Pljevlja i pljevaljska čarsija -Ahmed Tahirbegović

  • 2 mjeseca pre
  • 415 pregleda
  • Izvor: Calameo

TRGOVINA

Pljevljaci su od svih zanimanja, bili najpoznatiji kao trgovci.Postojale su dvije vrste trgovaca : prvi su se bavili trgovinom na veliko (nekoliko bogatih trgovaca ) ,a drugi su imali radnje,u njima su prodavali raznovrsnu robu ,koju su nabavljali na poček i veliku proviziju od trgovaca naveliko.Na taj način su trgovci naveliko ostvarivali znatno veću dobit uz manji rad,od trgovaca koji su robu isporučivali kupcu.Zbog tako velike provizije, i davanje robe kupcima na veresiju , mnogi su trgovci, namalo,naročito u vrijeme svjetske ekonomske krize(1929-1933),bankrotirali.

Pljevaljski begovi, kao što su bili: Murat Selmanović,Mustafa Šećerdzija,hadzi Omer Ćinara,Husein Bošković,Mujaga Hadziatlagić,imali su veliki uticaj na trgovinu i ukupni kapital.Porodica Drnda je takodjer bila bogata i utjecajna, i kao takva,pomagala je obnovu manastira “Sv.Trojica”.Zatim porodice Ćulahovića,Tahirbegovića,Manovovića,Trhulja,dok su Koštovići u svom vlasništvu imali, ckoro cijele Tabhane.U istaknutije i bugatije trgovačke porodice su spadali Alajbegovići (držali su više dućana i pekara),Bubice,Mulovići, itd.

Brzi razvitak privrede u Sandzaku ,prema nepotpunim osmanskim podacima ,početkom 20 stoljeća,zatekao je ovaj kraj sa više stotina  trgovačkih i zanatskih radnji,kahvi i hanova.

Nastali su i novčani zavodi i štedionice.U Pljevljima je osnovana banka Bajić-Hadziatlagić,zatim fočanska- kreditna banka i štedionica manastira ” Sv.Trojice”, a u svim ostalim gradovima Sandzaka postojale su štedionice za finansiranje.Tako je u Bečkoj banci imao kapital Bajrović paša,dok su mnogi trgovci pravoslavci i bošnjaciiz Sandzaka, pored Beograda i Zagreba držali svoj kapital u bankama Soluna i Carigrada.

Vojni garnizoni posebno su zahtjevali uredno i efikasno snadbjevanje.Povećale su se vojne liferacije koje su preuzeli trgovci.Liferacijama za osmansku i austrougarsku vojsku su se bavili skoro svi trgovci, a naročito su se obogatili trgovci iz Pljevalja Bajrovići,Bajići,Đenisijevići,Korijenići,Šećerovićii dr.

Bošnjačko stanovništvo iako je u gradovima bilo najbrojnije ,posle Prvog svjetskog rata , nije bilo ekonomski najjače. U gradovima, medju Bošnjacima ,bilo je dosta bogatih trgovaca i zanatlija,a u njima je življela i većina begova i aga. Ostalu brojnu većinu Bošnjaka činio je srednji stalež i  gradska sirotinja, a posebno posle okupacije Austrougarske.Od tada su u skoro svim gradovima Sandzaka,postojale medzaherske mahale.Osim poznatih trgovaca i zanatlija koji su se brzo uključili u privredne tokove, mnoga izbjegla sirotinja je življela od javnih radova,najčešće kod begova i aga, ili u najboljem slučaju kao subaše,ali opet kod begova i aga.

Medjutim posle Prvog svjetskog rata, najmoćniji ekonomski sloj u Sandzaku, pa i u Pljevljima bilo je pravoslavno stanovništvo.Ono je bilo ekonomski najjače, a i politički najorganizovanije.Držalo je najveći broj robnog prometa,zanatstva, bankarstva i veliki dio industrije.Jedan dio svog kapitala ulagali su pravoslavni trgovci u zemlju,kupujući čitluke za bagatelnu cijenu od propalih aga i begova tako da su pored kapitala ,u trgovini,bankarstvu i industriji,tada imali i velike feudalne posjede , sa kojih su uzimali trećinu.Oni su školovali svoje sinove u Carigradu,Beču,Francuskoj,Švajcarskoj i najvećim evropskim centrima.Mnogim pravoslavnim đacima stipenddije je davala Vlada Srbije.

