Prvo kupili željezaru, pa pitali smiju li

    1 godina pre 254 pregleda Izvor: pobjeda.me
Foto : EPCG –

Elektroprivreda je tek prekjuče Agenciji za zaštitu konkurencije (AZK) dostavila tekst ugovora vrijednog 20 miliona eura o kupovini željezare od Tosjali grupe. Istog tog dana su kod notara zaključila kupoprodajni ugovor za željezaru, prema kojem će odmah isplatiti 15 miliona, a do polovine narednog mjeseca ostatak ugovorene sume.

– EPCG je uspjela da imovinu koja, po preliminarnim procjenama, vrijedi 65 miliona eura kupi za 20 miliona eura – saopšteno je iz ove kompanije.

Iz Agencije su potvrdili da su u četvrtak dobili ugovor i zahtjev za mišljenje o usklađenosti sa Zakonom o kontroli državne pomoći.

– Imajući u vidu da će vjerovatno biti potrebna dopuna, imamo zakonski rok od 15 dana od trenutka kada je dokumentacija kompletirana do donesemo mišljenje – rečeno nam je iz AZK.

Ranije je predsjednik Savjeta AZK-a Dragan Damjanović kazao da, ukoliko se utvrdi da ugovor nije usklađen sa ovim zakonom, mogu naložiti povraćaj neusklađene državne pomoći. Osim njih, konačnu riječ na ovaj posao trebalo bi da da i Generalni direktorat za konkurenciju Evropske komisije, kojem je Crna Gora dužna da šalje informacije u vezi eventualnih intervencije u sektoru čelika.

Advokatica Bisera Andrijašević je nedavno ukazala da bi neprijavljivanje državne pomoći na ocjenu AZK i eventualna neusklađena pomoć mogla biti prepreka u ispunjavanju obaveza iz poglavlja konkurencije u pregovorima sa EU. Kazala je da se rješavanju teškoća u kompanijama mora pristupati analitički i sistematično uz prethodnu izradu plana restruktiruranja baziranom na ekonomskoj analizi, kojim će biti omogućeno da kompanija postigne finansijsku održivost bez dalje pomoći.

– Sve drugo, ma koliko da je zatvaranje takvih kompanija sistemski važno ili politički osjetljivo pitanje, dugoročno predstavlja traćenje novca poreskih obveznika – zaključuje Andrijašević.

Nova firma

Iz EPCG rečeno da će nakon što registruju novu ćerku firmu „EPCG-Željezara Nikšić“ za početak angažovati 88 lica za formalno-pravne i tehničke poslove, od kojih bi desetoro trebalo da bude u menadžmentu, za nadzor 53 i održavanje kruga 25, kako bi nova kompanija ispunila uslove za nesmetan početak proizvodnog procesa.

– U narednim fazama, sa Konstrukcijama, Podkonstrukcijama, Kovačnicom i Solarima, nova firma bi bila u prilici da, etapno, zapošljava dodatan broj radnika do biznis planom predviđenih 304 – kazali su iz EPCG.

Toj kompaniji EPCG će ustupiti imovinu fabrike, kojom će rukovoditi dosadašnji sekretar za uređenje prostora opštine Nikšić Đorđije Manojlović, koji je na posljednjim izborima u ovoj opštini bio na listi GP Ura. On je juče novinarima saopštio da očekuje da proizvodnja počne „za koji mjesec“, te da će solarna elektrana biti postavljena na krovovima i raspoloživim površinama.

Upitani da li je konstrukcija krovova koji datiraju iz pedesetih godina prošlog vijeka dovoljno stabilna da bi se postavili planirani solarni paneli, iz EPCG je rečeno da je snaga priključka na kupljenoj imovini 60 megavata, te da će na krovovima postavljati panele snage do 20 megavata, a ostatak na ostalim površinama bivše fabrike.

Biznis plan

Biznis plan, kako nam je rečeno iz EPCG, uradila je kompanija G Consulting, a kako nam je kazao predstavnik bivših željezaraca Ivan Vujović koji je imao uvid, riječ je petogodišnjem planu na osnovu kog će biti raspoređeni na radnim mjestima za koje im neće biti potrebna prekvalifikacija, a što su nam potvrdili i iz EPCG. Radnici hoće pisanu garanciju da će biti zaposleni te da svaki od njih, u momentu angažovanja, dobije ugovor na neodređeno. To bi, kako je najavio Vujović, trebalo da bude predmet pregovora sa EPCG koji očekuju iduće nedjelje. Imajući u vidu da je za fabriku plaćeno 20 miliona eura, radno mjesto, dakle, košta 65,8 hiljada eura. I to bez eventualnih nabavki opreme i prenamjene pogona.

Na pitanje da li im mogu garantovati da će svi bivši radnici željezare biti zaposleni u novoj firmi, iz EPCG su naveli da im je stalo da svi dobiju priliku da ponovo počnu da rade.

– Moramo voditi računa o obavezi zahtjeva procesa proizvodnje i zakonske regulative u oblasti radno-pravnih odnosa. To znači da ćemo morati da za sva buduća neophodna radna mjesta u novoformiranoj firmi, raspišeno oglas – kazali su iz EPCG.

Kako je EPCG kupovala Rudnik uglja, a kako nikšićku fabriku

Iako je riječ o državnoj kompaniji, EPCG je odluku o kupovini željezare donijela praktično samostalno. Da je Vlada dala zeleno svjetlo na ovu kupovinu ljetos je saopštio premijer Dritan Abazović nakon sastanka sa predsjednikom borda EPCG Milutinom Đukanovićem, ali prema javno dostupnim informacijama, ministri se na sjednicama Vlade o tome nijesu izjašnjavali. To je i potvrđeno u oktobru, kada se na Skupštini akcionara EPCG, iako je stavljeno na dnevni red, nije odlučivalo o ovom poslovnom potezu, imajući u vidu da je predstavnik državnog kapitala i državni sekretar u Ministarstvu kapitalnih investicija Admir Šahmanović kazao da se ne može o tome izjasniti, jer ni Vlada nije zauzela stav. Tražio je od odbora direktora studiju opravdanosti te investicije, što, prema nezvaničnim informacijama EPCG nije dostavila.

To je značajno drugačija procedura u odnosu na onu sprovedenu prilikom kupovine akcija Rudnika uglja prije nekoliko godina kada su u tu odluku bili uključeni resorno ministarstvo, Vladina Komisija za ekonomska pitanja i Vlada, a konačnu riječ je dala Skupština akcionara. Analizu isplativosti tog posla radila je revizorska kuća Deloit, koja je angažovana na osnovu javnog tendera. EPCG je za željezaru angažovala G Consulting grupu, a prema podacima Elektronskih javnih nabavki, bez tendera. Kako postoje dvije G Consulting grupe, a oni nijesu precizirali koja je, navodimo podatke obje forme. Jedna je iz Novog Sada, osnovana 2021. godine, vlasnik, osnivač i jedini zaposleni je Miloš Grgić (36). Istoimenu firmu iz Podgorice, koja zapošljava dvije osobe, osnovao je 2018. godine Dragan Goranović.

Aktuelni menadžment EPCG pravo da samostalno odlučuju o 20 miliona eura vrijednom poslu crpe iz statuta koji predviđa da bord direktora može raspolagati imovinom do desetine vrijednosti kapitala koji, prema njihovim navodima, prelazi 700 miliona eura.

Kupovina Rudnika uglja isplatila se nakon četiri i po godine.