Preko interneta je moguće naručiti gotovo sve pa i drogu. Majka učenika jedne podgoričke škole je prije desetak dana medijima otkrila da zahvaljujući društvenim mrežama kao što su Instagram ili Fejsbuk dileri droge pronalaze put do kupaca među kojima često budu i maloljetnici.

Prevencija

– Rješenje ovog problema prije svega leži u prevenciji, odnosno da roditelji moraju preduzeti sve moguće mjere kojim se prevenira interesovanje i potreba da dijete uopšte ikad posegne za drogom – kazao je za Pobjedu, izvršni direktor nevladine organizacije Preporod Darko Bulajić.

Drogu naručenu preko društvenih mreža, dostavljaju osobe na skuterima, sa kacigama, da kupac – dijete ne može znati ko mu je prodao drogu.

– Droga se ne dešava nekom tamo dalekom. Droge ima u Crnoj Gori i postoji mogućnost i da se vaše dijete nađe u lošoj situaciji. Možda ste preduzeli sve što ste kao roditelj tog momenta procjenjivali da umijete i možete uraditi za svoje dijete. Isto tako je uradila i većina roditelja čija se djeca danas drogiraju. Želim da kažem da može biti nedovoljno. Zato nikad ne prestajte komunicirati sa svojom djecom – poručio je Bulajić.

Bulajić navodi da Preporod ni u jednoj svojoj kancelariji ili savjetovalištu nijesu radili sa zavisnicima koji su drogu nabavljali preko društvenih mreža ali da ima određena saznanja kada je u pitanju ovaj način prodaje narkotika.

– U Preporodu nijesmo imali ovakvih slučajeva, niti u jednoj našoj kancelariji i savjetovalištu. Ali smo čuli od kolega da su imali ovakvih slučajeva i da su to zatvorene grupe. Komunicira se samo ,,po preporuci“ – pojašnjava Bulajić. On navodi da profili preko kojih se prodaje droga budu aktivni po sedmicu nakon čega se gase.

Drogu naručenu preko društvenih mreža, dostavljaju osobe na skuterima, sa kacigama, da kupac – dijete ne može znati ko mu je prodao drogu.

– Daš novac, dobiješ paketić, i gas. Ponavljam da pretpostavljam. Pretpostavljam, takođe, da se radi o mlađim osobama, koje još puno loših stvari nijesu doživjele od svog drogiranja, pa ih i roditelji teže detektuju i primjećuju simptome.

Posljedice 

– Takve osobe, na počecima zavisničkog staža i ne traže pomoć. Još nijesu počeli da osjećaju ozbiljnije posljedice svoje pogrešne odluke, da se odupru prilici da konzumiraju bilo koju psihoaktivnu supstancu – navodi Bulajić.

Prvi koji ima najviše šanse da otkrije da se djete drogira su roditelji. Međutim, u strahu da djete ne bude stigmatizovano, oni najčešće odlučuju da slučaj ne prijave školi niti policiji i odlučuju da samostalno i u tajnosti rješavaju novonastali problem.

Bulajić navodi da nadležne institucije nemaju ni podatak koliko je punoljetnih zavisnika/ca, a kojih je sigurno preko 90 odsto od ukupne zavisničke populacije

Iz bogatog iskustva, Bulajić poručuje roditeljima da skrivanjem problema odustaju i od minimalne šanse da ga riješe i pomognu djetetu i izvedu ga na pravi put.

– Još nijesam vidio da se od takve vrste ophođenja iko okoristio. Naprotiv. Problem bi narastao, i svakako bi došao momenat kada ga više nije ni moguće skriti. Zato je bolje što prije da se krene u proces tretiranja problema. Što se prije krene raste vjerovatnoća da ishod bude uspješan – poručuje Bulajić.

On insistira na tome da roditelji kontaktiraju nadležne instance i daju što je moguće više informacija koje bi mogle poslužiti da se riješi problem u koji je njihovo dijete zapalo. O broju maloljetnika koji su zavisnici o drogama nema tačnih podataka, samo se mođe pretpostaviti.

Bulajić navodi da nadležne institucije nemaju ni podatak koliko je punoljetnih zavisnika/ca, a kojih je sigurno preko 90 odsto od ukupne zavisničke populacije. Kada su pitanju neophodni koraci koje treba da preduzme država ali i njeni građani u iskorjenjavanju problema narkomanije među najmlađima, Bulajić ističe da se radi o kompleksnoj problematici.

– Teško je odgovoriti na ovako kompleksno pitanje, ali vjerujem da je više pravaca kojima bi se trebalo kretati da se značajnije umanji stopa zloupotrebe psihoaktivnih supstanci kod maloljetnika – kazao je Bulajić.

Iskorjenjavanje problema zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, Bulajić vidi kroz detaljnu edukaciju od ranijih razreda osnovne škole, podrške pri osmišljavanju slobodnog vremena kod djece, motivisanost nastavnog kadra, edukacija roditelja i staratelja, ali i edukacija edukatora. Bulajić zaključuje da je početak pravog rješenja zavisnosti od droga kada se ova problematika nađe među top prioritetima donosilaca odluka u Crnoj Gori.