U novu godinu crnogorska ekonomija nije ušla ni stabilnija ni izvjesnija kada je riječ o njenom putu ka oporavku. Naprotiv. Sudeći prema procjenama ekonomskih stručnjaka, čeka nas teška i vrlo turbulenta 2023. U protekloj godini nije učinjeno mnogo dobrog ni na jednom polju ove oblast. Pride, skrenuli smo sa EU kursa, iz Evropske unije stigle su upozoravajuće poruke, a polako ali sigurno gubimo i status lidera u pregovorima. 

Imajući u vidu globalnu ekonomsku krizu uslovljenu ratom u Ukrajini i domaća društveno-politička previranja, ekonomski analitičar Mirza Mulešković za Portal Analitika predviđa nam još jednu ekonomski vrlo neizvjesnu godinu. 

“Posebno će biti izazovna za donosioce odluka ali i za privredu i sve oblasti ekonomije. Kako 2022. godine, tako i u narednom periodu dosta toga zavisiće od situacije u Ukrajini i mogućeg završetka ovog ničim izazvanog rata i napada na nezavisnu zemlju, gdje je osim ekonomije i svega što je uništeno, stradao ogroman broj nevinih ljudi, a to nema cijenu”, kaže Mulešković. 

Bez ohrabrenja u 2023. 

Ni aktuelna politička situacija u Crnoj Gori, kako dodaje, ne daje nam ohrabrujuće inpute da, u tom kontekstu, očekujemo nešto bolju 2023. 

“Negativni komentari od strane EU predstavnika, stopiranje EU integracija,imaće zasigurno negativne reprekusije na našu ekonomiju. Nadam se da će se što skorije ova situacija razriješiti i da će se stanje konačno vratiti u normalu, a Crna Gora opet biti prepoznata kao lider u EU integracijama. Očekujem da ćemo se vratiti kursu donošenja odluka koje su usklađene sa EU legislativnom jer je to jedini ispravan put za Crnu Goru. Sve ostalo, uključujući i inicijativu Otvoreni Balkan, negativno će uticati na sve segmente crnogorskog društva”, kategoričan je Mulešković. 

Stava je da bez smirivanja kompletne situacije u zemlji ne možemo očekivati razvoj i nove investicije, koje su nedostajale u proteklom periodu. 

“Da bismo imali prave investicije moramo imati stabilnu političku situaciju, institucije koje funkcionišu, održivi i predvidljivi poslovni ambijent. U ovom trenutku mi nemamo ništa od toga. Nadam se da će se od početka godine ekonomija vratiti u fokus donosioca odluka, jer upravo ovakve godine krize mogu i moraju biti prilika za sve države. Prilika da se sa investiranjem razvija ekonomija”, poručuje sagovornik Analitike.

Strah ga je, kako ističe, da naša orijentacija nije u tom smjeru već da smo povećali potrošnju, ali samo onu tekuću. 

“Sve ovo može da ugrozi privredu koja je i 2022. pokazala velike probleme i koja se još nije oporavila od posljedica pandemije kovid-19, a već je ušla u novu krizu”, napominje Mulešković. 

Fokus, kako poručuje, mora mnogo više biti na stimulativnim mjerama za razvoj privrede, te otvaranju novih radnih mjesta u realnom sektoru, jer je to, prema njegovim riječima, jedini način da imamo održive javne finansije.

Promijeniti politiku zapošljavanja u javnom sektoru

Sudeći prema predlogu Budžeta za 2023. neće se štedjeti, nema ograničenja nenamjenske potrošnje, deficit je planiran na nivou iznad pet odsto, dok su nedostajuća sredstva 705 miliona eura, pa je planirano novo zaduženje. 

“Ovakav budžet je nastavak i logičan slijed svih politika koje su donijete 2022, gdje je fokus upravo bio na socijalnim davanjima a ne na kapitalnim projektima. Tako se tokom 2022, počelo sa realizacijom tek oko 30% predloženih kapitalnih projekata dok ostali nijesu ni započeti. Ovakvo stanje nije dobro, jer moramo znati da bez kapitalnih projekata nema razvoja Crne Gore”, kaže sagovornik Portala Analitika. 

