„Naš prioritet je očuvanje proizvodne i finansijske stabilnosti Elektroprivrede Crne Gore“, poručio je za IN4S izvršni direktor EPCG, Nikola Rovčanin.

Neupućen čovjek bi, sudeći po istupima menadžmenta UNIPROM-a, stekao utisak da EPCG snosi odgovornost za delikatno stanje u kome se KAP nalazi, a to je veoma daleko od istine. Naime, prema kupoprodajnom ugovoru između EPCG i UNIPROM-a, koji važi za period od 1. januara do 31. decembra 2021. godine, mi isporučujemo električnu energiju za potrebe KAP-a po cijeni od 45 €/MWh, što je bilo sasvim u redu u situaciji u kojoj je tržišna cijena 50-55 €/MWh. No, usljed drastičnog rasta cijena na berzi, gdje mi kupujemo električnu energiju po cijeni od 250 €/MWh, cijenim da je apsolutno nerealno očekivanje da i u 2022. godini važe cijene koje su pratile stanje s početka 2021. Izraženo u brojkama, ukoliko bismo sada kupili električnu energiju za 2022. godinu, to bi nas koštalo, okvirno, 150 €/MWh, a isporuka UNIPROM-u po cijeni od 45 €/MWh i to bi generisalo godišnji gubitak EPCG od preko 60 miliona eura. Radi se, dakle, o ogromnom iznosu i taj gubitak bi, nesumnjivo, osujetio značajan dio naših razvojnih projekata za naredni period, istakao je za IN4S izvršni direktor EPCG, Nikola Rovčanin.

IN4S: Funkciju izvršnog direktora ste preuzeli u martu tekuće godine. Nakon skoro devet mjeseci, šta nam možete reći o poslovanju i rezultatima EPCG?

Rovčanin: Tekuća godina je bila ispunjena brojnim izazovima u svakom pogledu. Kada je riječ o unutrašnjim pitanjima, stanje zatečeno u martu je bilo, najblaže rečeno, nesređeno i, u mnogim segmentima, nezadovoljavajuće. S tim u vezi, odlučili smo da ispitamo poslovanje prethodnog menadžmenta, pa smo formirali dvanaest komisija, i to za radno-pravne odnose i rješavanje stambenih potreba zaposlenih, za tendere, za imovinu, za ekološko rekonstrukciju TE „Pljevlja“ i sanaciju deponije Maljevac, za finansijske iskaze, za ispitivanje odnosa EPCG sa Prvom bankom, KAP-om, UNIPROM-om, Željezarom Toščelik i drugim povlašćenim subjektima, za analizu zakonske i normativne regulative u oblasti energetike, za analizu voznog parka, platnih kartica, donacija, sponzorstava, pomoći i reklamiranja i ostalih neproizvodnih troškova, za privatizaciju EPCG (A2A), Rudnika uglja Pljevlja i kupovinu sopstvenih akcija, za naplatu, isključenja i utuženja i komisija za odnose unutar EPCG Grupe (EPCG, RUP, CEDIS). Očekujemo da ove komisije ispitaju svaki segment poslovanja u prethodnom periodu, a sve eventualne nepravilnosti će, razumije se, biti predočene javnosti.

Uporedo sa ovim aktivnostima, u toku su opsežni radovi na rekonstrukciji postojećih postrojenja (TE „Pljevlja“, HE „Piva“ i HE „Perućica“), ali i ulaganja u sasvim nove projekte, među kojima posebno mjesto zauzimaju „Solari“ (3000+ za domaćinstva i 500+ za privredu), plutajući solar „Slano“, VE „Gvozd“, SE „Briska Gora“, mHE „Otilovići“ te, naravno, najzahtjevniji za izvođenje, HE „Komarnica“. Vrijednost ovih projekata prevazilazi milijardu evra, a ukoliko uspijemo da privedemo kraju svaki od njih, obezbijedili bismo ulazak EPCG u krug energetskih kompanija koje posvećeno sprovode energetsku tranziciju, na način da se, u pogledu novih investicija, oslanjaju na obnovljive izvore energije. Više puta sam podsjećao javnost na činjenicu da EPCG tokom prethodne četiri decenije, od puštanja u rad TE „Pljevlja“ do danas, nije izgradila praktično nijednu veliku proizvodnu cjelinu, pa su naznačeni projekti od krucijalnog značaja u pogledu hvatanja priključka sa savremenim trendovima iz oblasti energetike.

