Moj osvrt na odluku Vlade Crne Gore da preko EPCG uzme cjelokupan iskazani profit prošlogodišnjeg poslovanja Rudnika uglja Pljevlja u astronomskom iznosu od 13,1 milion, pročitalo je desetine hiljada, prenijelo desetine medija i komentarisalo stotine čitalaca. Posjeta ministra finansija i predsjednika Borda direktora EPCG Rudnik uglja je izostala, a samim tim i prilika da na licu mjesta saslušaju mišljenja da se ne radi o 13,1, već o oko najviše nešto ispod 2 miliona evra dividende koja po Zakonu, nesporno, pripada vlasniku kompanije.

Međutim, desile su se brojne druge stvari koje ukazuju da je moje iznošenje ovog pitanja u javnost bilo opravdano, a tvrdenje koje sam iznio nedvosmisleno zasnovane na činjenicama.

Bord direktora Rudnika uglja je prije neki dan, bio podijeljen po pitanju stava prema ovakvoj odluci gazda iz EPCG na način što je protiv ovakve odluke bio predsjednik Borda koji je predstavik Demokrata i jedan član Borda koji je predstavnik SNP-a, dok je podršku ovakvoj odluci dalo dvoje predstavika Fronta i jedan predstavnik SNP-a. Drugim riječima rečeno protiv odluke glasala su dva Pljevljaka, a za odluku po jedan član Borda iz Pljevalja, Podgorice i Nikšića.

Nakon ovako iskazanog stava Borda direktora Rudnika uglja prema odluci po kojoj će sporni profit kompanije od 13,1 milion biti preko EPCG uplaćen Vladi Crne Gore prvo se oglasio predsjednik Borda direktora koji je pored ostalog izjavio: „Činjenica je da na računu Rudnika uglja nema niti je bilo 13 miliona eura, jer oko 2,9 miliona predstavlja kapitalizovanu dobit koja se kao takva ne može tretirati. Sasvim je jasno da akcionar (EPCG) bez dublje analize i konsultacija nije smio donijeti odluku o isplati cjelokupne dobiti. Ako se kompaniji uzme ono što je zaradila veoma teškim radom zaposlenih kako onda ona može da da rezultat koji će biti respektabilan, a kako tek ako se planira uzeti znatno više novca nego što ima”, zaključujući da nema te cijene zbog koje će dići ruku protiv interesa Rudnika, radnika i građana Pljevalja i Crne Gore.

Javnog obrazloženja onih članova Borda koj su imali suprotno mišljenje od svog predsjednika i još jednog člana, nije bilo, ali je uslijedilo saopštenje izvršnog direktora kompanije koji nakon elaboriranja hijerarhijskog vlasničkog lanca i neophodnosti poštovanja zakona kaže: „dužni smo skrenuti pažnju javnosti na činjenicu da su se vremena, ipak, promijenila, te da najvećim crnogorskim kompanijama u energetskom sektoru više ne upravljaju političko-kleptokratske strukture kojima su Pljevlja služila isključivo kao sirovinska baza. Vremena su se promijenila na način što Pljevlja sada imaju suštinski potpuno drugačiju poziciju i što, kako Rudnik uglja tako i Elektroprivreda sada imaju upravljačke i menadžerske timove koji su posvećeni interesu kompanija, ali i brizi za sredinu u kojoj stvaraju svoj dohodak“.

Uz ovakvo ohrabrujuće skretanje pažnje javnosti, izvršni direktor Rudnika ističe ipak da na računu Rudnika nikada nije bilo 13 miliona evra, zbog čega će EPCG sprovesti super reviziju dividende sa posebnim akcentom na iskazanu dobit, čime ćemo dobiti precizniju informaciju o iznosu potraživanja EPCG od Rudnika uglja.

Bilo bi logično očekivati da je izvršni direktor nakon najave superrevizije iskazane dobiti sugerisao da se sačekaju rezultati pa tek onda donese odluka o raspolaganju sa cjelokupnim finansijskim sredstvima od 13,1 milion evra, koja predstavljaju profit Rudnika uglja po završenoj poslovnoj 2020. godini.

Nažalost, izostala je takva sugestija, a umjesto nje je uslijedilo „svojevrsno zavještanje zaposlenima i svim građanima“ da izvršni direktor „nije nikada, pa neće ni sada, bilo kojim svojim postupkom ugroziti poslovanje Rudnika uglja, niti dozvoliti bilo kome dok je god na poziciji izvršnog direktora, da svojim djelovanjem nanese štetu industrijskom gigantu kakav je Rudnik uglja, niti građanima Pljevalja“.

Najiskrenije, hoću da vjerujem riječima i predsjednika Borda i izvršnog direktora Rudnika uglja i ne želim da sebe prestavim većim Pljevaljkom nego što su oni.

Ovdje ću zastati i skrenuti pažnju na još samo jednu činjenicu, a to je potenciranje „upućenosti“ i „dobronamjernosti“ i „posebne osjetljivosti“ građana što je naglašeno kako u saopštenju izvršnog direktora tako slično i u komentaru ministra finansija na moj osvrt.

Nije valjda, dragi prijatelji da sumnjate u dobronamjernost autora ovog teksta koji je prvi javno započeo svu priču? Iako ste na visokim pozicijama, morali biste da imate na umu da autor ovih redova, baveći se skoro tri decenije novinarskim i drugim javnim poslovima, veoma dobro poznaje probleme ne samo Rudnika uglja već i sve druge probleme Pljevalja i Pljevljaka i u tome vam ni malo ne daje pardona, ni vama ni vašim nadređenima profesoru Krivokapiću i Milutinu Đukanoviću.

Toliko o mojoj „upućenosti“, a što se tiče „dobronamjernosti“ i „posebne osjetljivosti“, za Pljevlja i pljevaljske resurse, o tome neka sude Pljevljaci koji dobro poznaju i mene i vas.

I za sam kraj, Pljevljima i Pljevljacima će biti bolje jedino i samo onda kada na čelu ove opštine i na čelu pljevaljske privrede dođu oni koji neće pristati da bez pogovora vežu konja gdje im gazda kaže.

Rekoh i spasih dušu.

Rajko Palibrk