Svaka aktivnost lokalne vlasti, koja za rezultat ima poboljšanje uslova života i rada stanovnika Pljevalja od lokalne opozicije mora biti dočekana „na nož“. To je jasno i razumljivo, jer osnovni zadatak opozicije je da kritikuje i relativizira ono što radi vlast. Što je aktivnost vlasti bolja i učinkovitija, što ima bolji efekat na građane, to je i jača, nervoznija i bizarnija reakcija opozicije, jer njoj tada akcije opadaju. Najveći problem opozicije u takvoj situaciji, kada je aktivnost vlasti pogodila u centar, šta reći, kako nešto izmisliti, a ne obrukati se. Konstruktivna i prava opozicija, koja prepoznaje dobru ideju, ideju u interesu građana, podržava je i traži način da se i ona uključi u realizaciju.  

Međutim, opozicija koja ne radi u interesu građana, već samo u interesu očuvanja svojih funkcija i fotelja, u takvoj situaciji se ne ponaša racionalno. Tada se pribjegava populizmu, relativizaciji i sličnim metodama, koje imaju za cilj kritiku i nipodaštavanje svega što radi vlast. Napadi, izjave i saopštenja izgledaju amaterski, neargumentovano, smiješne i onome ko se baš ne razumije u tu oblast.

Pitanje, zašto je pelet bolji energent od uglja, koje se čulo na sjednici Skupštine opštine Pljevlja od strane opozicionog odbornika, najviše govori o tome koliko se u grijanje razumije onaj ko je postavio pitanje ili onaj ko mu je napisao pitanje.

Zašto ne može da radi kotlarnica na pelet u Pljevljima, iako ih ima već nekoliko, većih kapaciteta, i od nekoliko stotina kilovata i do sada se nije čula ama baš nijedna ružna riječ o njihovom radu. Ekološki su najčistije, bešumne, dobrog stepena iskorištenja (oko 90%), lake za upravljanje i održavanje, itd. Prelazak preko hiljadu pljevaljskih domaćinstava, sa uglja na pelet, kao energent, je praktični dokaz prednosti peleta.

U prvom dijelu teksta “Rovčanin kritikovao Opštinu Pljevlja: Vraćaju grad 50 godina unazad”, od strane g. Rovčanina, se ističe da se „želi modernIzovati kotlarnica 100 metara od gradskog šetališta i gradskih trgova, i ulažu novac u nešto što ne može da radi da je od zlata, pa ni po propisima iz 20. vijeka“. Međutim, u daljem tekstu se nigdje ne spominje da je bilo ko rekao da se u kotlarnici u Skerlićevoj žele modernizovati kotlovi. Vjerovatno se polazi od podvalentne pretpostavke da se u prvoj rečenici, u nedostatku argumenata, u neistinitoj, ali u populistički efektivnoj formi, definišu problem i krivac po mjeri g. Rrovčanina.

Jedini tačan iskaz u navodima g.Rovačanina je da kotlovi u centru grada neće i ne mogu zamijeniti toplifikaciju. Toplifikacija Pljevalja je najbolje rješenje smanjenja zagađenja vazduha, ali samo od sagorijevanja u ložištima. Poznato je da imamo gradova u kojima nema loženja ni uglja ni peleta, a veliki broj automobila i tiha klima stvaraju velike ekološke probleme.

Postavljanje kotlova na pelet na nekoliko lokacija, iz kojih bi se grijali prostori koji su se do sada snabdijevali toplotom iz Skerlićeve, nije rješenje koje ima za cilj da zamijeni toplifikaciju. To niko nije ni pomislio, ni rekao, iz lokalne vlasti. To je insinuacija g. Rovčanina, koja ima za cilj da građane navede na pogrešan zaključak. Cilj montaže kotlova na pelet na nekoliko pogodnih lokacija, iz kojih bi toplota zamijenila onu koja dolazi iz kotlarnice u Skerlićevoj, je smanjenje sagorijevanja uglja u kotlarnici u Skerlićevoj, smanjenje emisije CO₂ i zagađenja vazduha, smanjenje gubitaka toplote i vode i bolje grijanje za građane. Smanjenjem toplotnog opterećenja kotlarnice u Skerlćevoj bolje grijanje bi imali oni koji bi ostali priključeni na nju.

Teško je zamisliti da danas postoji osoba koja argumentovano i javno zagovara ostanak uglja kao energenta i ne želi ugalj zamijeniti peletom. Onaj ko tako misli i tvrdi realno želi da se nastavi sagorijevanje uglja i vraća sve više od 50 godina unazad. Ako takve izjave daje političar, rukovodilac najveće energetske kompanije u državi, onda je to, osim ekološko – tehničkog ozbiljan i politički promašaj.

Pažljivijim čitanjem teksta dolazi se do zaključka da stvarna tema nije zamjena uglja peletom u gradskoj grijanju, već uočena nesposobnost, ubrzo odlazećeg menadžmenta EPCG, na poslovima dalje realizacije projekta toplifikacije Pljevalja, za koju optužuju rukovodstvo Opštine Pljevlja.

Problem toplifikacije Pljevalja datira još iz osamdesetih godina prošlog vijeka prethodnog milenijuma i uvaženi Nikola je pokušao da riješi “milenijumski problem”, naravno na sebi svojstven način i da projekat toplifikacije pripiše samo sebi.

Kao što je i laičkoj javnosti poznato toplifikacija se sastoji iz tri osnovna elementa: izvora toplote (u našem slučaju Termoelektrana), glavnog magistralnog voda od izvora do kotlarnice SC „ADA“ i trećeg dijela, „sekundarne mreže“, koja distribuira toplotu od magistralnog voda do krajnjih potrošača.