Kada je riječ o eksternim faktorima, suočili smo se sa problemima koji su u nekim ranijim vremenima bili nezamislivi. Pored pandemije KOVID-19, koja je ostvarila veoma snažan efekat na cio svijet, EPCG se morala suočiti i sa energetskom krizom, koja se, pojednostavljeno rečeno, ogleda u rapidnom porastu cijena električne energije na međunarodnim berzama. Primjera radi, cijena električne energije je u januaru iznosila 45-50 EUR/MWh, a tokom posljednja dva mjeseca se kreće oko 250 EUR/MWh. Tu činjenicu je bilo nemoguće predvidjeti početkom ove godine, a ona svakako otežava naše poslovanje, sugerišući nam obavezu da, u cilju zaštite stabilnosti Kompanije, preispitamo odnos sa velikim potrošačima za sljedeću godinu. Struktura naših proizvodnih cjelina je takva da mnogo zavisimo i od hidroloških prilika. One su, u prvoj polovini godine, bile vrlo dobre, početkom jeseni izrazito loše, a stanje se popravilo tokom posljednje dvije-tri sedmice, što nam daje dovoljno razloga za optimizam u pogledu mogućnosti da se, na kraju godine, ostvari povoljan bilans. Činjenica da je, tokom ljetnjih mjeseci, procentualna zastupljenost proizvodnje električne energije u TE „Pljevlja“ dostizala i natpolovičan udio, više od svega drugog, govori u prilog tezi o potrebi očuvanja tog postrojenja i u narednom periodu.

U pogledu odnosa prema državi, dovoljno je pomenuti činjenicu da je u državni proračun uplaćeno 30 miliona evra, čime je, bez ikakve sumnje, pružen ogroman doprinos efikasnijem suočavanju relevantnih institucija sa negativnim finansijskim efektima pandemije.

IN4S: Da li će skok i nestabilnost cijena struje na energetskom tržištu dovesti do poskupljenja električne energije za kupce u Crnoj Gori?

Rovčanin: Kao što je već rečeno, cijena električne energije na tržištu je dostigla dramatičan rast i to je faktor koji nam svakako ne ide na ruku. U našem okruženju, pribjeglo se različitim rješenjima, u smislu suočavanja sa tim problemom. Tako je, na primjer, u Sjevernoj Makedoniji, sama država pružila finansijsku pomoć nacionalnoj energetskoj kompaniji, a u Albaniji su se opredijelili za restrikcije. Mi smo, polazeći od opredjeljenja EPCG da posluje društveno odgovorno, odlučili da, za sada, ne podižemo cijenu električne energije za građane, a trudićemo se i da izbjegnemo politiku restrikcija. Vjerujem da postoji model prema kome bi finansijska stabilnost kompanije bila sačuvana i mimo dodatnog opterećivanja građana. U tom smislu smo se opredijelili za redefinisanje odnosa sa krupnim potrošačima. Smatram da bi modifikovanje cijena u ovom segmentu doprinijelo konsolidovanju naših finansija u narednoj godini, a da, podvlačim, građani ne osjete teret turbulencija na tržištu energenata.

IN4S: Kupci električne energije u Crnoj Gori navikli su na popuste i razne povoljnosti. U kojoj mjeri su kampanje i akcije tog tipa uticale na poslovni rezultat EPCG?

