Elektroprivreda Crne Gore reagovala je na izjavu bivšeg ministra privrede, Vojina Đukanovića, da će partijsko zapošljavanje i krčmljenje EPCG dovesti do restrikcija struje.

Reagovanje prenosimo integralno:

”U jeku globalnih energetskih problema, Crna Gora je, za sada, jedna od rijetkih zemalja u kojima kompletan teret krize snosi energetski sektor. Sama činjenica da naša kompanija, usred inflacije, nije povećala cijenu električne energije niti je uvodila restrikcije, govori više od bilo čega drugog, naročito kada se uzme u obzir da je, zbog promjena na tržištu, uvezena električna energija u 2021. godini koštala 28, a ove godine 117 miliona evra. U tom smislu, očekujemo da se u javnom prostoru povede ozbiljna diskusija o energetskoj krizi te da se, konačno, oglase i ljudi od integriteta, čije bi sugestije mogle da budu od velike koristi. Tako nešto bi bilo veoma značajno za cio sistem, jer je opštepoznato da se nigdje, pa ni kod nas, energetska kriza ne može riješiti bez učešća države, privrede i samih građana.

Ipak, svjedoci smo činjenice da se u kriznim vremenima, poput ove koja pogađa cjelokupnu svjetsku privredu, a naročito energetski sektor, pored stručnjaka, često javljaju i razni demagozi i nadripolitičari, ukratko, lica bez bilo kakvog profesionalnog kredibiliteta. Jedan od takvih je i famozni Vojin Đukanović.

Tako je dotični, polazeći, valjda, od ličnog iskustva, izveo zaključak da rad u kompaniji koja je u većinskom vlasništvu države podrazumijeva nesavjesno poslovanje. Razumijemo da nije lagodno živjeti sa spoznajom da ključnu stavku u radnoj biografiji predstavlja podatak da ste firmu koja je imala preko 7.000 zaposlenih doveli do toga da, nakon decenija promašenih odluka, ima tek nešto više od 200 radnika. Ne manje važno, ista ta firma je, nekad, bila okosnica razvoja i Nikšića i Crne Gore, a danas se, poslije višegodišnjeg iživljavanja eksperata poput Vojina Đukanovića, nalazi u vrlo nezgodnoj situaciji iz koje, možda, može da je izvuče upravo EPCG AD Nikšić.

Ista osoba je pokrivala i neke javne funkcije, igrom slučaja, baš u vrijeme kada se država nalazila u najgoroj mogućoj poziciji. Učinak? Dan-danas se ljudi iz državne administracije i privrede hvataju u koštac sa problemima koje im je u nasljeđe ostavio, između ostalih, Vojin Đukanović.

Takav ekspert cijeni da nije trebalo prodavati električnu energiju u prvom kvartalu, propuštajući, po običaju, da nam saopšti od kog novca bi se kupovale nedostajuće količine u kritičnim periodima.

Ekspert Vojin Đukanović, nadalje, drži slovo o potrebi da se ulaže u razvoj, s tim što mu, po običaju, promiče mnogo bitnih detalja. Prvo, upravo je aktuelno rukovodstvo pokrenulo razvojne projekte poslije četrdeset godina. Da, onih četrdeset godina tokom kojih se novac iz EPCG usmjeravao u budžet, a novih postrojenja nije bilo. Ostaje nepoznato šta je sprečavalo Vojina Đukanovića da, kao nekadašnji član OD EPCG, učini nešto u pogledu ulaganja u razvoj. Drugo, VE „Gvozd“ i HE „Komarnica“ su među ključnim projektima za EPCG i dan-danas. Treće, sva sreća da eksperti poput Vojina Đukanovića nijesu u poziciji da sada rukovode politikom u pogledu kupoprodaje električne energije, jer bi, u tom slučaju, EPCG vrlo brzo došla do pozicije u kojoj se sada, zaslugom Vojina Đukanovića, nalazi Željezara.

Napokon, riječ-dvije o zapošljavanju. Ekspert Vojin Đukanović ukazuje na to da nekada nije bilo jednostavno dobiti posao u EPCG. Da, saglasni smo. Nekada su mnogi ljudi bili uslovljavani time da, uz prijem u radni odnos, preuzmu i neke članske karte. Razumijemo da ljudi poput Vojina Đukanovića imaju problem da prihvate činjenicu da su sada vrata ove kompanije otvorena za sve one koji svojim radom mogu da doprinesu njenom boljitku. Eventualna politička pripadnost u tom pogledu posve je irelevantna. Danas je preduslov konkurs, kao posljedica razvojnih potreba Kompanije. Da, onih razvojnih potreba koje nijesu postojale dok su privredom vedrili i oblačili eksperti slični Vojinu Đukanoviću. Da nije bilo tako, ne bismo danas bili prinuđeni da uvozimo, nego bismo, nakon 1982. godine, imali niz novih postrojenja, upravo onih na čijoj izgradnji danas radimo.

Svaki današnji problem privrede jeste posljedica katastrofalnog rada ljudi poput Vojina Đukanovića, koji su tim sektorom upravljali tokom prethodnih trideset i kusur godina. Nadamo se da praksa prema kojoj o privredi odlučuju takvi pojedinci ostaje samo dio ružne prošlosti.

EPCG radi!”