S obzirom na društveno-ekonomska zbivanja i ratna previranja u to vrijeme na ovom području, ciklično su se pojavljivali usponi i padovi u svim zastupljenim djelatnostima.Tako naprimjer u jednom kraćem periodu ,pred balkanske ratove,povećan je broj dućana -radnji,koji nisu dostigli sjaj iz ranijeg perioda,jer nemaju više one značajne objekte, karavan -saraje ,bezistane,hamame,tekije i medrese.U stvari  ti objekti su 1918 godine ,usled jake eksplozije baruta,zajedno sa cijelom čaršijom izgorjeli.Poginulo je dosta stanovništva.U istom stoljeću čaršija je obnovljena ali bez onih najznačajnijih objekata.

Ustanovljeno je da je na području grada u navedenom periodu , bilo u funkciji 354 radnje-dućana , koje su se bavile trgovine,ugostiteljstvom i zanatstvom.Za razliku od lociranja i strukture radnji po djelatnostima, u periodu osmanske i austrougarske vladavine na ovom području , kada je veliki broj radnji -dućana bio razmješten po mahalama : Varoši,Moćevac,Ševari,ovim popisom je ustanovljeno da od ukupno 454 radnje , u glavnoj ulici bilo koncentrisano 215 poslovnih objekata ili 60,7%,dok je u ostalih18 ulica bilo svega 139 ili 39,3%.

Broj radnji je u odnosu na raniji period povećan, ali je primjetna razlika u izvozu i snadbjevenosti robom, jer su mnoge radnje , naročito u vrijeme svjetske ekonomske krize bile poluprazne.Kao posledica ekonomske krize povećava se nezaposlenost,i siromaštvo gradskog i ruralnog stanovništva, jer je u to vrijeme teško bilo prodati naročito poljoprivredne i stočarske proizvode i to po bagatelnim cjenama.

Mnogi su trgovci bankrotirali zbog neizmirenih dugovanja dobavljačima od kojih su nabavljali robe i davanjem robe na poček (veresiju).Mnogi trgovci su tako ostali bez materijalne egzistencije , pogotovo oni kojima je trgovina bila jedini izvor prihoda.

Dućani u gradu izgradjeni su od mješovitog materijala,(dizma,ćerpić-nepečena cigla,čatma i kamen).a zatvarani su drvenim ćepencima ili kapcima sa prevojznicom,radi boljeg obezbjedjenja,jer se čaršija zatvarala sa prvim mrakom , a osvetljenje je bilo slabo.Čaršiju su noću čuvale pasvandzije(noćni čuvari ).

Za vrijeme Ramazana , dućani i kahve su bili otvoreni do kasno u noć , tako da su se noći provodile ne samo na sjedaljkama , nego i u obavljanju poslova i kupovini kućnih potrepština.Zbog ostajanja dugo u noć , preko dana poslovna aktivnost bi u gradu bila svedena na minimum.Dućani-kahve su otvarani negdje pred ikindiju osim kad su pazarni dani (ponedeljak i petak ).Tada bi čaršija praktično radila najveći dio dana i noći.

U pojedinim dijelovima Glavne ulice , pod jednim krovom je bilo više dućana.Krov je bio sa isturenim tremom , koji se kon struktivno naslanja na drvene stubove , a zajednički krov je bio pokriven ćeramidom.Prostor ispred trema -nastrešnice je kaldrmisan i korišćen za pristup mušterije .Zbog malog korisnog prostora kupac se nije mogao poslužiti unutar dućana, već bi to uradio tražeći odgovarajuću robu ispredbanka-pulta kojim se zatvarao ulazak u dućan.Uobičajeno je bilo da se dućan ne zatvara u podne , kad trgovac ide na ručak .Umjesto zaključavanja stavljao bi se konop izmedju dva stuba ili bi se preprečio pult trgovačkim metrom, što je značilo da je radnja zatvorena.Nikad se nije desilo da neko od besposličara , koji su u to vrijeme bili brojni,pokuša iz tako “zatvorenih radnji “ukrasti iako je bila velika nezaposlenost i siromaštvo u gradu.

Copyright © 2020 PV Informer. Sva prava zadržana.