Rovčanin: EPCG nastoji da pronađe balans između dva, reklo bi se, protivrečna faktora: uvažavanje poteškoća s kojima se suočavaju građani i potrebu da ostvaruje prihode po osnovu isporučene električne energije. To, naravno, nije lako ostvariti, naročito u kontekstu efekata pandemije KOVID-19, pa smo, uporedo sa tradicionalnim aktivnostima, akcijom „Podijelimo teret“, koja ove godine doživljava deveto izdanje, i nagradnom igrom „Zlatni tim“, u saradnji sa CEDIS-om, počev od 31. maja tekuće godine, primijenili politiku dodatnog popusta za redovne platiše. Shodno toj politici, sva domaćinstva koja su 31. maja 2021. imala 0,00 EUR duga prema EPCG, automatski su dobijala članstvo u „Zlatnom timu“ i, pored standardnog popusta od 13% na aktivnu energiju (prva stavka računa), ostvarivala i dodatnih 13% popusta na usluge CEDIS-a. Tako je, na primjer, domaćinstvo čiji je račun za utrošenu električnu energiju iznosio 60,00 EUR, bez PDV-a, umjesto pređašnjih 3,80 EUR, tokom prethodnih mjeseci, zaključno sa 31. decembrom ove godine, ostvaruje popust od 7,35 EUR. Takođe, odobren je i popust od 3% za privredu te 10% za institucije koje snose najveći teret borbe za suzbijanje pandemije (bolnice, domovi zdravlja, vrtići, osnovne i srednje škole).

Navedene akcije, odnosno popusti za kupce, svakako opterećuju naše poslovanje, tako što generišu prihode znatno niže od projektovanih, ali smo, polazeći od opredjeljenja da poslujemo društveno odgovorno, smatrali da, barem tokom ove faze pandemije, treba da pružimo pomoć građanima, tim prije što EPCG, kao kompanija koja se nalazi u vlasništvu države, svoje poslovne aktivnosti obavlja upravo u granicama Crne Gore i, s tim u vezi, ne treba da bude ravnodušna prema problemima s kojima se građani suočavaju.

IN4S: Pomenuli ste preispitivanje odnosa EPCG prema krupnim potrošačima. Kakva je, u naznačenom kontekstu, pozicija kompanije prema KAP-u, odnosno UNIPROM-u?

Rovčanin: Neupućen čovjek bi, sudeći po istupima menadžmenta UNIPROM-a, stekao utisak da EPCG snosi odgovornost za delikatno stanje u kome se KAP nalazi, a to je veoma daleko od istine. Naime, prema kupoprodajnom ugovoru između EPCG i UNIPROM-a, koji važi za period od 1. januara do 31. decembra 2021. godine, mi isporučujemo električnu energiju za potrebe KAP-a po cijeni od 45 €/MWh, što je bilo sasvim u redu u situaciji u kojoj je tržišna cijena 50-55 €/MWh. No, usljed drastičnog rasta cijena na berzi, gdje mi kupujemo električnu energiju po cijeni od 250 €/MWh, cijenim da je apsolutno nerealno očekivanje da i u 2022. godini važe cijene koje su pratile stanje s početka 2021. Izraženo u brojkama, ukoliko bismo sada kupili električnu energiju za 2022. godinu, to bi nas koštalo, okvirno, 150 €/MWh, a isporuka UNIPROM-u po cijeni od 45 €/MWh i to bi generisalo godišnji gubitak EPCG od preko 60 miliona eura. Radi se, dakle, o ogromnom iznosu i taj gubitak bi, nesumnjivo, osujetio značajan dio naših razvojnih projekata za naredni period.

Mi moramo zaštititi Kompaniju, a kako smo uzeli u obzir i značaj KAP-a za crnogorsku ekonomiju, predložili smo da cijena za 2022. godinu bude 15 odsto niža od projektovane tržišne, uz dodatan popust od 5 odsto za redovno plaćanje faktura. Sumarno, UNIPROM/KAP bi od nas mogao da dobija električnu energiju po cijeni od, približno, 120 €/MWh, što je, u postojećim okolnostima, više nego korektna ponuda. Mislim da se tako postiže i zaštita interesa EPCG i mogućnost nastavka rada KAP-a. Da nam je u prvom planu bio isključivo kompanijski interes, ponudili bismo znatnu višu cijenu. S druge strane, međutim, nijesmo dobili adekvatnu ponudu, već smo izloženi jednoj negativnoj kampanji, u kojoj dominiraju prijetnje gašenjem KAP-a. Smatramo da bi se, zbog značaja koji KAP ima za Crnu Goru, rukovodstvo UNIPROM-a prema postojećem problemu moralo odnositi znatno odgovornije, bez posezanja za ucjenama i krajnje nesuvislim predlozima.

