Pored svih kontraverzi koje su pratile sami postupak donošenja izmjena i dopuna Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, od radne grupe, predloga koje je kao nacrt radnog teksta ponudilo Ministarstvo rada i socijalnog staranja, najozbiljnijeg pokušaja zajedničkog rada obje sindikalne centrale (napokon), preko potpuno pasivne uloge Udruženja penzionera, do tog nivoa da je njihov predstavnik glasao protiv predloga koji su podnijeli predstavniici sindikata da se uveća najniža penzija i konačno do završnog teksta koji je nastao popuštanjem sindikata pod političkim pritiskom vladajuće strukture i zadržavnjem istog  u fioci do izbora, nije baš dovoljno pojašnjeno šta smo dobili, a šta izgubili.

Konačan tekst Zakona pored toga što u sebi ima brojnih poboljšanja (većinom privremenog karaktera) ipak nosi sa sobom i brojna negativna rješenja. Ali s obzirom na to kako je glasio nacrt koji je ponudila Vlada, ipak su sindikati uspjeli da uspore pad radničkih prava i neka za jedan dio poboljšaju.

Jedinstveno djelovanje sindikata se pokazalo kao dobar mehanizam u zaštiti i unaprjeđenju radničkih prava. Sinhronizovana aktivnost dvije sindikalne centrale je natjerala Vladu za pregovarački sto. Rezultat toga je konačni Predlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom o invalidskom osiguranju. Pa da vidimo šta nam to donose usvojene izmjene i dopune i koliko je sindikt uspio a koliko Vlada.

Promocija poboljšanja :

– Snižava se starosna granica za odlazak u penziju sa 67 na 66 godina za muškarce a 64 za žene (iako žene imaju duži vijek života). Vlada inicijalno nije htjela da mijenja ovaj član, a sindikati su tražili da bude za sve 65. Sindikati – Vlada 2-0; 

– Porodičnu penziju će sada moći da ostvare vanbračni  i istopolni partneri, predlog Vlade bez  protivljenja;

– Produžava se mogućnost korišćenja porodične penzije sa 24 na 25 godina za djecu koja se školuju, predlog Vlade bez  protivljenja;

– Povoljnija formula godišnjeg usklađivanja visine već određenih penzija, predlog Vlade bez  protivljenja;

– Naknada za tjelesno oštećenje će se moći potraživati 12 mjeseci unazad, predlog Vlade bez  protivljenja;

– Uvećana je najniža penzija od 01.01.2020.godine za 13.16%. U predlogu Vlade ovog uvećanja nije bilo, a sindikati su tražili da minimalna penzija iznosi 45% potrošačke korpe. Pogođeno jedno slobodno bacanje, ukupno 3-0 za sindikate;

– Prilikom obračuna visine penzije briše se ¼ najlošijih nevezanih godina (do sada se obračunavao ukupan radni staž bez brisanja najgorih ili obračune samo najboljih godina). Ova odredba je uvedena na period od 10 godina. Vlada bila protiv mijenjanja ovog člana, sindikati tražili da se obračunava samo 20 najboljih godina i da odredba traje najmanje narednih 20 godina. Pogodak sa distance, ukupno 5-0 za sindikate.

Prva četvrtina dobijena, Vlada se u svlačionici konsultuje sa trenerom (nepomenikom) koji onda vrši uticaj na sudije, dovodi publiku za male pare i idemo u nastavak utakmice.

Šta nam negativno donosi:

– Ukida se penzijski staž kao kategorija za ostvarivanje prava za odlazak u prevremenu invalidsku i porodičnu penziju, a uvodi samo kategorija staža osiguranja (penzijski staž je ukupan staž – sabrani staž osiguranja i staž uračunat žrtvama tranzicije koji su bili na Zavodu za zapošljavanje nakon stečaja, porodiljama i još po nekoliko osnova), tako da jedan, zaista manji, broj zaposlenih neće moći ostvariti prava iz PIO. Sindikati protiv, Vlada sa distance, ukupupan rezultat 5-2 za sindikat;

– Podignuta granica sa 62 na 63 godine za odlazak u prevremenu penziju. Sindikati protiv, Vlada sa distance, ukupan rezultat 5-4 za sindikat;

– Rudarima ukinuli mogućnost ranijeg odlaska u penziju. Sindikati protiv, Vlada sa distance, ukupan rezultat 5-6, sindikat zaostaje jedan bod;

– Na predlog Vlade da se oduzme mogućnost roditeljima sa djecom ometenom u razvoju da pođu ranije u penziju sindikati nisu uspjeli da se odupru, ali zanimljivo SD je lupio bananu DPS-u i BS-u.

– Pored 40 godina staža, kao uslov za odlazak u starosnu penziju se uvodi i 61 godina života. Sindikati protiv, Vladin predlog bio 65 godina života. Koliko god izgledalo kao da su ovdje sindikati izdejstvovali bod, naprotiv, ovo je šut Vlade iza linije, čista trojka i ukupan rezultat 5-9, sindikat 4 boda u zaostatku.