Mulešković ističe da ukoliko nemamo dobre kapitalne projekte i ukoliko se samo povećava tekuća potrošnja dolazimo u situaciju da moramo da se zadužimo 600 miliona. 

„Zaduživanje nije loše isključivo pod uslovom da se investira u kapitalne projekte. To nije slučaj sa Crnom Gorom, zato dugoročno ovo nije dobro jer se stvara velika razlika u prihodima i rashodima u samom budžetu. Na ovaj način dovodimo se u situaciju da ćemo se zadužiti po nepovoljnim uslovima, ući u aranžmane sa međunarodnim finansijskim institucijama, ili podizati poreze, jer su to koraci koji se moraju desiti ukoliko želimo da imamo normalno funkcionisanje javnih finansija”, ukazuje Mulešković.

Prema njegovim riječima, potrebno je mnogo više novca ulagati u infrastruktru, a politike moraju biti orijentisane ka razvoju privrede. 

“Mora se dodatno raditi na stimulaciji svih sektora ekonomije kako bi se otvarala nova radna mjesta. Moramo stati sa politikom zapošljavanja u javnom sektoru i dodatno raditi na promociji privatnog sektora”, poručuje Mulešković. 

Zakašnjele mjere

Godinu za nama obilježio je konstantan rast cijena osnovnih životnih potrepština, energenata, a stopa inflacije je bilježila rekorde. Muleškovića smo pitali koliki su uticaj na kompletnu ekonomsku situaciju u minuloj godini u našoj zemlji imala dešavanja na svjetskoj sceni, a koliki je udio imala nestabilna politička situacija i dešavanja u Crnoj Gori. 

“Generealno posmatrano, 2022. ostaće zapamćena kao veoma neizvjesna i godina koja će zasigurno ostaviti duboki trag u svim ekonomijama. Vjerovatno je ovo prva godina za koju možemo reći da nismo mogli procijeniti šta će se desiti sjutra, a ne da dajemo dugoročnije prognoze. Ovo je trebalo da bude godina kada bi ekonomije otpočele oporavak od pandemije, ali to se nije desilo, jer smo uporedo sa tom „krizom“ dobili i krizu izazvanu ratom u Ukrajni”, podsjeća Mulešković.

On ističe da su politička kriza u našoj zemlji te manjak komunikacije među donosiocima odluka i onih koji ih predlažu uslovili da mjere koje su trebale da štite životni standard građana budu donijete sa zakašnjenjem. 

„Politička nestabilnost je u značajnoj mjeri uticala na produbljivanje problema u ekonomiji, i to je imalo mnogo veći uticaj nego dešavanja na globalnom nivou, a sigurno će efekti toga biti i dugoročniji, u odnosu na ono što nam je došlo kao posljedica globalnih dešavanja”, napominje naš sagovornik. 

Crnogorski biznis manje poželjan za investiranje

Polje EU integracija ostalo je u pozadini težnji aktuelne vlasti da Crnu Goru okrenu inicijativi Otvoreni Balkan. I dok političari vladajuće većine tvrde da je to dobra prilika za Crnu Goru, ekonomski analitičari, ali i predstavici EU upozoravaju da idemo u pogrešnom smjeru. Sve ovo učinilo je Crnu Goru destinacijom koja je investitorima manje privlačna.

“Nestabilnost, blokada institucija, donošenje odluka mimo pravila EU, bez konsultacija i ekonomskih analiza, sve su to stvari koje su napravile crnogorski biznis ambijent manje poželjnim za investiranje. I to mora da se riješi u najkraćem mogućem roku, jer produžavanje ovakve situacije svakodnevno nanosi veće štete”, kategoričan je Mulešković. 

