Zbog odluke Vlade da ograniči cijenu peleta, čitalac Pobjede (ime poznato redakciji) tvrdi da se to gorivo ne može naći u Podgorici po propisanoj cijeni od 269 eura kod proizvođača, odnosno 320 eura u maloprodajama. Navodi da je uspio da kupi pelet u Nikšiću i to po cijeni od 360 eura po toni.

Predstavnik fabrike peleta Bekom sa Bioča Petar Kljajević kaže da ne zna za takve slučajeve i naglašava da proizvođači peleta poštuju odluku Vlade I u skladu s njom isporučuju robu, ali zbog toga i negoduju.

– Ako se nastavi ovako, razmišljamo da zatvorio proizvodnju. Sve ovo radimo ne bi li nam dozvolili da izvozimo u Evropu, jer jedino tamo možemo nešto da zaradimo, imajući u vidu da je cijena peleta između 500 i 700 eura po toni. Više ne možemo izdržati, jer konstantno idemo u minus – kazao je Kljajević.

Navodi da nestašice nema, te da je tržište dosta podmireno. Svakodnevno se prodaju neke količine, ali, kako je naveo, potražanja se značajno smanjila, jer su se građani već obezbijedili za zimu. Zato im, kako navodi, ništa ne znači i da se odluka o ograničenju cijene obustavi početkom godine.

– Ništa nam ne znači taj rok, jer je ovo sezonski posao. Niko neće kupovati pelet u januaru ili februaru. Poslije Nove godine ne moraju ništa ni puštati, jer ga mi tada nemamo kome prodati – kazao je Kljajević.

Prema preliminarnim podium Monstata, proizvodnja primarne energije ogrijevnog drveta, drvnog ostatka i sječke u Crnoj Gori u prošloj godini iznosila je 790,5 hiljada kubika, od čega je pelet činio 73,4 hiljade tona.

Odluke Vlade da ograniči cijene ili zabrani izvoz bilo koje robe, kako je ranije kazao Pobjedi ranije kazao istraživač u Institutu za strateške studije i projekcije dr Vojin Golubović, spadaju u trgovinske barijere koje onemogućavaju kompanije da se ponašaju u skladu sa svojim planovima.

– Tržište je, po pravilu, najbolji način organizovanja privrednih aktivnosti. U tržišnoj privredi proizvođačima treba ostaviti odluku šta će i za koga proizvoditi. Ograničavanje cijena i ograničavanje kretanja roba, kao što je ograničavanje ili zabrana izvora, imaju svoje mikro i makroekonomske implikacije, ali i posljedice za bizni, i to prije svega negativne- kazao je Golubović