U cilju što bržeg i efikasnijeg rješavanja spora, nadamo se da će se ovim pitanjem pozabaviti i Vlada Crne Gore, odnosno nadležna ministarstava, tim prije što vjerujem da nikom odgovornom i dobronamjernom ne odgovara da u ovoj situaciji trajno trpe EPCG, radnici KAP-a ili crnogorska ekonomija.

IN4S: Tokom prethodnih mjeseci smo bili u prilici da čujemo mnogo optužbi na račun novog menadžmenta EPCG. Konkretno, gubitke EPCG i nešto slabije poslovne rezultate kompanija iz EPCG Grupe na kraju trećeg kvartala mnogi mediji i politički akteri objašnjavaju tako što menadžmentu spočitavaju loše poteze, nestručnost i nedomaćinsko poslovanje. Kako Vi na to gledate?

Rovčanin: Smatram da se radi o politički motivisanim manipulacijama. EPCG je najznačajnija kompanija u državnom vlasništvu, pa je, ma koliko djelovalo nepristojno ili nisko, sasvim očekivano to što se svaki politički sukob u zemlji prelama i kroz odnos prema ovoj kompaniji. U mnogo navrata sam govorio o vrlo nesređenom stanju u kome sam zatekao kompaniju, počev od spora pred EEZ zbog prijevremenog prekoračenja broja radnih sati u TE „Pljevlja“, preko nekih neopravdano visokih neproizvodnih troškova, zaključno sa izazovima pandemije i, na kraju krajeva, energetskom krizom koja generiše znatno veće rashode od projektovanih.

Konkretno, kada je riječ o rezultatima, EPCG je treći kvartal završila s profitom od 412,8 hiljada eura, dok je prihod uvećan za 28,5 miliona eura. Najveći efekat na ovakav profit Kompanije, kao što je već rečeno, imaju visoke cijene električne energije na berzi,koju je EPCG bila prinuđena da uvozi zbog loše hidrologije i nedovoljne proizvodnje električne energije. EPCG je u prvih devet mjeseci prošle godine poslovala sa 2,2 miliona dobiti, kada je cijena elektrčine energije bila pet puta manja od trenutne na međunarodnoj berzi. Samo tokom avgusta ove godine, EPCG je, u cilju stabilnog snabdijevanja električnom energijom, realizovala dodatan uvoz energije u vrijednosti od 15 miliona eura.

Podsjećam na to da EPCG, iako je imala pravni osnov za to, nije povećala cijenu elektične energije ni domaćinstvima niti privredi dok su mnoge zemlje, kako u Evropi, tako i u regionu to učinile. EPCG je na taj način vodila računa o aktuelnoj socio-ekonomskoj situaciji u državi izazvanu poremećajem tržista i otežanim poslovanjem nastalim usljed pandemije. S tim u vezi, smatram da naznačene ocjene, na koje smo mogli naići u dijelu javnosti, nijesu tačne, a ne mislim ni da su korektne, jer se ne može očekivati da se, u veoma nepovoljnim tržišnim okolnostima, istovremeno ostvaruju dva efekta: veći profit i niže cijene za građane.

IN4S: Govorili ste o razvojnim planovima EPCG. Međutim, kada se imaju u vidu sve teškoće i nepredviđene okolnosti te i dalje prisutnu KOVID kriza, koliko je realno da EPCG uđe u realizaciju najavljenih investicionih aranžmana?

Rovčanin: Tokom prethodnih nekoliko mjeseci bilo je mnogo riječi o projektima koje planiramo da realizujemo. Uprkos svim teškoćama, a saglasan sam sa ocjenom da dramatičan rast cijena na tržištu i KOVID-19, u značajnoj mjeri, otežavaju poslovanje, vjerujem da EPCG ima kapacitet da se upusti u razvojne projekte. Svjesni smo činjenice da je energetska tranzicija neizbježna i, s tim u vezi, ukoliko želimo da pratimo svjetske trendove, moramo investirati u projekte koji se zasnivaju na eksploataciji obnovljivih izvora energije. Alternativa tome je ispadanje iz ozbiljnih tokova i faktički gubitak kako energetske, tako i ekonomske stabilnosti Crne Gore. Zaključno, moglo bi se reći da su razvojni projekti EPCG nešto što bi trebalo da predstavlja ekonomski prioritet naše države i, u tom smislu, očekujem podršku svih relevantnih državnih institucija.