Da se odmah, prije bilo kakve analize, raščisti sa trećom trećinom, sekundarnom mrežom. Nju niko ne spominje, osim neki entuzijasti iz termo struke, koji kažu da je projektni zadatak za nju već trebao biti napisan. Gospodin Rovčanin niti jednom riječju je do sada nije spomenuo. Znači, trećina toplifikacije ga apsolutno ne zanima. Šta je sa ostatkom, preostale 2/3?

Ekološkom rekonstrukcijom Termoelektrane Pljevlja projektovana je izgradnja osnovog  i rezervnog izvora toplote za toplifikaciju. G. Rovčanin je tada bio pravni referent u „Vodovod“ doo – Pljevlja i nije ga zanimalo što je naknadnom intervencijom tadašnje Vlade Crne Gore, Projekat izgradnje osnovnog i rezervnog izvora za toplifikaciju, sa pumpno – izmjenjivačkom podstanicom, uvršten u ekološku rekonstrukciju. Vrijednost tih radova, kao dijela ekološke rekonstrukcije TE Pljevlja,  je oko 5,5 mil €.

Dolaskom na mjesto direktora EPCG, Nikola Rovčanin, sa svojim „stručnim“ timovima je na sve moguće načine pokušao da sabotira, ne projekat izrade toplotnih izvora za toplifikaciju, već cijeli projekat ekološke rekonstrukcije Termoelektrane Pljevlja. Da li mu nisu odgovarali javnim tenderom odabrani izvođači, da li mu se kao union pravniku nije dopadao tehnološki proces ili dinamika radova? Možda je samo želio da sve poništi, pa zatim na brzinu sve ponovi i prikaže kao svoj patent, kao da prije njega nije postojalo ništa.

Ideja poništenja projekta ekološke rekonstrukcije je propala, na žalost novog menadžmenta. Kada je dokazano da je sve rađeno u skladu sa zakonima i pravilima struke, kada nisu nikoga optužili, jer nisu imali osnov, iako su mjesecima češljali svaki papirić po minimum dva puta, rukovodstvo  EPCG je progutalo knedlu i počelo prikazivati cijelu priču ekološke rekonstrukcije i toplifikacije, kao svoju. Ta je sudbina zadesila i projekat izvora toplifikacije. Menadžment EPCG je pokušavao da ga zaustavi, ali bezuspješno.

Znači prva trećina toplifikacije Pljevalja je počela prije g.Nikole, biće i posle g.Nikole, vrlo brzo.

Druga trećina toplifikacije, izrada magistralnog toplovoda od TE Pljevlja do SC“ADA“ je nezasluženo postala sinonim cijele toplifikacije. Obzirom da menadžment EPCG nije mogao da utiče na neki od dva pomenuta dijela toplifikacije, onda su se „okomili“ na magistralni vod, odnosno jednu trećinu toplifikacije, da ga prikažu kao sudbonosno pitanje opstanka Pljevalja. U toj opciji su oni „spasioci cijelog projekta i samih Pljevalja“, jer mogu da kontrolišu proces, i tehnički i finansijski i medijski. Ko se pojavi sa nekom rečenicom, stavom ili idejom koja nije na liniji sa Nikolinom strategijom taj je izdajnik Pljevalja, ne želi toplifikaciju, nastavlja sa prethodnom praksom laganja pljevljaka o topifikaciji, i td.

Da apsurd bude još veći menadžment EPCG, je projektovanih 44 MW toplotne energije, za prvu fazu toplifikacije sveo na svega 10 MW. Opravdanje je ,navodno, nemogućnost oduzimanja više pare iz sistema rada TE, jer bi to ugrozilo stabilnost rada sjelokupnog sistema proizvodnje električne energije. Je li toplifikacija zamjena kotlarnice u Skerlićevoj ulici i kotlarnica u nekolio škola (koje su već na pelet), sa 10 MW snage? Instalisane peći i kotlovi na pelet u indvidualnim ložištima, koje subvencionira opština Pljevlja, već u prošloj grejnoj sezoni su imale instalisanu snagu oko 20 MW. To znači da su građani Pljevalja, uz subvenciju opštine Pljevlja, zamjenom ložišta na ugalj ložištima na pelet već uradili dvije “Nikoline” toplifikacije od po 10 MW.

Nervoza g.Rovčanina potiče iz razloga što vrijeme brzo prolazi, Damoklov mač se vrti oko menadžmenta EPCG, koji ne može formalno pravno da raspiše tender za projektovanje  Glavnog projekta i izrade samo prve faze magistralnog voda. Ne cjelokupnog magistralnog voda, već samo jedne trećine magistralnog voda. Ostale dvije trećine voda, do krajnje tačke (SC „ADA“) su planirane za naredne dvije godine.

Raspisivanje tendera za jednu devetinu toplifikacije je marketinški i populistički, veliki adut u rukama menadžmenta EPCG za predstojeća dešavanja na političkoj sceni, kako u Pljevljima tako i u Crnoj Gori. Žele prikazati kako su samo oni uspjeli da naprave istorijski korak u razvoju i spašavanju Pljevalja, da raspišu tender za izgradnju jedne devetine toplifikacionog sistema i da ga prikažu kao tender za cijelu toplifikaciju. Tu predstavu će prihvatiti svi koji znaju o toplifikaciji koliko i oni.

U ozbiljnom i odgovornom menadžmentu postoji dobra praksa da se nakon odlaska menadžera sa funkcije, u pozitivnom kontekstu, prokomentariše šta je menadžer uradio i ostavio vrijedno u nasleđe stanovništvu. Za g. Nikolu Rovčanina će se moći konstatovati „kako zatekao tako i ostavio“.

Dodatna polemika oko ovog pitanja je besmislena.

mr Mervan Avdović dipl.inž.maš.