poslije povlačenja partizanskih snaga iz Srbije, Boško Buha ušao je u sastav četvrtog bataljona Druge proleterske udarne brigade.

Radojević je posebno govorio o njegovoj neustrašivosti, navodeći da je kao dječak-ratnik prošao najkrvavije partizanske bitke na Gatu, Kozari, Tarčinu, Kupresu, Jajcu i Livnu, gdje je postao vođa odjeljenja bombaša.

Susret sa Titom i priča o napadima na bunkere

Radojević je podsjetio i na nastup Boška Buhe na Prvom kongresu Antifašističke omladine Jugoslavije u Bihaću 1942. godine.

. Istorija pamti njegov nastup na Prvom kongresu Antifašističke omladine Jugoslavije u Bihaću 1942. godine. Iako malog rasta, sjeo je za govornicu i pred vrhovnim komandantom Titom uzviknuo: ‘Ja ću da vam kažem, drugovi, kako mi idemo na bunkere…’ Njegova priča o bacanju bombi kroz odžake na ustaška utvrđenja izazvala je opšte oduševljenje, a sam Tito mu je tom prilikom javno čestitao i uručio poklone za pokazanu hrabrost –  naveo je Radojević.

Govoreći o 27. septembru 1943. godine, Radojević je iznio detalje pogibije Boška Buhe.

Kako je kazao, Boško se vraćao sa omladinske konferencije kada je kamion u kojem se nalazio, nedaleko od sela Jabuka između Pljevalja i Prijepolja, upao u četničku zasjedu.

Prema njegovim riječima, Boško je pružio otpor i ubio nekoliko neprijateljskih vojnika prije nego što je podlegao ranama u 17. godini. Na licu mjesta poginuo je i politički komesar bolnice Bogdan Radan, dok je ljekarka Saša Božović ranjena i zarobljena.

„Naša je dužnost da ustanemo protiv revizionizma“

Krajem septembra 1943. godine, uz počasnu stražu svojih drugova bombaša i pred stanovništvom Pljevalja, Boško Buha je sahranjen na groblju na Varoši.

Za narodnog heroja proglašen je 20. decembra 1951. godine.

„Naša je dužnost da oštro ustanemo protiv revizionizma, mijenjanja istorije i pokušaja veličanja poraženih snaga. Lik Boška Buhe nas obavezuje da branimo tekovine antifašizma, slobodu i zajedništvo“, zaključio je Radojević.

Na kraju skupa, kako je saopšteno iz SOBNOR-a, poslata je zajednička poruka da će spomenik na Varoši ostati mjesto vječnog poštovanja i ponosa za sve generacije koje baštine slobodarske tradicije.