Poluvrijeme  dobija Vlada, a zašto je tako objasnićemo u analizi prvog poluvremena:

Vlada dobro otvara utakmicu, iznosi svoj plan i kreće u realizaciju, međutim grupa sindikalaca se organizuje i postavlja dobru odbranu, kreće u brze protivnapade, na koje Vlada nema odgovor. Pošto u timu sindikalaca ima i onih na koje Vlada diretno utiče preko nepomenika, oni prave presudan uticaj na ukupno rapoloženje u timu i popušta koncentracija, te zbog toga Vlada uspijeva da se povrati od šoka i iznenađenja i preokreće u drugoj četvrtini. Raštimovan tim sindikalaca se na poluvremenu u svlačionici svađa, jedni traže jaču odbranu, a drugi smatraju da ne bi bilo dobro da Vlada izgubi. Kako je došlo do toga? Pa standardno – baci kosku i neka se oko nje kolju! U timu sindikalca ima dosta onih koji  su pred krajem karijere i treba da pređu u tim Udruženja penzionera, pa im je ponuđeno rješenje koje je privremeno, ali im odgovara, za mlađe igrače ih nije briga.

Kada je trebalo da se blokira ona trojka, ključni odbrambeni igrači su se sagnuli, nisu čak ni pokušali da je spriječe. Sada je Vlada u takvoj prednosti da samo da izvodi slobodna bacanja na 50% sindikat mora dobro do kraja utakmice da se potrudi. Detaljnom analizom uočeno je da su početnu prednost sindikati ostvarili zbog ulaska u igru mlađih igrača, spremnijih i talentovanijih, što je zbunilo Vladu. Sada ako sindikati ne žele da izgube meč moraju u igru da vrate upravo te mlađe igrače, dok ne bude kasno.

Šalu nastranu, ipak se mora pohvaliti rezultat, jer da se nisu borili sada bi bod razlika bila mnogo veća.

Zašto je Vladi bilo važno da postigne onu trojku na kraju poluvremena?

Po njihovoj agendi i prvobitnom planu, oni i dalje sprovode ono što su htjeli. Namjera im je da u narednom periodu ipak uspiju da podignu starosnu granicu na 65 godina iako se ispuni 40 godina staža. Ovo je ozbiljan problem za radnike sa beneficiranim radnim stažom i pogotovo radnike koji su mladi počeli da rade. Zakone donose visokoškolci koji i ne brinu mnogo o narodu, tako da se na njih i ne odnosi mnogo ovaj problem, a uprvo oni koji su počeli mladi i rade najteže fizičke poslove su  najpotrošeniji i njima je potrebno da mogu ići ranije u penziju. Zamislite rudara, vozača autobusa, vatrogasca, radnika na elektrolizi, policajca, lučkog radnika, građevinske radnike, sa 60 i kusur godina. Ne samo da je njima teško, nego smo i svi mi ugroženi.

Navodna reforma penzionog sistema koja se sprovodi nikako nije po mjeri radnika, već isključivo se rukovodi finansijama i rupom u budžetu, koja je napravljena neodgovrnim odnosom polednjih trideset godina. Recimo samo, da je umjesto poklanjanja svom kumu trajekta Kamenari Lepetani, koji je bio u vlasništvu Fonda, rađeno na razvoju izvora finansiranja Fonda PIO, sada ne bi imali takav problem. Penzioni sistem se mora reformisti na način da bude  po mjeri čovjeka i finansijski održiv, a za tako nešto mora da postoji tim stučnih ljudi sa dovoljnom količinom empatije prema svom narodu, sa dobrim namjerama prema državi i generacijama kojima je ostavljamo u nasleđe.

Zamislite njihovu namjeru da se navodno na “tržištu rada” radnici zadrže što duže! Sve u namjeri da sačuvaju Fond PIO, a ne shvataju da će samo da opterete drugi fond koji se finansira iz gotovo istih izvora, odnosno Fond zravstva. Stariji radnici uvijek mogu (jer nakon 60 godina nema potpuno zdravih, već samo nepregledanih) zbog objektivnog zdravstvenog stanja otvoriti bolovanje, koje se uvijek plaća više nego penzija. Niti će sačuvati finasije niti omogućiti radnicima pravedeno i dostojanstveno treće doba.

Nažalost ostali su gluvi na neumitnu okolnost da statistički 25% (svaki četvrti čitalac ovog teksta) ne doživi  65. godinu života, što bi matematički značilo da bi prosjek uživanja penzije bio nešto oko 8 godina. Takođe za njih nije bilo važno ni to, da je prosjek života u Crnoj Gori kraći za 10 do 15 godina od država Evrope, na koju se pozivaju.

Po njihovom planu ova odredba bi se primjenjivala od 01.01.2025.godine, zato su pristali da sadašnja formulacija bude 61 godina, a u narednom periodu možemo očekivati izmjene Zakona po kojima će se ova granica podizati sve dok je ne dovedu do planirane od 65 godina.

Zanimljiv je i tajming sprovođenja Zakona. Upravo sada, desetak dana pred izbore svim penzionerima koje pogađa povećanje penzije po novom Zakonu biće retroaktivno uplaćen iznos povećanja koji je trebalo da primaju od januara ove godine od kada Zakon retroaktivno važi.

Šta dalje?

Sidikati i Udruženja penzionera imaju zadatak da nađu nove saveznike u civilnom sektoru i među političkim subjektima i da krenu sa jakom kampanjom reforme penzionog sistema.

Nažalost prije svega sindikati moraju da se oslobode rukovodstva koje štiti svoje lične interese i izaberu bezkompromisne borce za radnička prava što trenutno nije slučaj ni u jednoj centrali. Sama mogućnost udruženog djelovanja je dovela do toga da Vlada odustane od prvobitnog teksta i izađe u susret zahtjevima sindikata iako joj to nije bilo u planu.

Predrag Spasojević Predsjednik Autonomnog građanskog pokreta i predsjednik Sindikata UIKS-a