Srbija zabranjivala izvoz – potreba i(li) politički pritisak

Osim poskupljenja osnovnih životnih namirnica, tokom 2022. rasle su cijene i stočne hrane. To je uslovilo i poskupljenje mliječnih i proizvoda životinjskog porijekla u našoj državi. S obzirom na to da je Crna Gora uvozno zavisna, u više navrata stizale su poruke da će faliti osnovnih namirnice, što se srećom nije desilo. Vlada Srbije u više navrata “mahala” je zabranama izvoza namirnica našoj državi, što je donekle rezultiralo strahom od nestašica i rastom cijena. 

“Period koji je za nama obilježen je konstantnim izjavama o tome da može doći do nestašice hrane, što se nije desilo, a takve izjave su dodatno opteretile građane, koji su imali reakciju kupovine velikih količina tih proizvoda, što nije dobro za tržište. I tada sam govorio, a i danas važi, ne treba davati ovakve izjave i stvarati paniku, jer se na taj način može samo postići kontra efekat”, ističe Mulešković.

Zabrane izvoza susjedne države su, kaže naš sagovornik, stizale kao upozorenje, politički motivisane i kao pritisak da bi se donijele za Srbiju željene odluke. 

“Određene odluke Srbije jesu bile politički motivisane i bile su takve da promovišu pojedine zemlje, koje su članice određene inicijative, dok je s druge strane izvoz bio zabranjen zemljama koje nisu. Tu govorim o inicijativi Otvoreni Balkan i iz ovog ugla jasno je bilo da se htio iskoristiti problem u prometu hrane da se promoviše ta inicijativa i da se na taj način uslovi Crna Gora da postane članica“, napominje Mulešković.

On naglašava da ovo nije dobar način vođenja politike i teško da možemo pričati o komšijskom odnosu ukoliko imamo takav vid diskriminacije jedne zemlje, samo zato što ne želi da učestvuje u eksperimentalnim i neodrživim inicijativama kakva je Otvoreni Balkan. 

Moramo definistati prioritete

Da li smo i koliko naučili u godini za nama i hoćemo li raditi na smanjenju zavisnosti od uvoza pokazaće tekuća godina. Mulešković poručuje da donosioci odluka moraju dodatno raditi na poboljšanju kompletnog ambijenta kako bi se razvijala ekonomija Crne Gore. 

“Prvenstveno moramo usvojiti sveobuhvatan dokument koji bi definisao prioritete razvoja i diversifikacije crnogorske ekonomije i koji bi bio vodilja prilikom kreiranja svih drugih strateških dokumenata Crne Gore. Na taj način bi se jasno postavili prioriteti, koji bi se koristili i kod kreiranja kapitalnog budžeta ali i kod donošenja potencijalnih stimulativnih mjera u cilju razvoja privrede“, pojašnjava Mulešković.

Napominje da Crna Gora ima veliki potencijal u dijelu industrije, energetike, turizma ali i u dijelu koji se odnosi na poljoprivredu. 

„Posebno IT sektor može biti veoma „profitabilan“ u kratkom roku, sa dobro kreiranim politikama i održivim i stabilnim poslovnim ambijentom. Naravno, bez političke stabilnosti teško da možemo računati da će doći i do daljeg rasta i razvoja ekonomije”, ocjenjuje Mulešković. 

Zdravstvo u kolapsu

Naš sagovornik osvrnuo se i na situaciju zdravstvu, koji višestruko trpi posljedice nepromišljene odluke vlade Zdravka Krivokapića o ukidanju doprinosa za zdravstveno osiguranje. 

“Potpuno ukidanje doprinosa za zdravstvo bilo je preuranjeno. Moralo se voditi računa o održivosti sistema i ovaj proces morao se postepeno sprovoditi kako ne bismo došli u situaciju u kojoj smo sada, da imamo problem sa finansiranjem upravo zdravstvenog sistema, kako se i saopštava od strane donosioca odluka”, ističe naš sagovornik.

