Svjedoci smo da problem nedostatka radne snage nije od juče i da je evidentan ne samo u turizmu i hotelijerstvu, već i u brojnim drugim oblastima.

Svake godine pred početak ljetnje turističke sezone ponavlja se isti scenario. Poslodavci „vape“ za radnom snagom i kažu da su prinuđeni da zapošljavaju radnike sa bilo kojeg kraja svijeta, samo da, kako kažu, dobiju one koji su kvalitetni.

Turistički poslenici uglavnom ukazuju da je odgovornosti na državi, kako bi došli do rješenja.

No, da to nije problem samo u turizmu, pokazuje, između ostalog, i to što je državna kompanija „Plantaže“ angažovala 40 sezonskih radnika iz Indije za potrebe berbe grožđa, zbog nedovoljnog interesovanja domaće, kao i radne snage iz okruženja.  

„Tržište rada funkcioniše na ekonomskim, a ne emotivnim principima“

Sagovornik portala Dnevno, predsjednik Crnogorskog udruženja poslodavaca Vasilije Kostić, upozorava da je problem nedostatka radne snage jedan od problema koji već sada ima, a u budućnosti će imati sve više globalni karakter.

„Glavni razlog jeste starenje populacije u razvijenim zemljama, a u zadnje vrijeme taj problem pogađa sve više i  zemlje u razvoju, pa je migracija radno sposobnog stanovništva iz manje razvijenih zemalja ka razvijenim i visoko razvijenim zemljama sve više izražena. Tako da se na domaćem tržištu rada to javlja već sada kao ozbiljan problem. Tome, osim navedenog, ima i drugih razloga, a razlog koji se u medijima odomaćio pod nazivom ‘ima ko hoće da radi’ je fikcija primjerena našem mentalitetu koji svemu daje ličnu, emotivnu notu pa tako i ovome, svodeći teškoću u obezbjeđivanju radnika na njihov svojevrsni ‘obračun’ sa poslodavcima – što zvuči primamljivo, ali je definitivno pogrešno“, kaže Kostić.

Kako dodaje, tržište rada funkcioniše na ekonomskim, a ne emotivnim principima – makar u opredjeljujućem dijelu – dijelu relevantnom za zaključivanje.

„Ključni problem u neadekvatnom obrazovnom sistemu“

Kostić smatra da je glavni problem neadekvatan obrazovni sistem.

„Naš ključni problem leži u neadekvatnom obrazovnom sistemu koji je zastario i ne prati savremene trendove i koji je iz tog razloga potpuno neusklađen sa potrebama privrede, koje kao da i nema u obrazovnim progaramima. Strategija društveno-ekonomskog razvoja kao da i ne postoji, a sa time ni njena usklađenost sa budućim pravcima razvoja crnogorske privrede“, ocjenjuje Kostić.

Ističe da nema saradnje, niti institucionalno uspostavljenih veza između naučno-obrazovnih institucija sa privrednim institucijama, pa se, dodaje, kao logična posljedica javlja neusklađenost sa potrebama na tržištu rada.

„Socijalna politika destimuliše radno angažovanje“

Kostić ističe još jedan problem.

„Osim ovih fundamentalnih činilaca, kod nas je socijalna politika takva da destimuliše radno angažovanje, a razvija duh socijalnog izdržavanja, pa mnogi koji bi morali raditi to ne čine jer je do skoro razlika između onoga što im država plaća i onoga što bi dobijali kao nadoknadu za njihov rad bila mala i destimulativna. A budući da ljudi razmišljaju u dodatnim veličinama takva razlika nije bila stimulativna za rad, već obrnuto, bila je destimulativna, pa se rađe bira apstinencija od rada. No, generalno više lične zarade u visokorazvijenim zemljama će u budućnosti biti sve veći generator nedostatka radne snage kod nas i u zemljama sličnim nama“, kaže Kostić.

Na kraju razgovora, Kostić ima poruku:

“Dok se ne promijeni strategija razvoja, a sa njom i poimanje strategije obrazovnog sistema, naš će problem protokom vremena biti sve veći“, zaključuje Kostić za Dnevno.me.