IN4S: U javnosti se mnogo prašine dižeoko ekološke rekonstrukcije postojećeg termo bloka u Pljevljima. Kada bi trebalo očekivati početak realizacije ovog projekta i kakva je, po Vašem mišljenju, budućnost TE „Pljevlja“ u svjetlu sve oštrijih zahtjeva Energetske zajednice u pogledu očuvanja životne sredine?

Rovčanin: Ekološka rekonstrukcija TE „Pljevlja“ zaista jeste strateški projekat, jer predstavlja garanciju da ćemo najvažnije postrojenje moći da koristimo sve do trenutka izgradnje i puštanja u rad adekvatnih zamjenskih kapaciteta. Ugovor o tom poslu, potpisan prošle godine, ima niz manjkavosti i svakako ne predstavlja dokument koji bismo sada, da nam može biti, potpisali pod istim uslovima, ali je situacija takva da nam je izbor prilično sužen: ili ćemo raditi po tom ugovoru ili ćemo potrošiti milione eura na plaćanje penala i ostati bez rekonstrukcije koja jeste preduslov produženja rada TE. Smatram da, kao ozbiljni ljudi koji pokrivaju odgovorne funkcije, nemamo pravo na avanturizam. Valja nam, dakle, iz postojećeg stanja, koje je, ponavljam, daleko od idealnog, izvući maksimum i, uz izvjesne korekcije, sprovesti u djelo plan ekološke rekonstrukcije. Navedene korekcije se odnose na moguće računanje dodatnog iznosa od petnaestak miliona eura. Pregovori sa izvođačima su u toku, tako da računam da bismo, na proljeće sljedeće godine, mogli ući u proces realizacije projekta.

Što se tiče budućnosti TE „Pljevlja“, naša želja je da se phase-out prilagodi realnim potrebama kako Kompanije, tako i trenutno zaposlenih u tom postrojenju. Promptno gašenje TE bi, bez ikakve sumnje, trajno i temeljno urušilo crnogorsku ekonomiju, a o socijalnim problemima, u vidu ogromnog broja ljudi koji bi ostali bez posla, da i ne govorim. Naš cilj je da, izvođenjem ekološke rekonstrukcije, produžimo aktivnost TE „Pljevlja“ barem do puštanja u rad adekvatnih zamjenskih kapaciteta i, ne manje važno, iznalaženja pravednog rješenja za radnu snagu iz TE i RUP-a. To je vrlo kompleksan zadatak i mislim da je jasno da nam je, pored svih snaga kojima raspolažemo, neophodna podrška države, ali i razumijevanje relevantnih međunarodnih institucija, tim prije što, kao što se iz prethodnog može zaključiti, pitanje TE „Pljevlja“ uveliko prevazilazi poslovne planove jedne kompanije, uveliko zalazeći u socio-ekonomsku strukturu cijelog crnogorskog društva.

IN4S: Do kada bi TE „Pljevlja“ mogla da radi?

Rovčanin: Nema precizno definisanog odgovora na to pitanje. Sagovornike često podsjećam na razmišljanja menadžmenta HSE, slovenačke nacionalne energetske kompanije, koji očekuje da rad svoje TE „Šoštanj“ produži do 2040. godine, iako tamošnja politička elita želi da veže phase-out za 2033. godinu. U svakom slučaju, nama bi odgovaralo da TE „Pljevlja“ traje što duže i borićemo se za to, ali je jasno da ne zavisi sve od nas, nego i od domaćeg i inostranog političkog faktora.

IN4S: Kad se mogu očekivati prvi radovi na toplovodu od TE do grada?