Kako kaže, upravo zbog odluke koja je donijeta bez ekonomske analize desili su se i problemi u zdravstvenom sistemu, koji su kroz postepenu reformu mogli biti izbjegnuti.

“Iako se ne navodi kao problem, moje mišljenje je da se morala uraditi ekonomska analiza prilikom poreske reforme, koja bi i dala modalitete za prevazilaženje kriza koje mogu nastati ovom reformom. Činjenica je da Crna Gora, prema svim relevantnim međunarodnim institucijama ima problema sa javnim finansijama, posebno sa prihodnom stranom, što nam ne daje pozitivnu sliku o tome na koji način će se 2023. voditi politika upravljanja javnim finansijama”, smatra Mulešković. 

Ceh čeka na naplatu

Vodeći se međunarodnim standardima, i poštujući zakonsku osnovu, minimalna zarada se, pojašnjava on, određuje dogovorom među socijalnim partnerima. Tokom pregovora, poslodavci su pristali na povećanje minimalne zarade upravo zbog olakšica koje im je donijelo ukidanje doprinosa na zdravstvo. Sve češće se od kreatora ekonomske politike može čuti nagovještaj vraćanja doprinosa za zdravstvo, samo je pitanje kome će biti “uručen” ceh. 

“Ukoliko dođe do ponovnog uvođenja doprinosa za zdravstvo, prekršiće se dogovor i dovešće se u pitanje upravo opterećenje koje poslodavac mora da plaća, što u krajnjem može stvoriti velike probleme u poslovanju privrednih subjekata, posebno onih malih, koji i u ovom trenutku otežano posluju. U zavisnosti od odluke Vlade, doprinosi mogu opteretiti troškovnu stranu privrednika, a sa druge strane ukoliko se vrate i na teret zaposlenih mogu da dovedu i do smanjenja zarada“, ističe Mulešković.

Prema njegovim riječima, upravo od modaliteta i odluka Vlade zavisi i konačni ishod ovog problema. 

„Kakva god odluka bila, neophodno je da donosioci odluka, zajedno sa socijalnim partnerima, razmišljaju o tome da, ukoliko dođe do vraćanja doprinosa za zdravstvo, se neki drugi doprinosi, porezi i slično smanjuju kako se ne bi povećalo opterećenje privrednika. I sve ovo mora biti praćeno detaljnom ekonomskom analizom, koja bi dala i modele za prevazilaženje određenih problema”, ističe Mulešković. 

Energetske kompanije i Rudnik uglja primjeri loših odluka

Sumirajući ekonomsku sliku protekle godine, nezaobilazna tema je i ekspanzija partijskog zapošljavanja u nekim od vodećih kompanija u zemlji poput EPCG. 

“Činjenica je da su određene odluke bile više nego upitne i da se neka praksa upravljanja državnim preduzećima, ne mijenja, već se nastavlja i u nekim trenucima postaje problematičnija nego u prethodnom periodu. Jasno je da se, posebno u dijelu upravljanja ljudskim resursima, tj. zapošljavanja, nastavio niz odluka koje nisu dobre u dijelu upravljanja samim kompanijama. Imajući u vidu da se za samo dvije godine, u tri energetske kompanije zaposlilo više od 1.400 osoba, govori nam da su se resursi koristili upravo na način na koji ne bi trebalo. Takva politika je i dovela do toga da većina ovih kompanija trpi velike gubitke i da su se u jednom trenutku čak i zaduživali 48 miliona eura kako bi isplatili samo zarade zaposlenih. Ovo ne bi smjelo da se dešava i ovo su primjeri lošeg upravljanja kompanijama”, ističe Mulešković.

Kao još jedan od loših primjera odluka navodi Rudnik uglja koji je sklopio ugovor za izvoz rude u Srbiju po mnogo nižoj cijeni od one po kojoj se taj proizvod prodaje građanima. 

“Ugovor koji je sklopio Rudnik uglja predstavlja veoma lošu odluku, posebno iz dijela ekonomije i normalnog ekonomskog razmišljanja prilikom vođenja kompanije. Ugovor jeste štetan za kompaniju i nije trebalo da bude potpisan. Godina, kad su upravo kompanije u ovom sektoru morale da ostvare najbolje rezultate biće zapisana kao godina kad su upravo ove kompanije zabilježile veoma loše rezultate. Ovakva politika mora da se svede na najmanji mogući nivo jer sa sa ovakvim odlukama i politikama dovodi u pitanje održivost i opstanak ovih kompanija”, ističe Mulešković. 

Iz evropskih metropola “sve dalje” do Crne Gore

Sagovornik Analitike napominje da jedna od stvari koje su i obilježile ne samo proteklu godinu već i prethodne sad već dvije Vlade jesu bile odluke o osnivanju određenih kompanija i gašenju postojećih. 

„Činjenica je da je većina ovih odluka bila loša što nam se za veoma kratko vrijeme pokazalo. Imamo situaciju da smo osnovali kompaniju Montenegro Works, koja nije imala prvenstveno zakonsku mogućnost da obavlja djelatnosti za koje je bila zamišljena. Za godinu nije uspjela da objavi nijednu analizu poslovanja državnih preduzeća, već je bila samo trošak zbog zarada zaposlenih“, ukazuje naš sagovornik.

Činjenica da je ugašena nakon godinu, kako ističe, dovoljno govori o uspješnosti ovih ideja. 

„Druga kompanija koja je nastala da zamijeni Montenegro Airlines, ToMontenegro, prestavljena kao jedna održiva kompanija koja će uz nula eura da ostvari sjajne rezultate. Vrijeme je pokazalo da to nije tako i da ova kompanija, iako je dobila značajne pozajmice i podršku države ne posluje na pravi način i nije ostvarila one rezultate koji su najavljivani i koje smo svi očekivali već je konstanto u velikom minusu”, kaže Mulešković. 

Ovakvo stanje, ističe on, dodatno je opteretilo crnogorski budžet ali i crnogorsku privredu, posebno turističku, koja je ostala bez atraktivnih avio-linija, dok s druge strane nismo dobili zamjene za njih. ”U narednom periodu mora se vidjeti da li je ova avio-kompanije održiva, i na koji način treba uskladiti poslovanje kako ne bi pravila gubitke. Jasno je bilo od početka da će situacija biti kakva jeste danas. Mora se dodatno raditi na širenju flote, na održivosti finansija ali i na daljem širenju rentabilnih avio-linija, jer se jedino na taj način može održati kompanija u životu”, poručuje Mulešković.

Crna Gora dobila prvi auto-put

Na polju drumskog saobraćaja u Crnoj Gori u 2022. ispisana je nova, istorijska stranica. Otvoren je prvi crnogorski auto-put. Iako je ova investicija u prošlosti dobila brojne kritike i postavljalo se pitanje opravdanosti, Mulešković ističe da je auto-put već sada donio velike benefite crnogorskoj ekonomiji, posebno turizmu. 

“Upravo ovakvi infrastrukturni dometi mogu da donesu razvoj crnogorske ekonomije i moramo se posvetiti mnogo više ovakvim projektima. Veliki infrastrukturni projekti moraju biti u fokusu svih donosilaca odluka. Ipak, u ovom trenutku teško je govoriti o nastavku izgradnje ove saobraćajnice jer situacija u javnim finansijama nam i ne ide naruku. Činjenica je da ćemo morati da se zadužimo i za nastavak izgradnje ove saobraćajnice, a znamo da ćemo se i ove godine zadužiti za tekuću potrošnju a ne kapitalne projekte. Jasno je da se mora razmišljati u tom pravcu jer upravo povezivanjem svih putnih pravaca u budućnosti donijeće velike benefite posebno za turizam, ali takođe i za sve druge grane ekonomije jer će se na taj način povećati i ekonomičnost i efektivnost svih privrednih subjekata”, zaključuje Mulešković.