Rovčanin: Početak radova na toplovodu od TE do grada zavisi od mnogo faktora i nije lako definisati tačan datum, ali vjerujem da bi se, uz povoljan tok pregovora sa izvođačem ekološke rekonstrukcije te zadovoljavajućim tokom sprovođenja javnih nabavki i aktivnosti Opštine Pljevlja moglo očekivati da radovi budu započeti na proljeće, u idealnim okolnostima, sredinom ili krajem aprila. No, ponavljam, termin je ovdje dat tek okvirno, jer će zavisiti od mnoštva faktora, a mnogi od njih su van našeg dosega.

IN4S: U više navrata ste isticali da je za realizaciju ambicioznih investicionih planova potrebno i kadrovski ojačati Kompaniju. S druge strane, mnogi tvrde da je od dolaska novog poslovodstva i menadžmenta u EPCG na sceni nekontrolisano zapošljavanje. Vaš komentar?

Rovčanin: Što se tiče optužbi na račun politike zapošljavanja, vjerujem da je razumljivo to što je pažnja javnosti usmjerena ka načinu poslovanja, time i kadrovskoj politici najznačajnije kompanije u državi, ali cijenim da bi, na fonu načelnog opredjeljenja za valjano informisanje građana, mediji trebalo da budu savjesniji pri analiziranju ove teme. Tokom prethodnih nekoliko mjeseci, neki radnici su napustili Kompaniju, neki su postali dio našeg kolektiva, a brojno stanje je takvo da prilično odudara od apokaliptičnih procjena.

Konkretno, u posljednjih šest mjeseci primljeno je 115 lica, od čega 29 na neodređeno, a 86 na određeno vrijeme. U istom periodu, radni odnos je prestao za 51 lice. U pogledu troškova koji se odnose na zarade stanje je, takođe, mnogo drukčije od onog kakvim su ga predstavljali neki mediji i politički subjekti. Troškovi su, naime, iznosili 1,3 miliona eura više nego u istom periodu prošle godine, od čega 1,15 miliona otpada na otpremnine, što znači da je, na ime zarada, od januara do oktobra, došlo do rasta od 3,2 odsto u odnosu na isti period prošle godine, a ne 8,7 odsto, kako je to navođeno u javnosti.

Kada je riječ o samoj Kompaniji, mislim da imamo mnogo respektabilnih stručnjaka, s tim što je, za realizaciju svih predviđenih investicija, potrebno i pojačanje u vidu nekih novih stručnih kadrova. Postojeća radna snaga je, bez ikakve sumnje, dovoljna za održavanje postojećih postrojenja, ali ako nam je želja da gradimo nove proizvodne objekte, moramo biti spremni na to da, u cilju rasterećenja ljudstva i efikasnog izvršavanja zadataka, primamo i nove ljude. Vjerujem da bi ta sinteza iskusnih radnika i novog kadra mogla rezultovati stvaranjem okvira unutar kog bi se, bez ikakvih problema, upravljalo znatno većim brojem postrojenja nego što je sada slučaj. Činjenica je, dakle, da moramo primati nove radnike ukoliko nam je cilj da ojačamo Kompaniju.

IN4S: Šta očekujete od naredne 2022. godine i koji su, uzimajući sve u obzir, prioritetni zadaci?

Rovčanin: Planirani investicioni fond za narednu godinu iznosi 200 miliona eura, tako da očekujem da se, pored rješavanja nekih tekućih problema, uđe u realizaciju projekata „Solari 3000+“, „Solari 500+“, ekološke rekonstrukcije, toplifikacije Pljevalja i VE „Gvozd“. Takođe, važnu stavku će predstavljati zaštita interesa Kompanije u pogledu definisanja cijena prema krupnim potrošačima, jer vidimo da cijene električne energije na tržištu doživljavaju značajne varijacije i prouzrokuju brojne probleme.

Takođe, nadam se da, bez obzira na sve eventualne teškoće, građani neće osjetiti dodatan teret u vidu uvećanja cijene električne energije. No, da bi se tako nešto realizovalo, moramo, kao što je već rečeno, zaštititi Kompaniju od gubitaka koje bi prouzrokovale stare i veoma niske cijene prema krupnim potrošačima.